AleXandar Lambros
„Zdrava i istinska ljubav nikada nije imala niti ima potrebu za takvom spoljašnjom razmetljivošću, nametljivošću i efektima" - izjavio je Amfilohije uoči Parade ponosa. Može li se ovo isto primeniti i na njegovu nazovi duhovnost? Koliko je jalova i truležna duhovnost koja ima potrebu ne samo za razmetljivošću, nametljivošću i efektima već joj je potrebna i potpora sile?
Amfilohije je nevin. Krivi ste vi što religiju stavljate iznad svega. Nemate za šta da mu sudite. On je samo dosledan hrišćanin.
Homoseksualnost je greh, islam je laž, pobačaj je ubistvo. Neke stvari su samo crne ili bele! - pisalo je na majici izvesnog Džejmsa Niksona iz Ohaja (tužno, dvanaestogodišnjaka 2004. godine kada je zbog majice dospeo u žižu javnosti). Sa majicom koja je imala ovakav natpis otišao je u školu gde su ga opomenuli da je ne nosi, nakon čega su njegovi roditelji školu tužili i - slučaj dobili.
Tužba je mogla biti zasnovana na čuvenom prvom amandmanu američkog ustava, onom koji garantuje slobodu govora. Međutim, to nije bio slučaj. Tužba je zasnovana, a slučaj dobijen, na osnovu odredbi američkog ustava koji garantuju slobodu veroispovesti. Džejms Nikson je dete hrišćanskih fundamentalista (proćiće vremena dok se verska indoktrinacija dece ne počne da shvata kao svojevrsni oblik zlostavljanja) i njihova religija ne samo da dopušta diskriminaciju homoseksualaca (uzgred, ne samo njih) nego u potpunosti legitimiše govor mržnje.
Bio sam među onima koji su se pisanim putem obratili Neveni Petrušić, poverenici za zaštitu ravnopravnosti, a povodom Amfilohijevih govora uoči i posle beogradske Parade ponosa u oktobru prošle godine. Živo me je zanimalo hoće li pritisak javnosti uroditi plodom. Moje pretpostavke išle su u pravcu toga da će se problem elegantno zaobići ili prepuštanjem zaboravu ili nekim pažljivo sročenim saopštenjem u kome će biti pozivanja na pravo na izražavanje stavova, toleranciju različitosti, pluralizam demokratskog života i slične fraze ...Nevenka se upecala. Izdala je preporuku da se Amfilohije izvini učesnicima beogradske Povorke ponosa a time i simbolično celokupnoj srpskoj LGBT populaciji. Na stranu apsurdnost iznuđenog izvinjenja, koje je na neki način svojom neiskrenošću nanosi novu uvredu onima kojima je navodno upućeno, ovde je posredi jedan sasvim drugi problem. Na užem planu to je odnos države i religije, slobode govora i slobode veroispovesti i tretman koji verski lideri u jednom, navodno sekularnom društvu, imaju. Na širem planu to je problem „tumačenja" vere i kvalifikacija potrebnih za sticanje zvanja „tumača".
Amfilohije, sasvim očekivano, odbija da se izvini. Štaviše, on se bezobrazno poziva na princip razdvojenosti države i religije (u zemlji u kojoj su se popovi izlaktali u škole, vojsku, RRA i državne institucije) optužujući poverenicu Petrušić za prekoračenje ovlašćenja. Mefistofelski, svaka čast.
Poput svog američkog kolege, velečasnog Rik Skarboroa, koji pred američkim sudovima podržava sudske procese koje su pokrenuli hrišćanski vernici u težnji da religija postane pravna osnova za diskriminaciju protiv homoseksualaca i drugih grupa, i Amfilohije očigledno smatra da će „hrišćani morati da se izbore za pravo da budu hrišćani". Slično, sudeći po saopštenju koje su izdali, smatraju i u DSS. Drugim rečima, u pitanju je hrišćanska borba za građanska prava u 21. veku - pravo da se bude hrišćanin podrazumeva ne samo da se gura nos u privatan život drugog već i da se protiv drugog aktivno podstiče netrpeljivost, pa i nasilje. Ma koliko mi se to nedopadalo odajem priznanje za ovu mentalnu perverziju izvedenu u najboljim tradicijama crkve. Inkvizicija bi i u današnjim uslovima savršeno komotno funkcionisala.
Dakle, morate se opredeliti. Amfilohije je verski fanatik i ima puno pravo da se poziva na slobodu veroispovesti. Njegovi sveti spisi izričiti su i nedvosmisleni po pitanju homoseksualnosti i tu nema šta da se tumači. Slično je i sa svim onim delovima u hrišćanskoj, a posebno u islamskoj teologiji, koji legitimišu terorizam, maltretiranje žena, antisemitizam, rasizam. Amfilohije je dosledan hrišćanin i veruje da mu je poverena misija da na zemlji uspostavlja nekakav božanski poredak. Ja i drugi racionalni ljudi mislimo da je najobičniji ludak. Mediji ga legitimišu kao moralni autoritet.
E, tu je problem. Ne u tumačenju vere ili u neadekvatnim tumačima, ne ni u slobodi veroispovesti. Može li se pod plaštom slobode veroispovesti širiti govor mržnje? Ako ne može, onda religiji treba oduzeti taj ekskluzivni, ničim zasluženi status moralnog sudije i uopšte institucije koja se ima, iz potpuno iracionalnih razloga, izuzeti iz pravila civilizovanog društva i kojoj se ima ne samo ukazivati neupitno poštovanje već se i svesrdno politički i medijski promovisati. Ako može, a širenje mržnje jeste neodvojivi deo verske prakse i to nema nikakve veze s tumačenjem i tumačima, onda Amfilohiju i njemu sličnim fanaticima nema za šta da se sudi a vrednosti sekularnog društva biće pod neprekidnom opsadom klerika naoružanih svojim besmislenim fantazmima. Tu nema srednjeg puta.„Zdrava i istinska ljubav nikada nije imala niti ima potrebu za takvom spoljašnjom razmetljivošću, nametljivošću i efektima" - izjavio je Amfilohije uoči Parade ponosa. Može li se ovo isto primeniti i na njegovu nazovi duhovnost? Koliko je jalova i truležna duhovnost koja ima potrebu ne samo za razmetljivošću, nametljivošću i efektima već joj je potrebna i potpora sile?
Amfilohije nije kriv. Krivi ste vi što religiju stavljate iznad svega. Nemate za šta da mu sudite. On je samo dosledan hrišćanin.
pogledati i: