Evo, na kraju 2007. godine, u Srbiji se ponovo nalazimo pred potpuno iracionalnom dilemom. Rusija ili Evropa. Dakle, nije 1948. godina, nema Rezolucije Informbiroa, nema Staljina, niko sa istoka ne preti vojnom okupacijom, na granicama nema tenkova Varšavskoga pakta. A Rusiji se nudi vojna baza, samo da izabere, hoće li Pasuljanske livade ili Kopaonik, danas i ovde. Ta ponuda se smatra patriotskom, mudrom, ravnotežnom.
No sreća je da Rusija ne traži ovo što joj se nudi i što je valjda tamo toliko političke pameti i ekonomskih interesa da njihov objektivni cilj nije ponovna bipolarnost sveta u onome smislu u kome bi to želeo značajan deo naše političke elite.
Najveća politička laž koja se plasira u Srbiji je, da Rusija brani Srbiju blokirajući nezavisnost Kosova. Rusiju zanima rešenje koje neće dobiti prolaz u SB kako bi na osnovu presedana i oni mogli da ostvaruju neke svoje ciljeve na Kavkazu, u Pridnjestrovlju i sličnim destinacijama.
E sad, kako je moguće da mi nakon 5. oktobra, nakon godina izolacije koje su ostavile stravične tragove društvenoga i ekonomskoga zaostajanja, ponovo hrlimo u izolaciju.
Nisu tu krivi samo radikali i Toma Nikolić. Nije kriv samo Koštunica i njegova narodnjačka i palanačka ekipa. Veliki deo odgovornosti, rekao bih presudan, dali su Tadić, DS i G17 posto. Ukupna politika namigivanja svima i na sve strane, omogućavanje donošenja Ustava koji je takvu praksu ozakonio, opravdavanje pred svetom očiglednih marifetluka, očijukanje sa nacionalizom, klerikalizmom i nekim grupama neprijatelja demokratije, forsiranje tajkuna i omogućavanje monopola, tolerisanje političkoga nasilja, tajkunskih medija i besprizornih kamanja protiv svega što je normalno, napisali su pozivnicu ovome haosu i potpunoj dezorjentaciji.
Čekajući 2008. godinu, mi ne znamo šta će biti sa nama u narednih nekoliko meseci. Dok cela Evropa ukida granične prelaze i pokazuje radost sjedinjavanja, mi spremamo ograde od te Evrope i kombinacije da jedina veza sa svetom bude "vazdušni most" sa Moskvom.
Kada je francuski predsednik Sarkozi savetovao Srbiji pravac kretanja, nakon EU samita, gledao je u Tadića, a ne u Nikolića ili Koštunicu. I nakon toga, od Tadića, Bože Đelića i Vuka Jeremića, mi čujemo istu priču, veoma sličnu parolama Milana Milutinovića. Daljnje nastavljanje sramoćenja Srbije.
Ja znam da izolacionistička politika ne može pobediti. Ona će biti katastrofalno poražena, ali sve to ide preko naših leđa. A život je jedan, jedini. Da ne kažem - Život u Evropi je zakon..o)) A onda i život sa svima drugima..