Ljubav| Život

TONKA

mikele9 RSS / 20.02.2011. u 15:23

konoba-vransko-jezero-3-v.jpg 

Retko ko je znao ( ja sam odavno zaboravio) ime kafane, svi smo govorili: Idem, idemo kod Tonke. Njena kafana se nalazila tik uz žičanu ogradu kojom je bio opasan vojni aerodrom u Mostaru, na raskrsnici puteva, levo i uzbrdo za Nevesinje i Gacko i pravo, za Blagaj na Buni. Taj zaselak se i onda a i danas zove Gnojnice, iako je osim Tonkine kafane, kuće preko puta u kojoj je obitavala njena porodica i stražare podzemnog aerodroma pedesetak metara naviše u borovoj šumici, bilo još samo nekoliko kuća, raštrkanih po obroncima Veleža i udaljenih međusobno.

Zanimljivo je da je JNA imala pametne i svrsishodne odnose kako sa Hepokom državnom firmom, čiji su se vinogradi i voćnjaci prostirali iza uzletne i sletne staze i pored piste, naravno na bezbednoj po avione daljini, tako i sa Tonkom kojoj su već pomenutom žicom ogradili pristojan komad zemlje iza kafane. U toj Tonkinoj bašti, vrtu, u čijem je jednom delu zasadila povrće, krompir, raštan, blitvu, blizu kuće rastao je ogroman stari razgranat Badem. Ispod njega se nalazio grubo tesan masivan pravougaoni sto i oko njega isto tako urađene klupe s naslonom. Tu se za ručkom, uglavnom kada nije bilo gostiju, sastajala cela porodica.

Često sam odlazio kod Tonke da pojedem i popijem. Ne zato što je naša vojnička hrana bila loša, naprotiv, nas dvadesetak vojnika udaljenih od Garnizona nekih sedam, osam kilometara, bili smo maženi paženi od strane kuvarsko pekarskog osoblja iz garnizonske kuhinje skoro kao piloti, imali smo uvek vruć hleb, mleka koliko ti duša ište, pasulj uz koji bi svaki od nas dobio po kuvanu kolenicu, pečene piliće, svakom po pola...ne, išao sam kod Tonke da pojedem jegulju s gradela, pastrmku spremljenu na ovaj ili onaj način i popijem njihovu domaću Lozu. Ubrzo su me prihvatili kao svog i ako bi se desilo da desetak dana ne dođem, Tonka bi se preko nekog od vojnika raspitivala o mom zdravlju. Kad me je jednom ćale, putujući poslom za Split, posetio i ostao u Mostaru u hotel Neretvi dva dana, odveo sam ga kod Tonke. Njoj je bilo skoro neprijatno, koliko je hvalio jegulju koju je pojeo. Okružena s jedne strane Bunom a s druge Neretvom, uvek je imala tek izvađenu ribu. Sećam se pitanja nekih turista: A jel' riba sveža? Tonka je skinula kecelju, ušla u kuhinju i smrknutog lica rekla mužu: Idi ti ih usluži!

Na klupi preko puta ispred oker omalane kuće, grejući stare kosti po vazdan je sedeo čika Antun, Tonkin otac. Neko od pilota mi je ispričao da su mu ustaše iskopale oba oka jer nije hteo da im kaže ko od susjeda ima nekog u partizanima. Ostavili su ga u životu sa očnim jabučicama u šakama: Samo zato što si Rvat. Ponekad bih, uz pitanje: Da ne smetam, sedao na klupu pored njega. Nikad nije spomenuo rat, voleo je narodnu epsku poeziju, uskočku pre svega ali i Kosovski ciklus. Uvjek bih da mogu, zaplakao kad čujem Smrt majke Jugovića, rekao mi je jednom. Pitao me čime se bavim u civilstvu a kad je čuo da sam slikar, ispričao mi je da čuva ikonu Svetog Nikole koju je nasledio od predaka. Sine moj, svi dobri ljudi su rod rođeni ali i neljudi isto tako. Neljudi koriste vjeru i naciju kao izgovor za ubijanje, tako je od pamtivjeka.  Mržnja nikome nije dobra donijela, sve nas je Bog iste stvorio.

Kod Tonke sam dolazio različito obučen. Kad bih se sa grupom drugara vraćao posle sedmodnevnog stražarčenja, čuvanja podzemnog aerodroma, upadali smo u kafanu do zuba naoružani, znojavi, prljavi, obradatili, pili ohlađenu Lozu i zalivali je ledenim pivom. Kada sam kao umetnik oslobođen svih vojničkih dužnosti, odlazio sam posle slikanja od pet, sedam ili deset sati, preko piste samo u bermudama, vrteći majcu u rukama. Da, na nogama sam obavezno nosio čizme, poskoka je bilo k'o šodera!

Jednom, pošto sam im dolazio iza leđa, vidim ih sve za stolom ispod Badema. Provučem se kroz žicu, poželim im dobar tek i prišavši stolu, po datoj mi slobodi, pogledam šta ima u loncu. A što meni ne daš to da jedem, upitao sam Tonku. Pa neš' ti jest' ovo što ja za čas spremim za nas, imam ja za tebe... Sjedi sine, reče čika Antun, pomerajući se na klupi da mi napravi mesto, dajte pjat i sipajte mu...'oćeš jednu Lozu prije jela? Nikad i ništa slađe nisam jeo! I tražio još. Toliko sam slatko jeo da mi je pucalo za ušima. Tonka se ljutila i glasno protestvovala: A mogla sam mu stavit na gradele jegulju ili pastrvu ili kojeg lijepog klijena, prste da poliže... Draga moja Tonka, od današnjeg dana, jedem samo ovo, sve dok ne odem iz vojske, nasmejao sam se.

Jelo je bilo Junetina i Govedina na lešo, kuvana s krtolom, slatkom mrkvom, posuta peršinom i sitno seckanim  češnjakom uz dodatak devičanskog maslinovog ulja. Uz njen domaći ren to nije bilo jelo već praznik za blagoutrobije! Održao sam reč uz svo njeno protivljenje i samo sam je jednom prekršio kad je spremala jagnje ispod sača okruženo jedrom planinskom krtolom. I to je bilo prste da poližeš! I jagnjetina i krtola su bili meki i softni kao puter.

Tonka je naizgled bila uzdržana i hladna osoba, valjda zbog svega što je preživela, vrag bi ga znao. Ali ako bi te prihvatila, što se retko dešavalo, postajala je sasvim drugačija. Mene je posle nepunih mesec dana prigrlila kao da sam joj rod. I ne samo ona već i svi njeni, čika Antun, muž, ćerka i sin. Sedeći i ručajući s njima pod Bademom, osećao sam takvu bliskost i toplinu kakvu ni u rođenoj kući nisam osetio ili bar retko. Bila je vredna, ništa joj nije bilo teško, stizala je da obavi poslove za koje ni troje ne bi bilo dovoljno. I nikad je nisam čuo da gunđa ili zakera. Ruku na srce, i njen muž i deca su bili po tome slični njoj. Sedalo se samo za ručak, ostalo vreme se provodilo na nogama, posla u kafani je uvek bilo preko glave. Pametna, bistra, volela je da čita pa sam joj donosio knjige iz garnizonske biblioteke. Pitao sam je kad stigne da čita pored tolikog posla i svakodnevnog smaranja. Kad moj Stjepan zaspe, novinom zasjenim lampu i čitam dok ne zaspim, odgovorila mi je smejući se. Sećam se da je rastužio Roman o Londonu, pa se u detalje raspitivala o Crnjanskom i njegovoj sudbini. Priznala mi je da joj je teško da sve razume iz Limenog doboša Gintera Grasa, posebno su je mučili Grasovi jezički kalamburi. Objašnjavao sam joj kako sam najbolje znao, govorio o umetničkim slobodama, Grasovoj potrebi da proširi jezičke granice, da se odupre ustaljenim konvencijama, da se igra jezikom koji je živa i promenama podložna stvar. Od svih knjiga koje sam joj doneo, najviše je se dojmila knjiga Stanislavskog: Moj život u umetnosti. Pričao sam joj o Inokentiju Smoktunovskom, Anžeju Vajdi, La Mami, Piteru Bruku čiji sam San letnje noći gledao u Narodnom pozorištu u okviru Bitefa, Bobu Vilsonu, Ljubiši Ristiću...Nije Tonka imala vremena da razgovaramo u cugu, razmenjivali smo mišljenja u hodu ili bih joj se ja nacrtao u kuhinji dok sprema neko jelo. Bila je beskrajno radoznala, odlično je pamtila ali se dešavalo i da se vrati na neku temu ili pitanje, od kojeg je prošlo dosta vremena. Imala je potrebu da ga do kraja razjasni.

