Moj grad

Otoci u struji

Nebojsa Krstic RSS / 07.02.2011. u 11:36

Ako ste stanovnik nekog jadranskog otoka i volite kupanje u moru onda ste ili nedorasla šiparica koja još uvek nije stupila u odaje stvarnog života ili ste lekar iz Beograda.

I kao takvom poznato vam je da se sezona kupanja završava tek u drugoj polovini oktobra. Od početka septembra, kada naglo posustane turistička navala, pa do pomenutog kraja, boravak na šljunkovitoj gradskoj plaži Komiže postaje socijalni fenomen ravan članstvu u nekom uglednom britanskom klubu, s tim da su ti klubovi obično namenjeni džentlmenima, dok na plaži takvih nije bilo sve ako brojimo i moju malenkost. Tu je tek poneka studentkinja iz Slovenije ili Zagreba koja miholjsko leto želi da provede sama uz knjigu, tražeći sebe, i mi domaći koji smo sebe već našli ili smo od takvog uzaludnog posla na vreme odustali.

Od plaže do kuće u kojoj sam stanovao bilo je 4 minuta laganog hoda. Ispod kuće, tik ispod mog prozora, mali je kameni mol na svojoj prisojnoj strani imao mesta za parkiranje čamaca. Tu je bio vezan sivi gumenjak s pentom, zaostavština Borisa Miljkovića, ostavljena meni na raubovanje svake vrste.

Odatle, uzbrdo pa desno, ima 7 minuta do ambulante. Iznad ambulante je teren za košarku na kome po pravilu nije bilo nikog osim mene.

Vijugavom ulicom pa desno 6 minuta, centar je Komiže - riva. Tu je kafić «Bane» s bilijarom, samoposluga, čitaonica, trafika, kafana promenljivog imena s bilijarom i «Gradska kavana» s bilijarom takođe. Svakog dana, negde oko 6 popodne, u kafani promenljivog imena (s bilijarom), da li vonka il unutra, mogli ste da uočite Dr Straku, zubara komiškog, i mene kako pažljivo čitamo novine sveže pristigle sa prvog, poslednjeg i jedinog, večernjeg trajekta koji otok Vis povezuje sa ostatkom sveta, tj. Splitom. Straka je čitao Slobodnu Dalmaciju, ja Politiku. Potom bi se đorali. Potom bi igrali bilijar, ako bi nam se dalo. Potom bi, nekoliko minuta pre 8 otišli svako na svoju stranu. Straka svojoj kući gde je gledao Dnevnik, večerao ono što mu je spremila žena i razgovarao sa sinom.

Ja obavezu da odem kući nisam imao. Zato sam pokušavao da taj momenat odložim. Otišao bih do «Baneta». Tu sam, ako bih imao sreće, još malo igrao bilijara. Ili, do lokalne diskoteke «Voga», gde sam, ako bih imao sreće, stajao nekoliko minuta u polumraku. Sledeća opcija bila je da mračnim sokakom odem kući.

TV aparat nisam imao prvih godinu dana. Muziku takođe. Zato sam kod kuće neometano mogao da slušam zvuk mora. I mogao sam da čitam, tih dana prilično često «Opštu psihopatologiju» Karla Jaspersa, doživljavanje prostora i vremena, osećanja i naravi, histeriju, pojam sumanutosti, čulne obmane, predrasude i sve one pojave bez kojih čovek nikako ne bi mogao da razume svet oko sebe i njegove najžustrije aktere.

U neko doba noći, nekoliko minuta pošto bih napokon zaspao, neko bi mi zakucao na vrata.

Onda bi me noćni posetilac vodio do neke od kuća na suprotnoj strani mesta gde je bio pacijent čije je stanje zahtevalo hitnu lekarsku intervenciju. U početku sam se, dok sam tako koračao po mraku, dremljiv, sa lekarskom torbom u ruci, preslišavao predviđajući šta je mog pacijenta zadesilo, šta bi mogla da bude diferencijalna dijagnostika i šta bih mogao da pogrešim i previdim. Nekoliko meseci kasnije, koncentisao sam se više na lepotu zvezdanog neba i sutrašnje vremenske prilike.

Kad mi je umro prvi pacijent nisam znao šta ću.

U tom prvom slučaju on je već nekoliko minuta bio mrtav kada sam stigao. Bio je star čovek. Ležao je u urednom krevetu. Kada sam utvrdio smrt, razmišljao sam šta dalje. Takve stvari se ne uče na fakultetu. Piše: za tu je boljku neophodan antibiotik taj i taj. Pa kaže npr: a onda se bolesniku daju beta blokatori i diuretici. Ili antihistaminici, ili već nešto.

 Nigde ne piše: a onda pacijent umre.

Zato nisam znao šta treba da uradim. Da li da budem tužan? Da li da izjavim saučešće okupljenim ukućanima? Da li da osećam krivicu?

Onda je stigla sestra Ksenija. Bila je najstarija sestra u Domu zdravlja.

- E, šjor Tonči partijo! Sad sa Svetim Antom igra briškule! – rekla je relaksirajući situaciju.

Okupljena rodbina žamorom je odobrila ove reči. Na mene više niko nije obraćao pažnju. Laganim korakom spustio sam se do kuće, skinuo u majicu i šorc, otišao na prazan sportski teren oivičen makijom, pa sam tamo dugo ubacivao loptu u koš bez mrežice.

 

 



Komentari (110)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ecce-florian ecce-florian 23:17 08.02.2011

Re: Memorija pamcenja

Meni ovde ništa nije jasno.
Oko 20h pregledao sam komentare.
Bilo ih je 70.
Nakon 3 h ima ih opet 70.

Šta mi nije jasno?

Jedan je nov.
I to je tačno.
Ovaj tvoj.
dokaz 22:57

Jedino što se ne slažem. Mljet je tih godina bio lepši.

No to ne menja pitanje.

Koja to sila održava komentare u stalnoj ravnoteži?

G.Cross G.Cross 23:41 08.02.2011

Re: Memorija pamcenja

Pojma nemam za ovu silu koju pominjes, meni se samo javilo nekoliko puta "internal Server Error".

A za Mljet Vs Komiza...Pa ja to vidm ovako : Na Mljetu si bili buduci "Zeleni kao Eco friendly" a na Komizi su bili bivsi Hipici...i bilo nam je jako lepo...i bili smo u pravu... a kako se osecaju bivsi "Mljetovski zeleni" ?
monamia monamia 00:13 09.02.2011

Re: Memorija pamcenja

moj komentar obrisan je još prekjuče.
potpuno mi svejedno, dovoljno dugo je bio OVDE, tako da..
ne znam ni ko ga je dilitovao...mnogo kasnije sam shvatila da ga nema.

vidim tek sad da izvesni dušebrižnici skloni redu, radu i disciplini .....brane blogersko-ljudska- ds prava, sa sve klozetskim izrazima !!
super.
stil je čovek.

blog Krletov je ioanako pp za ds.
toliko svi znamo.

nite, nite
ecce-florian ecce-florian 16:29 10.02.2011

Re: Memorija pamcenja

a kako se osecaju bivsi "Mljetovski zeleni" ?

Odlično fala na pitanju.
Jedino znaš kako.
Mož da ideš na Vis i na razna druga ljetovanja, al' ranije je barem važilo da je samo jedno Mljetovanje.

No da ne bude da smo trolujem, evo uz osnovni post mali ilustrativno prigodan karaoke(na slovenačkom je pa zato - sad će da se javi ponovo ivana) klip

legalizacijabg legalizacijabg 23:41 08.02.2011

EVERLAST

Super priča.Pitko i slikovito.

Žal za mladost je u stvari podsvesni strah od smrti.Od kraja života,koji se neumitno približava.
well..siguran sam da će čovečanstvo naći način da produži ljudski vek u narednih 50 godina,najmanje duplo.Treba samo izdržati

Ili istrenirati sebe da veruješ,da kraj nije i završetak cele priče.

I vrlo je moguće da je to istina.Koju god,kombinaciju sam obrnuo u glavi(a istražujem tu materiju već deset godina),došao sam do istog zaključka.

Kraj života je samo jedna faza nečeg mnogo većeg.Nečeg strašno misterioznog i neverovatnog
duleja duleja 01:14 09.02.2011

Re: EVERLAST

Dakle ti si sebe bas dobro istrenirao da verujes...
Inace tekst simpatican i svidja mi se, malo mi samo sumorno kad pomislim kako je provesti par godina u mestu od par hiljada ljudi na ostrvu u sred mora, ma koliko ono lepo bilo.
aleksanadar aleksanadar 20:22 09.02.2011

100

st.jepan st.jepan 22:48 11.02.2011

RADUJTE SE BOLESNICI...

Oštija, ovi blog mi se puno svidia!
Kao i jedan drugi, isto komiški.
Možda pomalo i zato jer mi je baka iz Komiže (od familje Mardešić), ali ne, to je ipak samo uzgredna asocijacija, priča je zaista lepo napisana.

Inaće, preporučujem "Seoskog lekara" od Franca K.

Umirućeg pacijenta uveravao je da njegova rana nije tako opasna, a kad ga je ovaj pitao da li je zaista tako, odgovorio je otprilike ovo: "primi časnu reč starog seoskog lekara, i ponesi je sa sobom..., onamo".

Za to vreme, dva konja su, dakako po naredbi s najviseg mesta, proturala od spolja glave kroz prozor i snažno njištala, a pred kucom, djacki hor je pevao ovakvu nekakvu pesmicu:

Radujte se bolesnici, sa'će lekar da izleči.
Ako ipak ne izleči, ubijte ga, on je lekar, samo lekar.

Po onome sto sam sada nasao na Googleu (biblioteka mi od poslednje selidbe sahranjena u jednom obeshrabrujucem brdu kutija), ta pesmica zvuci nesto drugačije, no to me uopšte ne sprecava da je se i u naprijedak secam upravo ovako kako sam je naveo).

Unfuckable Unfuckable 06:05 12.02.2011

Re: RADUJTE SE BOLESNICI...

ti si sav svoj bol
st.jepan st.jepan 15:23 12.02.2011

Re: RADUJTE SE BOLESNICI...

ti si sav svoj bol


vidim

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana