Autor: Rodoljub Šabić
Neki organi vlasti i javna, odnosno državna preduzeća ne izvršavaju naloge iz rešenja Poverenika za informacije, odnosno prolongiraju njihovo izvršenje (iako su ona po zakonu obavezujuća, konačna i izvršna) uz obrazloženje da su protiv istog "podneli tužbu sudu i očekuju ishod". E sad, laici mogu da ne znaju, ali već i samo prosečan student prava zna da ovakva tužba (tužba prvostepenog organa protiv rešenja drugostepenog) nije dopuštena. Kao što zna i da čak i u situacijama kad je tužba dopuštena ona, sama po sebi, ne odlaže izvršenje rešenja. Koliko je ozbiljno poverovati da taj studentski nivo znanja ne postoji u "kućama" u kojima radi veliki broj "elitnih" pravnika?
Ali, čak i da ozbiljno kalkulišemo s tim da "nisu znali", ta neobaveštenost bi svakako morala biti eliminisana odlukama Vrhovnog suda, odnosno od 1. januara prošle godine (u skladu sa novom nadležnošću sudova) odlukama Upravnog suda. Teško je poverovati ali od 150 tužbi podnetih protiv Poverenika gotovo polovinu, 65, podneli su organi vlasti ili državna preduzeća. Vrhovni I Upravni sud do sada su odlučivali o 57 njih, (ostale su još u proceduri) razume se, sa identičnim ishodom. Sve tužbe su odbačene kao nedopuštene. Ali čak ni "nova saznanja" za neke nisu bila od koristi pa su i nakon svega čak u ponovljenim, praktično identičnim situacijama ponovo podneli nedopuštene tužbe.
U ovakvim ponovljenim slučajevima, razume se, svaka kalkulacija sa eventualnim neznanjem je apsolutno isključena. S tim u vezi nedavno se dogodilo nešto što je, priznajem, čak i mene iznenadilo. Nedopuštenu tužbu protiv rešenja Poverenika za informacije podneo je, krajem prošle godine i jedan sud - Viši sud u Beogradu. Upravni sud je, naravno, tu tužbu odbacio kao nedopuštenu. Pa ipak, nešto kasnije u manje-više istoj situaciji Viši sud u Beogradu je ponovo podneo tužbu protiv jednog drugog rešenja Poverenika. Verovatno je suvišno reći - Upravni sud je i nju nedavno odbacio kao nedopuštenu. I šta sad? Hoće li neko ostati istrajan u nastojanju da kod nas sruši u celom svetu stotinama godina neoborivu pretpostavku iura novit curia (sud zna pravo )?
Mene lično a dobro mi je poznato i mnoge "obične" građane s razlogom brine situacija u kojoj organi vlasti i državna preduzeća svesno ignorišu svoje obaveze i namerno svesno koriste nedopuštena "pravna" sredstva, providno i nevešto umotana u "pravnu" oblandu, radi izigravanja Ustavom zajamčenih prava javnosti, prava građana i poreskih obveznika i to sve upravo o trošku poreskih obveznika. A kad se među "proizvođače" takvih "operacija" svrstaju čak i oni čija je, po definiciji, prvenstvena uloga da štite ljudska prava - pravosudni organi, onda to direktno asocira na pretvaranje pravnog poretka u neorganizovani provizorijum u kome je sve dopušteno, u haos u kome nikakvo izneneđanje nije isključeno, u kome je sve moguće. I to bi svakako moralo da (za)brine i odgovorne u Visokom savetu sudstva, Vladi i Narodnoj skupštini.