Život

Pad

bocvena RSS / 25.01.2011. u 12:11
      Imam jednu tetku koja je čudo od trapavosti. Jednom je stavila hoklicu na hoklicu i popela se da dohvati nešto sa plakara, pa se živa iznenadila što je pala i načisto se nagrdila. Ništa manje nije bila u čudu kad se skrmbesala niz zaleđene stepenice i polomila koščice po licu. Mesecima je izgledala kao bokser posle dobrih batina. Pre neki dan je vidim, sredila se za grad, stavila i fensi beretkicu i gaca po snegu i ledu...ode da iskoristi popust u apoteci! Uhvatim da je ribam - Pobogu, ženo, gde si pošla? Pa zar za deset dinara manje da izlomiš kuk i više ne ustaneš? Nije me ni udostojila odgovora...popust je popust!

      Uostalom, ko sam ja joj držim predavanja? U subotu se zaputim sa rođacima na seosko groblje, tetki četrdeset dana. Groblje neutabano i, kao i obično, na nekom brdu. Vidim gospođu Stanislavu kako se jedva probija kroz sneg, pa joj ponudim ruku, da se pridrži. Ne treba, mila, lakše mi je da zabodem štiklu...Ma uhvatite se slobod.....baaam! Izmakoše mi se noge i ja sa sve cvećem i svećama, zabih nos u sneg. Mislim, ništa mi nije, ali mogla sam da polomim i gospođa Stanislavu! Onda krenemo svi da se smejemo kao pomahnitali...Milkina unuka uhvatila zeca, to će da se prepričava po selu:)

      E, bre, nisam pala pet puta u životu, vaspitali me da se pazim, do kukavičluka. Poslednji put mi se noge tako izmakle pre šest godina, na klizanju. Toliko je zvuk krckanja kostiju bio jak, da mi je prišla neka četvorogodišnjakinja i zabrinuto upitala - Teto, da li vam je potrebna pomoć? Kroz smeh i suze sam zavrtela glavom, ali sledećih sedam dana sam mogla da sednem samo sa strane.

      I sad da se tako izbrukam pred živima i mrtvima, tz,tz,tz...

     Nema ova priča srećan kraj, odmah da vam kažem. Juče se vraćam sa posla, više klizim nego što hodam i na poslednjoj prepreci - stepenice ka autobusu - samo izgubih tlo pod nogama. Uvežbanim pokretima nindže dočekah se na ruke, ali se prsti na levoj nozi nešto mnogo čudno iskriviše. Da li je moguće da se skroz izvrnu naopačke, a ne polome? Ovoga puta nije bilo ljubazne dece da mi pomognu, prsti se sami vratiše u normalan položaj, na brzinu postavih dijagnozu - nije ti ništa! Otresoh jaknicu i veselo othramah kući!

    Sad se k'o prebijeno kuče vukljam po stanu i čitam Valjarevićev Dnevnik druge zime...Mislim stvarno...kako se neke knjige nacrtaju! U toj knjizi autor se oporavlja od nekog neurološkog poremećaja izazvanog dugogodišnjim pijančenjem, a posledica je privremena paraliza nogu i bolovi. Dakle, Valjarević se ponovo šeta Beogradom, uz pomoć štapa... beleži šta vidi, sumira neke račune i bistri sećanja na bolnicu i prošle dogadjaje. Jedna od onih divnih knjiga ni o čemu i o SVEMU! Pa muzičke reference i spisak knjiga koje su mu spašavale život godinama...Valjareviću, brate! Jedino što ja nikad nisam bila alkos, ali vreme je i da ova tvoja knjiga nekom spasi život.

     Npr. meni.
     (Jer ako smo pali, padu smo bili skloni:)

     Sad ide Veler i odlomak...

     Tačno u 13:50 zvoni telefon i prijateljica Nada P. mi poželi zdravlje i sreću, i ja to isto poželim njoj, i njenom mužu Nebojši, i njihovoj deci. I ona mi kaže da mora nešto da mi kaže, i onda mi to i kaže:
     „Je l' ti znaš da jedna balerina voli jednu tvoju knjigu, i rekla mi je da joj je mnogo značila u jednom trenutku, i rekla mi je da je čula da više ne pišeš, ali ja sam joj rekla da to nije tačno, je l' tako?"
     To je bilo pomalo prekorno, ali iskreno, a takva je ta Nada P, a tako se mi i družimo. I to me je obradovalo, pa sam se zahvalio na tome. Obradovala me je. Takva je ta Nada P. Onda sam dobio broj telefona te balerine i poručio sam joj da mi to mnogo znači i zahvalio sam joj se i rekao da bih voleo jednom da se upoznamo. I ona je odgovorila da misli da me čak malo i poznaje preko knjige ali da se i ona nada da ćemo se jednom sresti i upoznati. Njoj je sutra rođendan, i čestitao sam joj rođendan unapred, jer sutra i putuje iz Beograda. Vraća se u Italiju, tamo živi. Znači, možda jednom. Sve mi je to bilo jako čudno i uzbudljivo, i popravilo mi je raspoloženje. Čudesno. Balerina. U trenutku kad sam ceo u sopstvenim nesposobnim nogama, i u njihovom oživljavanju, i novim prvim pokretima, stiže ona kao pomoć. Čudesno. Nikad je nisam video u životu. A ona sigurno zna sve o nogama, i posebno šta sve lepoga mogu noge. Nešto što ja nikada neću znati. Balerina. Čuo sam za nju, ali ja ti blagog pojma nemam o baletu. A toliko mi je to tada sve značilo da nemaš pojma. Taj trenutak. I pomislih: „Hvala ti. Nado P." Eto ti, vidiš, što ti je to jako kad te neka čudna radost iznenada pukne.

