(Pogled iz mrtvog ugla ... iliti kako se andergraund uselio u skupocjene vile ...)
Moj dragi gost danas je docsumann.
Začet kao hibridno nedonošče likovnih andergraund scena kasnih 70-tih prošlog vijeka u Los Anđelesu, od kojih i dan danas vuče taj prljavi distorzirani pozadinski šum, LOWBROW se vremenom, iako u vječitom gardu sa oficijelnom akademskom kritikom, probio do prisustva u elitnim galerijama, pojedinim muzejima moderne umjetnosti i ličnim kolekcijama bogatih ljubitelja nešto začudnijeg likovnog ukusa.
Premda se danas pod tim imenom obuhvata vrlo disperzivan spektar likovnih poetika, lowbrow se najčešće objašnjava kao pop nadrealizam, što i nije toliko loša odrednica ukoliko se manjim slovima još dopišu i hardcore, bizzare, psychodelic, trash, itd ...itd. Danas je lowbrow art nezaobilazan činilac sveukupne andergraund, a šire gledano, i pop kulture.
Ključne osnove lowbrow (overall ) estetike leže u alternativnoj strip i animiranoj produkcij, grafičkom dizajnu omota albuma pank-rok bendova iz pomenute epohe, kao i kulture uličnih grafita, ali i hot raod-a i tatoo-a (too ).
Sam naziv lowbrow (kojeg je inače osmislio slikar, animator i vlasnik časopisa Juxtapoz Art & Culture Magazine, Robert Williams) je direkntna treminološka reakcija na highbrow, koji se kao pojam odnosi na elitističku, odnosno verihajintelekčualnu kulturu. To, on uistinu i jeste – eksplicitan, često prenatrpan i prenaglašen, vulgaran, crnohumoran, drastičan, iščašen, nakaradan (u najboljem smislu te riječi, ma šta on bio) … Svakako, nije za svačiji ukus, što je po meni jedan plus više.
Lowbrow je subverzivan, više mentalno i estetski, mada samim tim i društveno i politički. Uzgred, Robert Williams je autor slike sa omota albuma Appetite for Destruction od Guns ‘n’ Rosses.
Veliki entuzijasta u promovisanju lowbrow autora i produkcije , tokom devedesetih je, kod nas je bio Srđan Đile Marković. Na neke autore, koje je on svojevremeno spominjao u svojim prikazima u Vremenu Zabave, sam se primio dosta godina kasnije.
Ipak, moje prvo dublje interesovanje za ovaj likovni stil je vezan za pojavu albuma “One Hot Minute” od RHCP iz 1995, čiji je art direktor i dizajner bio Mark Rayden, moj i dan danas jedan od omiljeni autora (često sam ga kačio na blog).
Taj savršeno uspjeli miks stila tipičnog za ilustracije za djecu i rafinirane jeze mi je tad trenutačno zapao za oko. Upleo se u moj um tom nekom blago iritantnom zavodljivošću.
Kasnije sam kod Marka našao još mnogo delikatnijih bizarnosti (mislim, i samo to izražavanje često opscenih i morbidnih tema kroz likovnost tipičnu ilustracijama za djecu je bizarnost per se), ali i puno dobre ironije, lucidnih komentara, i autentične imaginacije i nadasve dobrog humora.
Naravno, s vremenom se šire interesovanja, pogledi … upoznaju se novi autori, posve novi rukopisi … grotesci, jednostavno nikad kraja. Lowbrow produkcija je danas veoma bogata , raznovrsna, iznijansirana mnogim podžanrovima ( sa sve XXX sekcijama) što povlači za sobom pojavu čitavog niza sjajnih autora.
Neki od njih, poput pomenutog Mark Rydena, su prokrčili put i do poznatijih muzeja, neki se čvrsto drže andergraunda kao svog prirodnog miljea, a neki su se sasvim dobro snašli negdje između, ostajući dosljedni svom autentičnom izrazu, ali i otvoreni za dobre novčane ponude mejnstrim tržišta.
Sve je to ionako rokenrol i kad tad će crći …
Odličan vizuelni šok- efekat upoznavanja sa delićima šarenog lowbrow kosmosa je upad na istoimenu online galeriju. Dalje surfujte sami…
Možda malo interesovanja za lowbrow art pobude kod vas neki od mojih omiljenih autora:
Greg Craola Simkins, Todd Schorr, Camille Rosa Garcia i drugi
Post širom otvoren za (adekvatne) muzičke i druge priloge ...