Danas je 45 godina od dana kad je "Partizan" odigrao finale Kupa šampiona protiv "Reala" u Briselu, na stadionu "Hejsl".
Živo se sećam tog dana i on mi po nekada izviri iz dečijih uspomena.
Na današnji dan, 1966.godine, baš nekako u ovo doba, pripremali smo se da u dvorištvu moga komšije Đure Kalata, jednog od dugogodišnjih igrača NK "Dinara" iz Knina, finale gledamo kolektivno. On je svoj televizor izneo na prozor u prizemlju, a trojica - četvorica starijih komšija, na čelu sa mojim nastavnikom fizike Dušanom Bursaćom se bavila nameštanjem antene.
Mene je dopalo do nosim stolice i šamlice iz bližeg i daljeg komšiluka i da ih ređam u dvorištvu, kao da je u pitanju letnji bioskop. Preko pedeset ljudi je gledalo tu utakmicu, a među njima nije bilo ni jednog "Partizanovca". Listom su to bili "Zvezdaši", uz nekoliko "Hajdukovaca".
Gledao sam ja u toj sezoni TV prenose "Partizana" protiv "Sparte" iz Praga, protiv "Mančester Junajteda" , slušao radio prenose utakmica sa "Nantom"i "Verderom", ali ne mogu reći da sam se radovao "grobarskim" uspesima. Tad ih nismo zvali "grobari" mada im taj nadimak sjajno stoji. Moj pokojni otac ih je zvao "soldati" ali to je bilo više onako privatno. Čak mogu reći da mi je bilo žao što im moj ljubimac, dugokosi Džordž Best, zvezda "Mančestera" nije dao gol u Beogradu kad je prešao Šoškića, a onda malo iz kosa pogodio stativu.
No, dobro. U finalu sam stvarno navijao za njih. Skočio sam kad je Vasović u pedeset i nekom minutu dao vodeći gol. Skočio je čitav naš "letnji bioskop" u Đurinoj avliji, računajući i "Hajdukovce". Nastala je grobna tišina kad je desetak minuta iza toga Amansio izvrtio Vasovića pa izjednačio. Kad je "Real" dao drugi gol, negde sa trideset metara, a mislim da je strelac bio čovek koji se zvao Serena, ili tako nekako, nisam bio mnogo tužan. Ipak je to bio samo "Partizan"...
No, kako god bilo, priznajem da sam tada za njih navijao. Nikada pre toga, i naročito nikada posle toga. I kad bi me ovoga trenutka pitali, šta o tome"grehu" mislim, ne znam šta bi vam odgovorio, ali mislim da se to više neće ponoviti...Ovo je više ispoved, nego bilo šta drugo. A nema čoveka da po nekada ne pogreši, jel tako....