podrška se zaslužuje, za nju se bori svakodnevno. svakim stavom, svakom izgovorenom rečju, svakim kompromisom(cinici bi rekli i svakim džipom). čedomir jovanović dolazi iz okruženja u kome se podržka daje ljudima, vođama... ne idejama. iz okruženja gde ne postoje stavovi koji se zastupaju već vođe koje se slede. zato je i zbunjen reakcijom vesne pešić na svoj gaf o "kanibalima i klovnovima". vesna pešić je u njegovom koordinatnom sistemu tu da da "podršku", legitimitet i tako zasluži mesto u poslaničkoj klupi i "fiktivnom" političkom savetu. imati sopstveno mišljenje, iskazati neslaganje sa "vođom" jednostavno nije opcija. sasvim je razumljiva i reakcija "fiktivnog " saveta, jer pristajanjem da svoje "političko savetovanje" uklope u "fikciju", pa čak izaberu i novog predsednika, jasno je pokazala da za to telo reči i stavovi nemaju težinu već se vrednost određuje na osnovu onoga ko ih izgovara. podsetiću, da je to telo fiktivnim nazvao upravo onaj koga brane i koga poistovećuju sa strankom kojoj pripadaju a ne prethodna predsednica.
sasvim je razumljiva i reakcija gospodina prokića, jer nije on ni prvi ni poslednji čiji je zadatak da zaštiti vođu, ali je u potpunosti nerazumljiva vizija društva kome težifiktivni politički savet, prokić i jovanović? bezgrešne vođe? ako je to ono čemu se teži, čemu jovanović? razumem njegove motive (biti prvi) ali kako sledbenici biraju harizmu koju će pratiti? i šta će oni u stranci koja izrasla iz gss-a i onog dela ds-a koji je želeo da ima sopstveni glas a ne glas predsednika?
podsetiću da je jovanović isteran iz ds-a jer mu nije bilo dopušteno da javno komentariše tadića (pobednika tadašnjeg unutarstranačkog sukoba i osvajača ds-a). principijalno zalaganje za slobodu unutarstranačke debate je izgleda nestalo sa osvajanjem (formiranjem) sopstvene stranke.