Nikad neću zaboraviti Tonku i njenu porodicu a kad god za sebe ili svoju porodicu pravim junetinu na lešo, rastužim se pri pomisli šta li je bilo s njima. Možda bez razloga ali se rastužim.



Komentari (196)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

draft.dodger draft.dodger 21:20 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

Jelica Greganović
mož' da pravimo džumbus


admin 12345
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:22 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

O dobro veče admine, može pićence?

draft.dodger draft.dodger 21:32 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

ŽIVELI!
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:43 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

Ne bi ja, fala...još ako mu ovo pandrkne iz ruku, nekom će nogu prebiti...
Nego, žuraja!

arianna arianna 21:53 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

Nego, žuraja!



ko zna gde vipovac žuruje trenutno, a februar još traje

mikele9 mikele9 23:52 20.02.2011

Re: Čestitam...

draft.dodger

Hvala majstore, odmah zaduvanio
mikele9 mikele9 23:56 20.02.2011

Re: Nema vipovca,

arianna
ko zna gde vipovac žuruje trenutno, a februar još traje

E nekad bilo, sad sam ti ko stari papudžijski mačor
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:56 21.02.2011

Malo muzike, mac, mac

49 41 49 41 21:48 20.02.2011

Ooo, I tebe sam sit KAFANOOO



Jelica Greganović Jelica Greganović 22:17 20.02.2011

Re: Ooo, I tebe sam sit KAFANOOO

mikroorganizam mikroorganizam 21:49 20.02.2011

Kod Zuje

Između aerodroma u Mostaru i fabrike Soko postojala je mala kasarna tehničke službe - tridesetak vojnika, desetak oficira i podoficira i isto toliko civilnih lica na službi u JNA. Taj kraj se zove Rodoč. Ispred ulaza u kasarnu okretao je autobus broj 2 kojim se išlo u grad kad dobiješ izlaz. Tu je bila jedna prodavnica, a odmah pored kafana "Kod Zuje". Za razliku od vas sa aerodroma, mi smo imali zelene uniforme, ali smo ipak zajedno sa vama plavcima kod Zuje pili splitsko pivo i jeli roštilj ili picu. Za katolički Božić 1990. Zuja nas je zvao na besplatnu klopu i piće. Jedanaest dana nakon što sam se skinuo, u junu 1991, počelo je...
mikele9 mikele9 22:31 20.02.2011

Re: Kod Zuje

Između aerodroma u Mostaru i fabrike Soko postojala je mala kasarna tehničke službe - tridesetak vojnika, desetak oficira i podoficira i isto toliko civilnih lica na službi u JNA. Taj kraj se zove Rodoč. Ispred ulaza u kasarnu okretao je autobus broj 2 kojim se išlo u grad kad dobiješ izlaz. Tu je bila jedna prodavnica, a odmah pored kafana "Kod Zuje". Za razliku od vas sa aerodroma, mi smo imali zelene uniforme, ali smo ipak zajedno sa vama plavcima kod Zuje pili splitsko pivo i jeli roštilj ili picu. Za katolički Božić 1990. Zuja nas je zvao na besplatnu klopu i piće. Jedanaest dana nakon što sam se skinuo, u junu 1991, počelo je...

Bivalo me i tamo kad su dolazile gimnazijalke ili mostarski drugari da me izvuku iz kasarne. Ali to je bilo samo prvih mesec dana, kasnije sam izlazio preko žice aerodroma, pa prvo svratim kod Tonke a onda nastavim prema Mostaru. Retko koju kafanu sam propuštao, sve do Belog jagnjeta.
mikele9 mikele9 22:25 20.02.2011

Hvala vam

drage moji i dragi moji. Izvinite što sam na kratko odsustvovao, red je da vas poslužim makar i ovako skromno



Sve vas pozdravljam i želim vam sve najbolje
myredneckself myredneckself 12:46 21.02.2011

Re: Hvala vam

mikele9
drage moji i dragi moji. Izvinite što sam na kratko odsustvovao, red je da vas poslužim makar i ovako skromno



Sve vas pozdravljam i želim vam sve najbolje

A za tebe jedna lešadica pa guštaj


mikele9 mikele9 16:23 21.02.2011

Re: Hvala vam

A za tebe jedna lešadica pa guštaj

Jao Dušo! Ide mi voda na usta gledajući fotku! Blagodarim
mikele9 mikele9 23:02 20.02.2011

Evo

još pića dragi prijatelji

mirelarado mirelarado 23:10 20.02.2011

Re: Evo

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!
razmisljam razmisljam 23:13 20.02.2011

Re: Evo

mirelarado

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!


Јес' баш. Зар ниси приметила да је истак'о цене?
mirelarado mirelarado 23:16 20.02.2011

Re: Evo

razmisljam
mirelarado

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!


Јес' баш. Зар ниси приметила да је истак'о цене?


Само за пића, како бисмо били умерени. Микеле зна из искуства да с алкохолом не ваља претеривати.
draft.dodger draft.dodger 23:18 20.02.2011

Re: Evo

razmisljam
mirelarado

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!


Јес' баш. Зар ниси приметила да је истак'о цене?


U dinarima...
mirelarado mirelarado 23:21 20.02.2011

Re: Evo

draft.dodger
razmisljam
mirelarado

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!


Јес' баш. Зар ниси приметила да је истак'о цене?


U dinarima...




mikele9 mikele9 00:01 21.02.2011

Re: Evo

Е, за ово се каже - бег никад није био циција!

Za prijatelje sve što imam i što mogu
mikele9 mikele9 00:04 21.02.2011

Re: Evo

Јес' баш. Зар ниси приметила да је истак'о цене?

Ni brige te, to je bilo pre nego što sam pokupovao
razmisljam razmisljam 23:11 20.02.2011

И сад, одакле да почнем?

Наравно, прво и пре свега честитке за аванзовање и нови блогочин. ( Користим намерно војачку терминологију не бих ли била у складу са твојом причом. )
Баш ми драго.
Само, мооолим те, немој да се уобразиш.



Van Gogh
Almond tree


Možda bez razloga ali se rastužim.


Изненађена сам колико људи нежно носи ондашњи Мостар у срцу.
Наравно, нисам изузетак.
И мислим да се сви растужимо са разлогом, ма који био.

Прелепа прича за ВИП првенца, Микеле.

mikele9 mikele9 00:17 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Наравно, прво и пре свега честитке за аванзовање и нови блогочин. ( Користим намерно војачку терминологију не бих ли била у складу са твојом причом. )
Баш ми драго.
Само, мооолим те, немој да се уобразиш.

Znamo se, reci mi iskreno da li misliš da zbog ovog (ili bilo čega drugog) mogu da se uobrazim

Изненађена сам колико људи нежно носи ондашњи Мостар у срцу.
Наравно, нисам изузетак.
И мислим да се сви растужимо са разлогом, ма који био.

Прелепа прича за ВИП првенца, Микеле

Sve nas je put na more vodio kroz Mostar a on je imao svoju divnu atmosferu koju su činili ljudi, mostarci. Ja sam bio deset meseci pa mi je još jasnije.
Drago mi je da ti se Tonka dopala
razmisljam razmisljam 00:25 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

mikele9
Znamo se, reci mi iskreno da li misliš da zbog ovog (ili bilo čega drugog) mogu da se uobrazim


Знамо се, реци ми искрено да ли си и на тренутак помислио да сам озбиљна?

mikele9 mikele9 00:34 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Знамо се, реци ми искрено да ли си и на тренутак помислио да сам озбиљна?

Nisam, šalio sam se
razmisljam razmisljam 00:37 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Иди, бре, Микеле, а ја се жива поједо'!
Набацио си тако озбиљан тон, па још приде окачио оног очимаколутајућег...
Да поновим:
mikele9 mikele9 01:29 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Иди, бре, Микеле, а ја се жива поједо'!
Набацио си тако озбиљан тон, па још приде окачио оног очимаколутајућег...
Да поновим

Draga moja Razmišljam, iako sam u serioznim godinama, dozvolim sebi i poneku šalu s ljudima koje volim
razmisljam razmisljam 01:46 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

mikele9

s ljudima koje volim




И још једном
reanimator reanimator 11:50 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Draga moja Razmišljam, iako sam u serioznim godinama, dozvolim sebi i poneku šalu s ljudima koje volim


И још једном


Oooo...oooo...
razmisljam razmisljam 13:40 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

reanimator

Oooo...oooo...


И?
reanimator reanimator 14:07 21.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

razmisljam

И?

Ništa, ništa...čekam da se pojavi neko ko će da saopšti da je sa Tonkom i porodicom sve ok, pa ubijam vreme spletkarenjem
mikele9 mikele9 10:49 22.02.2011

Re: И сад, одакле да почнем?

Ništa, ništa...čekam da se pojavi neko ko će da saopšti da je sa Tonkom i porodicom sve ok, pa ubijam vreme spletkarenjem

Dakle tako, umesto reanimacije, spletkarenje
zoja444 zoja444 23:21 20.02.2011

i sad...

... zenu pod misku i u Brankovinu ili u Zoru na proslavu.
raznezice je sve ovo, sigurno.



... i onda na jednom od buducih blogova da napravite izlozbicu. sem onog jednog crteza, nista nisam uspela da vidim.

mikele9 mikele9 00:24 21.02.2011

Re: i sad...

... zenu pod misku i u Brankovinu ili u Zoru na proslavu.
raznezice je sve ovo, sigurno.


Ovo prvo je dobar predlog i biće ostvaren.
... i onda na jednom od buducih blogova da napravite izlozbicu. sem onog jednog crteza, nista nisam uspela da vidim.

A ovaj drugi predlog...kako da ti kažem, bojim se da bih udavio blogovatellice i blogovatelje
U svakom slučaju razmisliću

aleksanadar aleksanadar 23:32 20.02.2011

Честитам!

Мајстор Микеле осваја стилом, шармом, бодрошћу и ведрином!
milisav68 milisav68 00:00 21.02.2011

Re: Честитам!

aleksanadar
Мајстор Микеле осваја стилом, шармом, бодрошћу и ведрином!


Moja asocijacija.
mikele9 mikele9 00:27 21.02.2011

Re: Честитам!

Мајстор Микеле осваја стилом, шармом, бодрошћу и ведрином!

Hvala ti prijatelju ali me teraš da crvenim
mikele9 mikele9 00:31 21.02.2011

Re: Честитам!


Moja asocijacija

Milisave nemoj da slutiš...puj,puj,puj
ili mi objasni zašto baš ta asocijacija?
milisav68 milisav68 08:54 21.02.2011

Re: Честитам!

mikele9

Moja asocijacija

Milisave nemoj da slutiš...puj,puj,puj
ili mi objasni zašto baš ta asocijacija?

Ajoooj kakva greška, nije asocijacija ime grupe, daleko bilo PU PU!
Nego, prvo što mi pada na pamet, kad se pomene Tonka je pesma "Novih fosila" i Nešino zezanje na tu temu(01:18)..."Tonka, reci cvrčak......strićek"
Onda čitajući tekst, vidim da je Tonka žena-zmaj (svestrana), savremenim jezikom rečeno mix-tri u jedan, a inače kroz tekst provejava i nostalgija, a posle u komentarima sam video i VIP status , pa reko, fali muzika.....i tako ispade kix-mix-show...

Uh, valjda sam objasnio.


mikele9 mikele9 12:03 21.02.2011

Re: Честитам!

Ajoooj kakva greška, nije asocijacija ime grupe, daleko bilo PU PU!
Nego, prvo što mi pada na pamet, kad se pomene Tonka je pesma "Novih fosila" i Nešino zezanje na tu temu(01:18)..."Tonka, reci cvrčak......strićek"
Onda čitajući tekst, vidim da je Tonka žena-zmaj (svestrana), savremenim jezikom rečeno mix-tri u jedan, a inače kroz tekst provejava i nostalgija, a posle u komentarima sam video i VIP status , pa reko, fali muzika.....i tako ispade kix-mix-show...

Uh, valjda sam objasnio.

Objasnio nego šta! Nego ja kao čovek u godinama nisam odoleo da se malo našalim. Dobro sam poznavao Nešu, dolazio on kod mene i ja kod njega, pokazivao mi nove projekte, ja crtao predloške za korice albuma, večeravali kod njegove mame...Bilo mi je strašno kad je umro...tako mlad i pun energije.
Pozdrav Milisave i hvala
49 41 49 41 23:58 20.02.2011

Domacine,

kakav si ti to blogospisatelj, umetnicka dusa, napravi zurku na blogu; a, sve na suvo.

Priča o Humskoj zemlji, zemlji vina ... Hercegovini
U Hercegovini ćete na pitanja koja je najbolja i koja je najlošija stvar na svijetu dobiti jednak odgovor. Dobro vino je najbolja, a loše vino je najgora stvar na svijetu i tu se nema što dodati. Sve arheološke iskopine Hercegovine u znaku su grozda i pehara - počev od ilirskih urni u Ošanićima, preko kamenih portala rimskog cara Oktavijana iz Mogorjela, pa sve do čuvenih stećaka iz Radimlje. Ljetopisi navode da su Rimljani i Dubrovčani, Slaveni, Turci i Habsburzi bili pohlepni za ovom zemljom upravo zbog njenog lozja: ti se vinogradi spominju u spisima rimskog imperatora Konstantina VII Porfirogeneta, poveljama humskog kneza Miroslava, i bosanskog bana (kasnije kralja) Tvrtka.

Ja ti necu vise na blog bez Blatine.


elis elis 00:31 21.02.2011

Re: Domacine,

49 41
kakav si ti to blogospisatelj, umetnicka dusa, napravi zurku na blogu; a, sve na suvo.

Priča o Humskoj zemlji, zemlji vina ... Hercegovini
U Hercegovini ćete na pitanja koja je najbolja i koja je najlošija stvar na svijetu dobiti jednak odgovor. Dobro vino je najbolja, a loše vino je najgora stvar na svijetu i tu se nema što dodati. Sve arheološke iskopine Hercegovine u znaku su grozda i pehara - počev od ilirskih urni u Ošanićima, preko kamenih portala rimskog cara Oktavijana iz Mogorjela, pa sve do čuvenih stećaka iz Radimlje. Ljetopisi navode da su Rimljani i Dubrovčani, Slaveni, Turci i Habsburzi bili pohlepni za ovom zemljom upravo zbog njenog lozja: ti se vinogradi spominju u spisima rimskog imperatora Konstantina VII Porfirogeneta, poveljama humskog kneza Miroslava, i bosanskog bana (kasnije kralja) Tvrtka.

Ja ti necu vise na blog bez Blatine.



Čini se da bi ti to već mogao znati, ali evo ću ti odati tu tajnu - cvrčanje, što ga zorom čovek čuje iz radimljskih vinograda, dolazi od zvezda palih u buduće vino.
mikele9 mikele9 00:47 21.02.2011

Re: Domacine,

Ja ti necu vise na blog bez Blatine.

E ako je tako, izvoli i živeli!

Jelica Greganović Jelica Greganović 01:01 21.02.2011

Re: Domacine,

cvrčanje, što ga zorom čovek čuje iz radimljskih vinograda, dolazi od zvezda palih u buduće vino.

UAU!
mikele9 mikele9 01:02 21.02.2011

Re: Domacine,

Čini se da bi ti to već mogao znati, ali evo ću ti odati tu tajnu - cvrčanje, što ga zorom čovek čuje iz radimljskih vinograda, dolazi od zvezda palih u buduće vino.

Elise majstore, umetniče, poeto... zato sam umesto vode pio Blatinu
mikele9 mikele9 01:32 21.02.2011

Re: Domacine,

cvrčanje, što ga zorom čovek čuje iz radimljskih vinograda, dolazi od zvezda palih u buduće vino.

UAU!

Tri puta UAU!
JJ Beba JJ Beba 00:24 21.02.2011

lešana junenita

meni taj deo kod Mostara nešto najlepše.
kakva klima, kakva vina, kakava klopa

a tek Počitelj, ali to je nešta sasma drukče

Piteru Bruku čiji sam San letnje noći gledao u Narodnom pozorištu u okviru Bitefa, Bobu Vilsonu

uuuu kakave su to samo predstave bile
još da si joj pričao o Salomi Linzi Kempa


čestitam za VIP
Walking In The Sand
mikele9 mikele9 00:59 21.02.2011

Re: lešana junenita

meni taj deo kod Mostara nešto najlepše.
kakva klima, kakva vina, kakava klopa

a tek Počitelj, ali to je nešta sasma drukče


Piteru Bruku čiji sam San letnje noći gledao u Narodnom pozorištu u okviru Bitefa, Bobu Vilsonu


uuuu kakave su to samo predstave bile
još da si joj pričao o Salomi Linzi Kempa


čestitam za VIP
Walking In The Sand

Salome je bila
Pričali mi o svemu i svačemu, objašnjavao ja njoj, objašnjavala Tonka meni. Nego da te pitam JJ, bio mi pre neki dan Jeff, ako ga ne poznaješ, sledeći put kad dođe upoznaću te s njim
Hvala na čestitci
JJ Beba JJ Beba 01:01 21.02.2011

Re: lešana junenita

Nego da te pitam JJ, bio mi pre neki dan Jeff, ako ga ne poznaješ, sledeći put kad dođe upoznaću te s njim

znam ga u notu
mikele9 mikele9 01:35 21.02.2011

Re: lešana junenita

znam ga u notu

100% SIGURAN, NEGO MISLIM DA SE ISPRIČATE, DA TI ODSVIRA OMILJENE STVARI...
st.jepan st.jepan 19:46 24.02.2011

Re: lešana junenita

čestitam za VIP

Samo da prijavim, ja mu već čestitao na PP, pa da se ne ponavljam...
Mada, šta ima veze, evo i ovde: čestitam majstore.
A i ono što smo (s razlogom na češkom) dogovorili PP-ima: musime vipit (VIPit) njeco!
mikele9 mikele9 00:07 26.02.2011

Re: lešana junenita

Samo da prijavim, ja mu već čestitao na PP, pa da se ne ponavljam...
Mada, šta ima veze, evo i ovde: čestitam majstore.
A i ono što smo (s razlogom na češkom) dogovorili PP-ima: musime vipit (VIPit) njeco!

Ano Pane Stjepane
miloradkakmar miloradkakmar 01:34 21.02.2011

Dragi prijatelju

čestitke za VIP, neka te reči služe kao što ti služiš njima.
I to je bilo prste da poližeš! I jagnjetina i krtola su bili meki i softni kao puter.

A, da jagnjetina ispod peke ne ide sa mladim lukom!?
mikele9 mikele9 12:09 21.02.2011

Re: Dragi prijatelju

čestitke za VIP, neka te reči služe kao što ti služiš njima.

A, da jagnjetina ispod peke ne ide sa mladim lukom!?

Hvala dragi prijatelju, kad od tebe stigne takva pohvala, to zaista ima težinu
Može i sa mladim lukom ali meni je dovoljna i sama jagnjetina ispod peke
kakapo kakapo 14:55 21.02.2011

Re: Dragi prijatelju

jagnjetina ispod peke

Čestitam na zasluženom VIP statusu! Evo jagnjetine za ispod peke, samo je treba ispeći. Luk dodati prema želji.
mikele9 mikele9 16:32 21.02.2011

Re: Dragi prijatelju

Čestitam na zasluženom VIP statusu! Evo jagnjetine za ispod peke, samo je treba ispeći. Luk dodati prema želji

O'ma stavljam da se peče
Hvala, izgleda da je zasluženo, bez lažne skromnosti
trener92 trener92 02:54 21.02.2011

Čestitke

mikele9






mikele9 mikele9 12:17 21.02.2011

Re: Čestitke

Hvala gos'n trener92. Dok sam bio na aerodromu, Žilavku, Blatinu i Lozu smo kupovali ili uzimali na crtu dok ne stigne lova, iz podruma jednog seljaka čija je kuća bila s druge strane bliže Neretvi. Domaće piće, nektar božji!
trener92 trener92 12:26 21.02.2011

Re: Čestitke

mikele9
Hvala gos'n trener92. Dok sam bio na aerodromu, Žilavku, Blatinu i Lozu smo kupovali ili uzimali na crtu dok ne stigne lova, iz podruma jednog seljaka čija je kuća bila s druge strane bliže Neretvi. Domaće piće, nektar božji!


Nektar božji, ovo si dobro napisao, a kako sam ranije odlazio u Mostar, znam o čemu govoriš . Staviš vino i lozu u ledenu Neretvu , napolju 35,36 stepeni , pijuckaš , toplo ti, pa se hladiš u onoj vodi, noge ti pomodre od hladnoće ,a tebi vrućina udarila . A i nebo je tamo bilo nekako plavlje, nego na drugom. mestu.

Lep tekst si napisao ( to se podrazumeva , kao i uvek)

mikele9 mikele9 16:38 21.02.2011

Re: Čestitke

Nektar božji, ovo si dobro napisao, a kako sam ranije odlazio u Mostar, znam o čemu govoriš . Staviš vino i lozu u ledenu Neretvu , napolju 35,36 stepeni , pijuckaš , toplo ti, pa se hladiš u onoj vodi, noge ti pomodre od hladnoće ,a tebi vrućina udarila . A i nebo je tamo bilo nekako plavlje, nego na drugom. mestu.

Lep tekst si napisao ( to se podrazumeva , kao i uvek)

Drago mi je da imaš to iskustvo i razumeš o čemu govorim Zaista je bio nektar, nadam se da je kvalitet ostao isti.
Hvala ti za pohvalu
mlekac mlekac 05:02 21.02.2011

A ja eto

stizem poslednja na zurku.

Mislem, videh blog cim si ga okacio, al' ne volem da citam tvoja pisanija na brzinu, nego kad imam vremena, natenane, s merakom. Onako kako i pises.

Jos jednom sve cestitke za VIP.

Tonka i prica o Tonki bas su mi legli.

Divno je setiti se, a jos lepse je zapisati secanja o tako nekim ljudima s kojima su nam se putevi, nekad, nakratko ukrstili, a posle kojih ostadosmo bogatiji za zlatno zrnce secanja.

mikele9 mikele9 12:23 21.02.2011

Re: A ja eto

stizem poslednja na zurku.

Mislem, videh blog cim si ga okacio, al' ne volem da citam tvoja pisanija na brzinu, nego kad imam vremena, natenane, s merakom. Onako kako i pises.

Jos jednom sve cestitke za VIP.

Tonka i prica o Tonki bas su mi legli.

Divno je setiti se, a jos lepse je zapisati secanja o tako nekim ljudima s kojima su nam se putevi, nekad, nakratko ukrstili, a posle kojih ostadosmo bogatiji za zlatno zrnce secanja.


Nikad nije kasno moja Mlekac, hvala ti.
Svaki susret, svaka razmena misli sa dobrim ljudima, obogaćuje i nas i njih a ja negde rekoh da su sećanja kostur naših života
ddsonik ddsonik 08:36 22.02.2011

Re: A ja eto

mlekac
stizem poslednja na zurku.

Mislem, videh blog cim si ga okacio, al' ne volem da citam tvoja pisanija na brzinu, nego kad imam vremena, natenane, s merakom. Onako kako i pises.

Jos jednom sve cestitke za VIP.

Tonka i prica o Tonki bas su mi legli.

Divno je setiti se, a jos lepse je zapisati secanja o tako nekim ljudima s kojima su nam se putevi, nekad, nakratko ukrstili, a posle kojih ostadosmo bogatiji za zlatno zrnce secanja.


Morao sam ovo da iskopiram jer mi nekako mlekac 'ukrade' misli
Dragi Mikele, od prvog bloga kod Margos si Veoma Interesantna Persona (kako neko pametno rece)

puno pozdrava iz najzad prolecnog i suncanog Shanghai-ja
mikele9 mikele9 10:56 22.02.2011

Re: A ja eto

Morao sam ovo da iskopiram jer mi nekako mlekac 'ukrade' misli
Dragi Mikele, od prvog bloga kod Margos si Veoma Interesantna Persona (kako neko pametno rece)

puno pozdrava iz najzad prolecnog i suncanog Shanghai-ja

Hvala ti dragi moj šangajski prijatelju
Pozdrav lepom trojcu iz Šangaja iz snežnog Beograda.
Najlepšoj Princezi poljubac od deda Mikelea
ddsonik ddsonik 11:07 22.02.2011

Re: A ja eto

(ovo tata crveni umesto princeze)
Hvala najlepse i naravno na tvojim fenomenalnim pricama (mozda ne ostavim uvek komentar, ali pomno pratim)
neoplant neoplant 09:53 21.02.2011

ima slađe, ima

Nikad i ništa slađe nisam jeo! I tražio još. Toliko sam slatko jeo da mi je pucalo za ušima.


Pa zar tako, čika Mikele!?

E pa moramo da Vas razuverimo. Izvol'te se javiti kad ste u mom gradu da probate bosanski lonac s goveđim repom. Svaka čast Tonki, ali garantujem na neviđeno da je ovo nektar i ambrozija. Hercegovačke loze nemam, ali naći će se neka dobra kajsija.

A čestitam i na tituli. Na zdravlje, na spasenje i na mnogaja ljeta!
mikele9 mikele9 12:37 21.02.2011

Re: ima slađe, ima

Pa zar tako, čika Mikele!?

E pa moramo da Vas razuverimo. Izvol'te se javiti kad ste u mom gradu da probate bosanski lonac s goveđim repom. Svaka čast Tonki, ali garantujem na neviđeno da je ovo nektar i ambrozija. Hercegovačke loze nemam, ali naći će se neka dobra kajsija.

A čestitam i na tituli. Na zdravlje, na spasenje i na mnogaja ljeta!

Čika Mikele ti veruje na reč, nikad nisam jeo bosanski lonac s goveđim repom i baš bih probao. Grad je pretpostavljam Novi Sad. Javiću se. Što se tiče pića, voleo sam i kajsijevaču ali već 15 godina nisam okusio alkohol pa o tome ne trebaš da brineš.
Hvala na čestitanju
neoplant neoplant 14:31 21.02.2011

Re: ima slađe, ima

Dobra pretpostavka. Dobro došli. Nema na čemu.
kukusigameni kukusigameni 10:09 21.02.2011

VIP

U tvom slucaju ovo VIP ima znacenje: Veoma Interesantna Persona!
Ziveo ti meni.
mikele9 mikele9 12:46 21.02.2011

Re: VIP

U tvom slucaju ovo VIP ima znacenje: Veoma Interesantna Persona!
Ziveo ti meni

Ti si veoma ljubazan, hvala ti
P.S. Žao mi je ovog smajlija, nikako bre da ulovi kriglu
Voja Radovanović Voja Radovanović 10:51 21.02.2011

blog

Mikele čestitam ti prelazak u Vipovce...po meni, to je trebalo i ranije da se desi...Sve najbolje i prijatan dan ti želim...pozz
mikele9 mikele9 12:49 21.02.2011

Re: blog

Mikele čestitam ti prelazak u Vipovce...po meni, to je trebalo i ranije da se desi...Sve najbolje i prijatan dan ti želim...pozz

Hvala Vojo, nikad nije kasno a i ja nastavljam da pišem onako kako sam već pisao, kako znam i umem
I ja tebi želim prijatan ne samo ovaj, nego i sve sledeće dane.
Pozdrav
Biljana 77 Biljana 77 11:18 21.02.2011

Može biti...

Možda bez razloga ali se rastužim.
Nadam se bez razloga. Deluje da su lep život tamo živeli. Mada kad živiš na prostorima gde ljudi jednom jedni drugima počnu oči da vade...

I čestitke za VIP.
mikele9 mikele9 12:53 21.02.2011

Re: Može biti...

Nadam se bez razloga. Deluje da su lep život tamo živeli. Mada kad živiš na prostorima gde ljudi jednom jedni drugima počnu oči da vade...

I čestitke za VIP.

Draga Biljana i ja se nadam da je bez razloga a oni prostori se ne razlikuju mnogo od ovdašnjih.
Hvala
49 41 49 41 16:48 21.02.2011

Re: Meho iz Mostara

Tako sam uvideo i njegovu superiornost u obrazovanju. Ipak je Meho bio iz Mostara, a ja iz zaostalog sela na Kosovu.

Bedzet Pacoli, ti je iz zaostalog sela sa Kosova, mozda iz istog sela ili okolja.
Moj, deda poreklom-rodjenja (Lipljan, 1878.) odakle i ti.

Naslusao sam se, reakcija u svom zivotu; uglavnom od strane zenskog sveta - na pomen porekla i mesta rodjenja.

I sada, kao i nekad nemam; komplex svog porekla.

Voleo sam, da sam rodjen u Parizu; medjutim, "nisam stigao", niti mi je mama ikad bila tamo.
ljuboten ljuboten 12:31 21.02.2011

Meho iz Mostara

Dali ste mi priliku koju sam bio propustio na Goranovm blogu da i ja opišem moje drugarstvo sa Ćerkić Mehmedom - Mehom iz Mostara, studentom Mašinskog fakuleta u Beogradu, stipendista fabrike aviona “Soko”. U septembarskoj ispitnoj sesiji 1965. dobio sam krevet u sobi na prvom spratu, u Bloku 7, Studentskog doma “Patris Luimumba”. Tek što sam sredio posteljinu na krevetu,na vratima se pojavilo visok, vrlo lep mladić sa kovrdžom crnom kosom, noseći pod mišku jedne ruke posteljinu, a u drugoj ruci veći kofer. “Ja sam Ćerkić Mehmed, prijatelji me zovi Meho”. Rekli smo jedan drugome šta studiramo i na kojoj smo godini. Kada je uredio svoj krevet, otvorio je novinu koju je pre toga izvadio iz džepa. Obojica smo bili zadovoljni jedan s drugim, pa je Meho pogledao u filmski progam i predložoi da idemo da gledamo film “Beket”, sa Piter o Tulom i Ričardom Bartonom u glavnim ulogama. Odredilio smo vreme kada ćemo krenuti, pa smo prešli na svoje obaveze oko spremanja ispita. Meho je otišo do kolege gde je ostavio svoj veliki beli hamer-papir na kome je trebao da dovrši crtež preseka avijonskog motora. Dok sam ja trebao da dovršim crteže iz nacrtne geometrije na kome je predstavljeno rudno telo duboko pod zemljom.
Kada smo bili u atobusu sa Severnog Bulevara, Meho mi je predložio da večeramo u “Atini”, nje više nema na Terazijama, kačamak sa mlekom i šećerom. Osim filma silne sadržine koja je produbila naše poznastvo, oko čega smo imali potrebu da “razgovaramo” ćuteći, kačamak sa mlekom i šećerom u “Atini” je bio uvek povod da se i narednih godina studija nađemo, kada više nismo stanovali u istoj sobi, jer su se delile po fakulutetima.U jesenje dane Meho bi svirao na gitrai i pevali smo šlagere Arsena Dedića i recitovali Jesenjina i Branka Miljkovića.
Tek kada su neke njegove kolege za zavišću pratile naše druženje, jedan kolerične prirode, nije izdražao da mi ne kaže, jer je primetio da ja to ne znam, da je Mehov otac ubejen od četnika, majka mu je Srpkinja, i da ima tetku u Beogradu.
Od Mehe sam doznao da mu je školski drug, tačnije sedeli su u istoj klupi u Mostarskoj gimnaziji sa Gogkom Šantićem, koji je posle druge godine otišao da studira glumu u Beogardu.
Pričam o kačamaku sa mlekom, jer ja sam sa Kosova, a Meho iz Mostara, pa nismo pili alkohol. Doduše, za ralliku od Albanaca, Bošnjaci pokazuju svoje poreklo što piju kolko i Srbi. Nikada nisam doznao zašto moj otac rudar nikada nije probao rakiju ili vino, kao po veri. Tek pod stare dane potražio je pivo jer su ga naučili Poljaci sa kojim je proveo Drugi svetski rat na prinudnom radu u nekom selu bliza Fankfurta na Majni. A govorio mi je: “Nemoj da pušiš, to je glupost. Ali idi u kafanu. Jer dok ja radim oni što se sreću u kafane mene iskorišćavaju, prave budalu.” A imao je primer sa mojim ujakom. Dok se moj Jordan mučio da shvati crteže koje sam mu crtao kako se povezuju serije mina, da bi dobio uverenje za visokokvalifikovanog rudara, ujak Miloš je pio i často članove Kmisije za da ništa ne uči teoretski, samo da parktično pokaže da zna da upravlja sa mašinom za valjanje pri gradnji puteva- valjkom.
Iako je Meho bio tako lep, tek sam tada doznao da neke Beogarđanke neće da se druže sa Muslimanom. Dok sam birao lepe devojke, Meho me je iznenadio kako se zagledao u jednu bledu i dosta sitnu devojku, da bi od njega doznao da ga privlači njeno produhovljeno lice. Tako sam uvideo i njegovu superiornost u obrazovanju. Ipak je Meho bio iz Mostara, a ja iz zaostalog sela na Kosovu.
jasnaz jasnaz 13:05 21.02.2011

! čestitke !




mikele9 mikele9 16:44 21.02.2011

Re: ! čestitke !



Hvala Jasna
ljuboten ljuboten 04:11 22.02.2011

Prekido vam bančenje.


Prekido vas u jelu i piću, bančenju. Priseti se na predhodni Maestrov blog naslovljnog “Dokle ber!!!” U kome grdi srpske vlastodržce, upoređujući ih sa srednjovekovnom vlastelom turske imperije, kada samo jedan komentator, i to Expolicajac, tačno mu je dijagnosticirao stanje svesti pa mu napisa sledeće:
“Mikele, Mikele, ti zapravo sanjaš da postaneš kalif umesto kalifa
Ko te ne zna, pomislio bi!!!”

Drugu rečenicu je dodao da bi ublažio prvu, i uspeo je. Jer Maestro nije shvatio ironiju.
A evo u ovom blogu se potvrdi da ipak visoko obrzaovano društvo bi da uživa u jelu i piću, pa im samo nedostaje onaj buđet koga arče vlastodržci, a na koji način to rade opisao je u dva nastavka g-din Saša Radulović.
Pošto uzimam hranu i pijem vodu da bi živeo i radio, ja bi da produžim o temi bloga – o Mostaru i Mostarcima.
Za vreme studenskih demostracija 1968. upoznao sam Mehu sa mojom lepom devojkom, koja mi je postala supruga. Nalazili smo se i zajedno sedeli na betonu dvorišta Kapetan Mišinog zdanja, sedište Beogrdaskog Univerzitete. Da su se njih dvoje sreli pre mene sigurno bi ona bil Mehova devojka, jer joj je otac bio Makedonac, komunista, a majka Hrvatica, pa nije imala nacionalne probleme.
Ja sam u septembru morao u vojsku i to u Prijedor, pa prekomanda kod Foče. Kada sam se vratio da uradim diploski rad Meho je već diplomorao i vratio se u Mostar. Osamdestih godina dok smo svakoga leta putovali na letovanje iz Skoplja u stan punice u Senju, ponekad bi prespavali u atokaumu u Sarajevu, pa ujutru preko Mostara do Jadranske magisrale u Senj.
Kada bi se zadržali na kratko u Mostar, oboje smo mislili na Meha, no nikada ga nismo potražili. Jer, već sam imao drugog prijatelja u Skolju identičnog duha, ovoga puta Turćina, čiji otac, dedo i pradedo su bile hodže u Muratovoj džamiji, koja je izgradjena na temeljima crkve cara Dušana. Postali smo porodični prijatelji, i sada se družimo. On je građevisnki inženjer, a sada i njegov sin, koji je diplomirao u Istambulu. I radi za firmu koja je obavila statičke provere mostarkog Mosta tokom rekonstrucije. Da bi mislio na mog pijatelja Mehu pito sam Mesuta, još osamdestih godina, šta zan o mostarskom Mostu pa mi je rekao sledeće:
Prokjetovao ga je Hajretin, čirak (učenik) najpoznatijeg arhitekete iz toga doba - Nima Mimar Sinana. Srednji naziv znači arhitekta. Most je izgrađen po naredbi - fermanu koji je izdao Mehmed Sultan, onaj isti koji je osvojio Konstantinopolj kada je imao samo 21 godinu. Most je sačinjen od 456 obrađenih kamenih blokova. I njegovu obnovu su izveli turski strčunjaci i mjastori od isto toliko blokova i istog kamena. Visina mosta je 20 metara, a raspon 28,6 m.
A doživljene ljubavi na tom Mostu dosežu do Neba.
tatjana_mb tatjana_mb 11:54 22.02.2011

Pohvale za pricu

Prica je odlicna. Onako...Bas gadja u dusu i secanja na neka vremena kada je (bar) delovalo da smo svi (ili bar deo nas) skupa, kada se mnogo toga zvalo "nase" sto je podrazumevalo jednu veliku sirinu, srdacnost i toplinu. Budi razna secanja i razmisljanja narocito onih koji su rodjeni u zemlji koje vise nema, medju ljudima kojih mozda ima, al' mozda i nema ili se ne pokazuju tako lako. Bilo mi je zadovoljstvo procitati tekst.
mikele9 mikele9 14:30 22.02.2011

Re: Pohvale za pricu

Prica je odlicna. Onako...Bas gadja u dusu i secanja na neka vremena kada je (bar) delovalo da smo svi (ili bar deo nas) skupa, kada se mnogo toga zvalo "nase" sto je podrazumevalo jednu veliku sirinu, srdacnost i toplinu. Budi razna secanja i razmisljanja narocito onih koji su rodjeni u zemlji koje vise nema, medju ljudima kojih mozda ima, al' mozda i nema ili se ne pokazuju tako lako. Bilo mi je zadovoljstvo procitati tekst.

Hvala draga Tatjana, iskreno mi prija tvoje zadovoljstvo koje si osetila pročitavši moj tekst
Pošto sam živeo po celoj bivšoj nam domovini, imam i dalje prijateljice i prijatelje u novonastalim državama, jedna iz Zagreba je bila pre pet deset dana kod nas, nikako da shvatim i prihvatim da moje zemlje više nema. S veseljem se sećam dana provedenih u Ohridu, Varaždinu, Titogradu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru, Splitu, Istri uzduž i popreko...sve je i dalje u meni, moje i niko mi to ne može oduzeti.
Srdačan pozdrav
Mikele
elis elis 14:49 22.02.2011

Re: Pohvale za pricu

mikele9
...nikako da shvatim i prihvatim da moje zemlje više nema...