 



Komentari (121)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 08:32 28.01.2011

Re: đe me nađe

Uvrnuo ga na fudbalu ( zglob )


Dobro je sto si naglasio da je zglob, inace bi moj perverzni um svasta pomislio.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:35 26.01.2011

Pad, padanje

pa se živa iznenadila što je pala i načisto se nagrdi

a taj moj pad je bio....vrlo glup. valjda i nema drukcijih.

ko ima obavezu na let ima pravo i na pad, nespa?

Padam celog zivota.

padam ko deca kad pocnu da uce hodanje. Opusteno...

Uzela sam ga pre dva dana iz biblioteke. Između dva pada:)

Ja sam imala padova i padova,

Skapirao sam da su ti ruke ok posle pada,


Pošto se ovde veoma često pominje pad, bolje reći - padovi, ne mogu a da se ne setim da o toj temi ima i - filozofiranja.

Ja sam svojevremeno pisao o taoizmu, pa se setih da je jedan taoistički filozof (Čuang-ce, 369-286 pre n.e.), objašnjavajući šta je to TAO (to Kazezoze dobro shvata), jednom beležio, u kontekstu uporedjivanja punog oslobodjenja uma sa osećanjem obične pripitosti od alkohola:

"Pijan čovek koji padne sa zaprege, iako se može ugruvati, neće umreti. Njegove kosti iste su kao kod drugih ljudi, ali on nezgodu prima na drugi način. Duh mu je u stanju sigurnosti. On nije svestan vožnje na zaprezi; niti je svestan da je ispao. Ideje o životu, smrti, strahu i drugom ne prodiru do njega; i tako on ne pati od dodira sa objektivnom stvarnošću. A ako se takva sigurnost zadobije pićem, koliko se više može dobiti Spontanošću (koju obezbedjuje Tao u čoveku)!"

Poenta ovog mog navodjenja je u tome da strah, koji se stvara u nama prilikom pada, može mnogo da nam naškodi, više nego sam pad. Čuang-ce je hteo reći da normalan čovek (onaj ko nije pripit) kad padne sa zaprege umre od straha, a ne toliko od težine udara prilikom pada.

Nije da ja ovde propagiram da treba stalno biti pripit (to bi bilo u stilu nama mnogima dragog Valjarevića, mada se on malo otrgao od toga), ali bih voleo da znam kako da savladjujemo svoj strah, odnosno strahove (a učenje Taoa i sličnog nam je daleko, zar ne?).

A na temu padova ima više filmova:




bocvena bocvena 13:12 26.01.2011

Re: Pad, padanje

kad padne sa zaprege umre od straha, a ne toliko od težine udara prilikom pada.

ali bih voleo da znam kako da savladjujemo svoj strah, odnosno strahove (a učenje Taoa i sličnog nam je daleko, zar ne?).


Odlična i bitna pitanja si postavio! Sad hitam nešto da završim, pa se javljam popodne sa svojom teorijom:)))
antioksidant antioksidant 13:15 26.01.2011

Re: Pad, padanje

ali bih voleo da znam kako da savladjujemo svoj strah, odnosno strahove

pa rekao je čuang ce - treba piti i spontan biti
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:33 26.01.2011

Re: Pad, padanje

AO

... treba piti i spontan biti

Volim tvoj instant smisao za rimovanje i poeziju uopšte.

Piti i noramalan biti, that is the question.
Samo neki ljudi ne umeju da se zaustave u pijenju, dok drugi, bogami, u normalnosti.

Muka mi je i od tih koji su konstantno normalni. I to u duplim dozama.
I koje malo poledice izbaci - iz sistema, he, he, he...

Uostalom, ja volim Tao i sve što ide uz tao.




bocvena bocvena 18:23 26.01.2011

Re: Pad, padanje

A uz tao dobiješ i golu cicu sa ideogramima?
Mali trol...ako nisi, pogledaj film Pillow book, o ženi koja piše ideograme po svojim ljubavnicima, kao što je to činio njen otac kada je bila mala.

ali bih voleo da znam kako da savladjujemo svoj strah, odnosno strahove

Nikako.
Saživimo se sa njima. I volimo ih.

24.
......
Uplašio sam se. Nisam bio spreman na to.
I onda izašao napolje.
Padala je sitna kiša. I hodao sam.
Lišće u šumi je bilo vlažno i klizavo,
kao i trava, kisnuo sam,
ali to nije bila jaka kiša,
naprotiv,
bila je blaga,
topla i čudesno blaga,
umivala mi je lice i dlanove,
i bilo je toplo, i zaboravio sam na sve što sam mislio
pre toga, pre nego što sam izašao na tu kišu,
sve se pretvorilo u uživanje,
ta kiša je isprala sve u meni, strah, teskobu,
bila je takva, umivala me,
bio sam spreman,
i, rekoh, bio sam ispran,
i napokon,
uživao sam.
angie01 angie01 16:57 26.01.2011

,

bocvena bocvena 18:00 26.01.2011

Re: ,

Nekako mislim da bi Valjarević baš voleo da te je upoznao. Nekad. Tebe balerinu.
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:13 26.01.2011

Naprs

Najčudnija povreda koju sam imao (bilo je dosta lupanja, nabijanja, gnječenja, skoro pukla tetiva - ali, da čuknem u drvo, nikad ništa nisam lomio ili operisao) bila je u JeNeA. Gde bi drugde? U nameri da ostvarim što bolji rezultat u skoku u dalj u vojničkim čizmama, noge izleteše u vis i ja udarih zadnjicom u nerastresen pesak. Bolelo me danima, dok na kraju ne odoh kod doce. Imam šta da čujem: naprsla trtična kost!

Izgledalo je i smešno i tužno (pogotovo kad sam se naguzio da mi doktor pogleda ranjeno dupe), ali sam zato dobio poštedu od skoro mesec dana i onda sa smeškom gledao druge pitomce kako izgibavaju na poligonu
bocvena bocvena 18:10 26.01.2011

Re: Naprs

da ostvarim što bolji rezultat u skoku u dalj u vojničkim čizmama

To je ambicija!

E, moj Milutine, samo ti i ja priznali ranjeno dupe...svi ostali kroz život idu besprekorno:))))
Milutin Milošević Milutin Milošević 18:28 26.01.2011

Re: Naprs

Ostali su ranjeni ka' vojvode, a mi...
bocvena bocvena 18:50 26.01.2011

Re: Naprs

Kad neće niko drugi, evo ja ću da nam dam medalje...novozelandske:)
predatortz predatortz 19:46 26.01.2011

Sklonost ka posrnuću

.Ma uhvatite se slobod.....baaam! Izmakoše mi se noge i ja sa sve cvećem i svećama, zabih nos u sneg.


Juče se vraćam sa posla, više klizim nego što hodam i na poslednjoj prepreci - stepenice ka autobusu - samo izgubih tlo pod nogama.


To je neki znak!
predatortz predatortz 20:08 26.01.2011

Ljubi je tetka

Imam jednu tetku koja je čudo od trapavosti.
bocvena bocvena 21:05 26.01.2011

Re: Ljubi je tetka



Sad mi nije jasno...šta mi to svevišnji poručuje? Da posrnem ili ne?












natasavb natasavb 00:13 27.01.2011

Re: Ljubi je tetka

Sad mi nije jasno...šta mi to svevišnji poručuje? Da posrnem ili ne?




P.S. Ovih dana ovu stvar slusamo u kolima, samo je Ella bolje peva, ali tog snimka na tjubu.
myredneckself myredneckself 03:19 27.01.2011

Malo

kasnim, bo
Sada vilujem noću, jer sam pala još u decembru, ali
ustajeeemmm,( malo u slow motion-u, doduše)
još da se rešim ortopedskih pomagala ovih dana...
Pa, dobro jel to bila omiljena igra ove zime, sto mu snegova čak sa Kilimandžara?!
Brz oporavak ti želim
bocvena bocvena 08:02 27.01.2011

Re: Ljubi je tetka

Between the devil and the deep blue sea...šubidua!
I ought to cross you off my list
bocvena bocvena 08:07 27.01.2011

Re: Malo

Draga MRNS, erase and rewind i ima da budemo kao nove!
I bolje!
reanimator reanimator 14:36 27.01.2011

...

ali se prsti na levoj nozi nešto mnogo čudno iskriviše. Da li je moguće da se skroz izvrnu naopačke, a ne polome

Uuu..neće na dobro..u ozbiljnijim sf filmovima tako kreću prvi znaci mutacije
U najboljoj varijanti, bićeš super heroj - pola žena, pola drozd :)
A kako god da okreneš, ima ti se smuči sipina kost :)
bocvena bocvena 18:47 27.01.2011

Re: ...

Uvijek sam želela biti heroj ulice:)))

Polly wants a cracker...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana