*Dve stilsko-jezičke napomene:
U početnoj verziji, prezentni filosofski studij imao je naslov Tractatus Logico-Philosophicus de Stercore Tauri, ali sam se u poslednji čas predomislio. Jasno je zašto.
U našem jeziku, izraz bullshit je postao deo svakodnevnog govora, kao na primer reči vikend (weekend) ili šou (show), pa sam odlučio da ga i ja upotrebljavam na ovom mestu koristeći originalni način pisanja. (Kome je draže, može ga pisati i kao bulšit.) Osobu koja proizvodi bullshit ću zvati bullshiter, a osobu kojoj je bullshit namenjen bullshitee, poštujući, razume se, gramatiku engleskog jezika.
Kao gnoseološki koncept, bullshit je stekao svoj punopravni filosofski status pre oko 25 godina, na jednom predavanju na Yale univerzitetu. Tom prilikom je Harry Frankfurt, profesor filosofije sa Princeton-a, definisao ovaj pojam u okviru dihotomije laž/istina, i došao do trojnog konstrukta (za ljubitelje klasike - trojstva) laž/bullshit/istina. Iz ovog predavanja je nastala poznata knjiga, štampana pre 2 godine u izdanju Princeton University Press-a . Ovih dana sam se zabavljao čitanjem ove knjige, pa sam dobio inspiraciju da svoju zabavu i sa drugima podelim.
O pojmu i značenju istine u okviru filosofije morala je napisano na hiljade knjiga i istraživačkih radova, mnoge disertacije na ovu temu su odbranjene. Isto važi i za pojam i koncept laži. Ovi pojmovi su prisutni u filosofiji par milenijuma. Zbog toga je iznenadjujuće da o bullshitu ima malo toga napisanog u literaturi. Najranija distinkcija se može naći kod Platona koji razlikuje sofizam (laž), filosofiju (istinu), i retoriku (bullshit), mada on ne koristi eksplicitno ovu parentetičku terminologiju. Posle toga skoro ništa, sve je ravno do Frankfurta (ili do Kosova, ako je kome draze Kosovo).
Iznenadjujuće, kažem, jer naša savremena kultura obiluje bullshitom. Njega ćemo naći u politici, u reklamama, u analizama i mišljenjima stručnjaka, savetnika i kritičara, u školama i bolnicama, u TV emisijama - ukratko, svugde. Još je interesantnije da ljudi mnogo lakše prepoznaju bullshit nego laž. S toga je čudno da ovde imamo posla sa pojmom koji svi razumeju, ali niko ga nije ozbiljnije definisao. Do Frankfurta.
Koje su, dakle, Frankfurtove teze?
Osnovna razlika izmedju istinozboraca, lažova i bullshitera je u njihovom odnosu prema istini. Naime, lažovi i istinozborci znaju (ili misle da znaju) istinu ili neki njen deo, s tim što lažov pokušava istinu da sakrije, dok istinozborac pokušava da je što vernije prenese. Ali, obojici je istina itekako važna, samo u drugačijim kontekstima. Sa bullshiterom je situacija suprotna - njemu istina uopšte nije važna. Zapravo, totalno mu je nebitna, i može se desiti da on istinu uopšte ne zna. Sve što bullshitera zanima je da bullshitee "progutaju" to što on kaže. Njegov bullshit ne tvrdi ništa što bi se moglo argumentom oboriti ili potvrditi.
Stavite lažova pred argument i on će se svim silama truditi da nekako nategne istinu kako bi podržao svoje tvrdnje. Au contraire, stavite bullshitera pred argument i on će gledati na drugu stranu i najzad proizvesti još više bullshita, često nevezanog sa prethodnim bullshitom. Ovaj proces se nastavlja sve dok gomila bullshita izmedju vas ne poraste dovoljno velika da bullshiter moze komotno iza nje da se sakrije ili ode na skijanje a da vi to ne primetite. Neke škole učenja čak govore o bullshitu radi bullshita, što je vrlo charmant.
U tom smislu se govori o veštini laganja i umetnosti bullshita, te se praktičari ovakvog diskursa još zovu i bullshit artists.
Ove teze su kasnije razradjene, pa se došlo do važne distinkcije akademskog bullshita kao podvrste. Akademski bullshiter se razlikuje od običnog (garden variety ili vulgaris) bullshitera po tome sto njega totalno ne zanima značenje. On će svoj akademski bullshit liberalno začiniti latinskim i francuskim rečima - oni učeniji umeju i Grčki i Sanskrit da pomenu - frazama, idiomima, aluzijama, aliteracijama, kontrapunktima, trosložnim i višesložnim, a nepotrebnim, rečima, i da kažemo, duhovitim obrtima, čestim logičkim zaokretima, i sličnim. Da nemate pojma šta je čovek hteo da kaže. Ali, njemu i nije bio cilj da kaže nešto. Inače bi kazao. O pedanterijama (filosofija, umesto filozofija i slicno), necu ni da govorim.
Kako prepoznati bullshit u svakodnevnom životu?
Neko univerzalno pravilo ne postoji, ali nije loše, po difoltu, poći od toga da vas mnogi u svakodnevnim interakcijama uglavnom tretiraju kao bullshiteea, tj., osobu na koju eventualno mogu da istovare svoj potencijal, da tako kažem. Ovo se posebno odnosi na prodavce različitih revolucionarnih proizvoda, ili proizvoda sumnjive vrednosti, političare (posebno u vreme izbora, ali ne i isključivo tada), TV ličnosti i zvezde, predstavnike banaka i osiguravajućih društava. Lista je, zapravo, predugačka.
Evo jedne ilustracije destilovanog bullshita iz ličnog iskustva. Godine 1993 u Beogradu su sve radnje bile doslovce prazne, šefovi radnji su skrivali robu za prijatelje, a pad vrednosti novca se merio milijardama procenata godišnje. Znamo svi kako je bilo, da se ne upuštam u detaljniji opis.
Tih dana sam tražio da kupim malu kanticu farbe za metal, ali to je bilo nemoguće naći. Kad, čudo se dogodi (gracias Padre!), i u jednoj radnji ugledam kanticu farbe bas kakva mi je trebala. Udjem presrecan u radnju, samo ja i kasirka.
Pitam: "Komšinice, koliko košta ta kantica farbe?" Reče mi ona neku cifru u milionima milijardi. Preračunam to u nemačke marke i dobijem 120. Zgranem se. 120 maraka za malu kanticu!?!! Preračunam ponovo - nema greške - 120 DM.
Pitam: "Pobogu, kako je moguce da kantica farbe kosta 120 DM? Pa ljudi dobijaju plate 3 do 4 marke mesecno! Ovo mi je neverovatno"
Ona me samo pogeda na kratko, slegnu ramenima, i reče sa osmehom i najljubaznijim glasom: "Pa, šta ćete, komšija, takve su vam cene ovih dana, znate".
Samo sto je nisam na licu mesta izljubio - ako postoji remek delo bullshita, ovo je bilo to, i ona mi ga je podarila. Nju istina ne zanima - verovatno je šef radnje postavio cenu da bi mogao i on da ukrade nešto u inflatornim vremenima (i na Boga nije mislio, to je jasno). Nije se ni potrudila da me laže i složi mi neku priču o maržama i sličnim glupostima. Ne. Ona je htela da odgovori na moje pitanje tako da me ne uvredi, a opet da pomislim da mi je odgovorila. I dala mi onaj biser.
Dakle, kad od nekog dobijete objasnjenje: "Pa, takve su cene, znate", ili "Takva su vam vremena, znate", budite srećni jer prisustvujete stvaranju umetničkog dela u okviru globalne umetnosti bullshita.
P.S.
Onih nekoliko francusko-latinskih izraza su ovde spontano jer ja bez toga ne mogu, znate.