Mikele, ja sam tu istu muku pokušao rešiti sledećom formulom: zemlje ima, države nema. Samo je potrebno da se čovek privikne na pokazivanje lične ili pasoša na Aržanu, Bajakovu, Rači... I da ne obraća previše pažnje na one koji u postojanju ovih latifundija koje se danas zovu državama nalaze odsanjanost svojih snova. Njima će buđenje svakako biti teško i glavoboljno, bolje je ne biti u njihovoj blizini tada.
Uostalom, na neki način sad čovek može imati i lagodniju poziciju - može sa ovim što se danas zove država graditi čist, interesni odnos, neopterećen iracionalnim kategorijama poput ljubavi i odanosti. Prosto, država meni ličnu, ja njoj zahtevani minimum građanske korektnosti i nekako se već trpimo.
A zemlja mi ostaje. Ništa manja nego što mi je bila i onda.
mikele9 mikele9 17:59 22.02.2011

Re: Pohvale za pricu

Mikele, ja sam tu istu muku pokušao rešiti sledećom formulom: zemlje ima, države nema.
A zemlja mi ostaje. Ništa manja nego što mi je bila i onda.

Elise prijatelju, moja formula je slična ako ne i ista kao tvoja. Drago mi je što se razumemo.
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:33 23.02.2011

.

huhh,jako mi se svidela ova prica...pogotovo ,sva ta hrana koju spominjes ...

žena drugog sistema =)

p.s. cestitam na VIP-u,meni si odavno u favoritima, te sam jedva primetio
mikele9 mikele9 12:45 23.02.2011

Re: .

huhh,jako mi se svidela ova prica...pogotovo ,sva ta hrana koju spominjes ...

žena drugog sistema =)

p.s. cestitam na VIP-u,meni si odavno u favoritima, te sam jedva primetio

Hvala prijatelju Stefane, raduje me da sam ti među favoritima
A hvala ti i na Džoniju i ženi drugog sistema , majstor si da odabereš pravu stvar
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:14 23.02.2011

Čestitke, Mikele!

I ja se pridružujem onima koji se raduju što si dobio VIP status.

Tvoje javljanje u poslednje vreme bilo je veoma ubedljivo i vidljivo.

A što se tiče virtuelnog poklona, ja volim (crno) vino, pa bih ti to ponudio, ali vidim da je već bilo mnogo ponuda u tom smislu, pa ti prezentiram jednog - Čajkovskog; dobar je za dušu:

mikele9 mikele9 20:30 23.02.2011

Re: Čestitke, Mikele!

I ja se pridružujem onima koji se raduju što si dobio VIP status.

Tvoje javljanje u poslednje vreme bilo je veoma ubedljivo i vidljivo.

A što se tiče virtuelnog poklona, ja volim (crno) vino, pa bih ti to ponudio, ali vidim da je već bilo mnogo ponuda u tom smislu, pa ti prezentiram jednog - Čajkovskog; dobar je za dušu:

Hvala prezimenjače. Hvala i na Čajkovskom, izuzetno volim Patetičnu simfoniju, Labudovo jezero, Varijacije na temu...
49 41 49 41 19:28 23.02.2011

Most

Ziv insan sve popravit moze


Dorat pod Hajrudinom je ustrajno tapkao tri aršina širokom cestom za Malu Konju i Sarajevo. Mlad i odmoran, dorat kao da nije osjećao čovjekovu težinu, kao ni težinu dukata u bisagama, dukata koje je Hajrudin krišom iz čekmedže izvadio dok je konja opremao. Nije konj mogao osjetiti težinu koja je, velika ko kamen Mosta, pritiskala prsa neimarova i ustavljala mu dah i srčane damare.
Sultanova se ne poriče. A Sultan je rekao, pred sultanijom i svekolikom ulemom i prvacima stambolskim: ''Ako ti most opet padne, krmče, pade glava u tebe''. Dakle, neće mu katun ferman na biranome papiru i zlatnom srmom izvezenom tuljcu i svilen gajtan poslati da se sam objesi, no će mu u Stambolu glavu sabljom na panju odsjeći ako Most ovaj put ne ostane uzgor. Pred materom i braćom će ga sasjeći ko kakvog Vlaha i Kaurina, pred onima kojima je cijeli život dika i uzdanica najveća bio.

Gusta griva životinje pod njim talasala se pri svakom udaru jednoga od prednjih konjskih kopita. Odnekud se čuo cvrčak, stvaran a nevidljiv, baš kao prijetnja što se nadnosila nad velikim graditeljem Hajrudinom, čovjekom što je toliko puta prevario moćne vode, a sad svoj usud teški prevariti nikako ne može. Teško je vodu prevariti i svakome dati priliku da je pređe, jakom i nejakom, gaziji i katelinu, hrsuzu i veziru, trgovcu i seljaku, Turčinu i Kaurinu jednako.
Kažu, još je teže vodu naćerat da radi za te, zauzdat je i ukrotit ko ovog dorata što ustrajno aršine ceste grabi. Još je ponajteže, činilo se neimaru, život svoj u Sultanovoj službi sačuvat. Težak je kamen tenelija, težak. Teško ga nač, iskopat i donijet. Teško ga u luk ćemerit i slagat, teško ga melta od gašenoga klaka i zemlje drži.
Ma da mu je samo bilo nać oni kamen što se melje i sa pijeskom miješa, oni što ga iz Misira donose, lakše bi bilo od njega most napraviti. On drži kamen ko i sam kamen.
Jarebica prhnu iz kupine i skrenu mu misli na prašnjav put.
E, da je. Da mu je krila pa odletit u kakvu zemlju đe ga Sultanova ruka ne može stić. A take zemlje na dunjaluku nema. Đe nema vlast, ima Sultan plaćenike i uhode. Nema đe ga janjičarska ili anadolska sablja neće stić i za glavu skratit.
Ako Most ostane, ostat će ne Allahovom voljom, već Allahu za inat. Rekli su mu svi da luk neće ostat, da nikad kule nisu mogle mosta uzgor držat. Ma, i Tara kula je od tenelije kamena. I ona druga. A Most šupalj, lahak, može čovjek kroz njega proć. Ma, i Most je od teška kamena, od tenelije. Kad skele skinu, malo će se uget, pola pedlja ili još manje, kamenje će se priljubit i stisnut, a Most uzgor ostat. Tako je sebi neimar govorio. Sebi govorio i sebe tješio.
Ali, vjerovao nije. Kamen mu težak sa srca nije silazio, činilo mu se da cvrčak na kamenu sjedi i po sazu pjesmu prebira njemu za rahmet duše. Borovina što je kraj nje prolazio zamirisa na drvo od koga u Stambolu tabute prave. Zelenilo se borovlje ko svila na tabutu što će ga pod njom do mezara nositi i s njim ukopati.
Dosta je sevapa u životu napravio, nema većega sevapa nego most napravit i česmu sagradit. U džennet će, ko i svi pravovjerni. Nije dragi Allah Sultan, oprostit će mu što nije Sultanu volju ispunio i glavu za nj na panj stavio. Velik je Allah, oprostit će robu svome što se nije htio za volju silnikovu os ovoga svijeta rastati.
Saktit će se u kakav kaurski vilajet, živjet će ko Kaurin neđe, nosit kaursko odijelo, ma će svaki dan, ko i vazda, pet namaza klanjat i ramazan postit. Velik je Allah, sve vidi i sve zna. Džennet mu je izvjestan, uživat će na ahiretu ko i svaki dobar musliman, izvjesno je to ko što je izvjestan idući korak ovog dorata što t i odmoran aršine srmali kopitama grabi…
Konj iznenada okrenu glavu. Pogleda i graditelj. Kraj ceste je stajao čovjek, gologlav, s fesom u ruci. Nije se moglo jasno vidjeti je li Vlah ili Turčin, na njemu opanci, čakšire i duga košulja. Opanci progledali, prst iz nji viri. Košulja krpljena po sto puta. Graditelj na čovjekovu fesu vidje da je Kaurin, Vlah. Neobrijano lice i žbunovita kosa su ga činili sličnim makiji i borovini ispred koje je stajao.
Neimar, ni sam ne znajući zašto, okrenu konja prema nesretniku koji pade ničice i dodirnu čelom borove iglice na tlu pored bjeline makadama.
- Ustani, Kaurine, ne boj se – reče prilika iznad konjskih kopita koje je nesretni Simeun jedina vidio. Čovjek koga se nije usudio pogledati, govorio je loše, kanda je iz Turske.
Simeun ustade, ali nije podigao glavu. Pred nosom mu se pojavi ruka sa zlatnim dukatom. Simo brzo uze dukat i strpa ga u njedra, kao da se boji da će se ruka predomisliti. Potom vidje konjski rep kako se udaljava ka šumarku s druge strane ceste, i kako bogato odjeven čovjek silazi s konja, podavija noge i sjeda u slab hlad, na sparušenu ljetnu travu.
Cestom projuri telal, šibajući bijesno konja, Simo zaždi za kupinu, čučnu i prekrsti se. Iza brzog jahaća je stajao oblak prašine s makadama, kao jutarnja izmaglica.
Neimar onako sjedeći, skide turban i prođe prstima kroz prerano osjedjelu kosu. Nije smio ponijeti više od hiljadu dukata, ne bi stali u bisage. Dukata manje ili više, ne znači ništa čovjeku osuđenom na smrt. Diže se na koljena i dohvati asuru, da je prostre pustećiju za džuma namaz, petak je bio i skoro podne. Baš kad je ocjenjivao gdje je istok, dojuri konjanik i sjaha pred njim.
- Jedva te stigoh, svijetli efendija – reče mladić.
- Šta je, moj Hazime. Jel' te neko ćera?
- Uzgor je, dobri moj efendija.
- Šta je uzgor, hrsuze?
- Most. Most je uzgor, šućur Allahu, Most!
- Je li ulego?
- Jes… Antun Dubrovčanin kaže pola pedlja, Ismail Čerkez da je šes' palaca. Uzgor osto, tvrd ko kamen, lijep ko džennet. Ko da su dvije pole mlada mjeseca nalegle jedan na drugi, ko da je… Stoji ko što ti reče, o efendija. Majstor si da takog nema, dobri moj efendija.
Neimar nije mijenjao izraz lica dok je iz bisaga vadio pergament, mastionicu i guščje pero. I kad je na hasuri počeo pisati, imao je isto lice. Simeunu, koji je sve to iz šumarka gledao, ništa ne bi jasno.
- Oni Firaun, Nerzukbeg, slabo čita, ma ću ti ja reć šta je posrijedi – rekao je momku Hajrudin dok je pisao. – Ovde piše da se iz moje lične čekmeđe svakom radniku muslimanu da po dukat, kaurinu po pola. Dubrovčane nek Nerzuk isplati duplo, i nek im se da poputnina, dug je put pred njima, valja za Mlećiće, na novi poso. Ovde piše da ti, Hazime, nisi više rob, da možeš ić đe ti duša ište, možeš ić svojim kaurskim ćaći i materi, ako te volja. Možeš i u mene ostat za platu.
Momak izrogači oči i pade pred Hajrudinom, baš kao Simeun maločas. Sa kaldrme su se čuli jecaji mladića. Simo se u grmlju opet prekrsti, uze onaj dukat što mu ga je neznanac dao i stisnu ga da mu prsti pobijelješe.
Hajrudin uze papir.
- Hazime, imaš li šta voska da zapečatim i omuhuram?.
- Nemam, efendija, nemam. Fala ti, neka ti dragi Allah…
- Dobro, dobro. Ustaj sad, i na konja.
Neimar namaza mastilom prsten pečatnjak i utisnu svoj znak na papir, smota ga, strpa u tuljac iz bisaga i pruži mladiću koji se u međuvremenu uspeo na svog zelenka.
- Na, poteci sad! Ja idem za Sarajvo, pa ću u Stambol. Šalji odma' pratnju, neka me stigne do Male Konje.
- Časni efendija, zar nećeš vidit…
- Haj' ti samo, Hazime! Nek karavana odmah krene, biću ja neđe na putu, u kakvome hanu. Poteci dok te opet nisam robom načinio!
Ovaj uze tuljac sa svitkom i odjuri niz drum. Iza njega osta samo bijela prašina.
Kad se prašina iza konjanika slegla, Simeun vidje čovjeka kako sjedi na hasuri i plače. Plakao je ko Simeun oneomad kad mu je dijete umrlo od gladi i zime. Da nije i njemu dijete umrlo, da mu nije ovaj čovjek dohaberio?
Simeun iziđe iza grmlja, pređe cestu i sjede do dobrog čovjeka što mu je dukat dao, da volove kupi, da ne mora sam plug vući.
- Čo'ječe, nemoj plakat. Sve je dobro, živ insan sve popravit može. Nemoj bola' plakat…
Tu i Simeun zarida, sjeti se svog malog Todora što je jedva krštenje dočekao i na rukama mu umro kad su mu Turci uzeli sve što je imao na račun zaostale desetine što je nije platio. Izvadi dukat iz njedara i stavi ga pred Turčina, kao da će ovaj od toga prestati plakati. Stavi ruku čovjeku na rame.
- Sikter krmče – reče Hajrudin kroz plač. – Sikter!
Ustade nesretni Simo, vrati se za svoju šikaru i nastavi plakati, tiho, kao da grca u vodi. Otkako mali Todor umrije, nije zaplakao, a imao je rašta. Imao je rašta svaki dan plakati, od svoje bijede i jada. Gledao je kako čovjek u srebrom i zlatom izvezenom čurku ustaje, vadi šaku dukata i sipa pokraj onog što ga je Simo ostavio da mu olakša jad. Pa još jednu šaku prosu na gomilicu zlata. Vidje ga Simo kako vadi neki papir, nešto piše i utiskuje svojim prstenom nešto na njega.
- Krmče i nevjero, sjeme ti se zatrlo, ako te ko pito okle ti dukati, papir mu ovaj pokaži. I više tu poganu ruku ne spuštaj na Allahovu djecu, da ti je ne bi otkinuli – rekao je Neimar grmlju pred Simeunom.
Turčin se pope na konja, teško, teško kao da mu je za vratom težak kamen, podbode konja i krenu put Konje. Nije ga briga bilo što tada, po prvi puta otkad zna za sebe, džuma namaz tog petka nije otklanjao.
Dok je Simeun kupio pare, sjeti se da je nesretni Turčin imao lice mrtvaca, da je hodao i peo se na konja teško, kao da je bio dvaput stariji nego što izgleda, kao da je upravo umro i jedva opet oživio. A lice da mu je bilo bijelo kao onaj teški kamen što dole niz Narentu od njega bijeli most hoće napravit.
mikele9 mikele9 20:34 23.02.2011

Re: Most

Hvala 49 41 u moje ime i i u ime svih koji budu pročitali
elis elis 20:42 23.02.2011

Re: Most

Ume Veso kad hoće.
fantomatsicna fantomatsicna 07:50 24.02.2011

A

Gde se nalazi ova kafana gde sluzite sve ove djakonije.Mikele opet predivan tekst..za citanje sa dahom i bez.
mikele9 mikele9 12:40 24.02.2011

Re: A

Gde se nalazi ova kafana gde sluzite sve ove djakonije.Mikele opet predivan tekst..za citanje sa dahom i bez.

Upravo sam objavio pismo koje si mi poslala, želeo sam da sa svima podelim svoju radost i sreću.
P.S. Kada budeš došla u Beograd, odvešću te, vas u najbolju kafanu pa birajte šta vam srce želi
razmisljam razmisljam 23:34 24.02.2011

Re: A

Upravo sam objavio pismo koje si mi poslala, želeo sam da sa svima podelim svoju radost i sreću.

Значи, то се крило иза наслова Добре вести који ми је нестао пред очима. Добро је што нисам истог тренутка отперјала код Очњака да ми поправља диоптрију.
mikele9 mikele9 00:10 26.02.2011

Re: A

Значи, то се крило иза наслова Добре вести који ми је нестао пред очима. Добро је што нисам истог тренутка отперјала код Очњака да ми поправља диоптрију.

Da to ali je s razlogom skinuto, obrisano, jer je naša mala Novozelanđanka već bila počela da komentariše

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana