Autor: Rodoljub Šabić
„Umesto da imamo podršku za svoja nastojanja da idemo napred Beograd je to kočio, a takav stav Beograda dokazuje i samo reagovanje poverenika Šabića."
Citirana „ocena" se odnosi na rešenje kojim je Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti naložio brisanje „Centralizovane školske baze podataka i sistema za obaveštavanje roditelja o uspehu učenika" u AP Vojvodina. To je, zapravo deo izjave B.A., direktora jedne vojvođanske škole naveden u tekstu koji je pod naslovom „Čekajući Zakon o zaštiti podataka o ličnosti" sa „delikatno" sugestivnim podnaslovom „Pod sumnjom" objavljen u dvobroju „Danas"-a od 28-29 maja.
U tekstu se navodi još nekoliko izjava koje, u skladu sa podnaslovom, stavljaju pod sumnju i pomenutu akciju poverenika i samu potrebu zaštite podataka o ličnosti. Zanimljivo je da je doprinos dala i pokrajinska zaštitnica građana - ombudsmanka. Doduše, priznajući da nisu bili ispunjeni uslovi iz člana 42. Ustava za formiranje ovakve baze, postupak poverenika je stavila „pod sumnju" samo indirektno, rečima „zbog toga bi jedna od mogućnosti da se nastali problem reši moglo biti otklanjanje svih nepravilnosti oko tog projekta, a ne brisanje i komletno uništavanje podataka, koji će svakako morati jednog dana ponovo da se prikupljaju".
Što se tiče „podataka koji će svakako morati jednog dana ponovo da se prikupljaju" oni su obrisani u bazi u posedu WDV Soft-a, a i dalje postoje u školama Vojvodine i razume se, svakodnevno se prikupljaju. Naravno, moraće se ažurirati. Kao što bi se, da je projekat prošao, od strane nastavnika morali dnevno ažurirati, da bi ih ažurne WDV Soft mogao distribuirati roditeljima. I „naravno" naplaćivati!
A kako stvar stvarno stoji sa „otklanjanjem nepravilnosti"?
Kako bi, npr. „otklonili nepravilnost" u vidu „sitnice" kao što je nepostojanje ustavnog osnova?
Važeći Ustav Srbije predviđa da se obrada podataka uređuje zakonom. Shodno tome, Vojvodina ne može svojim aktima uspostavljati ovakve baze podataka, budući da njeni organi ne donose zakone. Bar dok je Ustav takav kakav je. A teško da bi ga mogli promeniti samo zato da bi sačuvali WDV Soft-ovu bazu podataka.
Nije manje zanimljivo ni kako bi izgledalo „otklanjanje" nepravilnosti u vezi sa drugim, manje apstraktnim stvarima.
Pobednik na konkursu, firma WDV Soft registrovana je 6 dana nakon raspisivanja konkursa. Ali, i kad nije postojala „uspela je" da „nekim čudom" dobije poziv da učestvuje na konkursu. Više od toga, uspela je da dokaže dobre reference za nekoliko godina unazad, što je bio uslov konkursa. I više od toga, pobedila je na konkursu i to sa rešenjem suprotnim nekim izričitim stavovima iz inicijalnih akata Skupštine i Vlade Vojvodine, uključujući i obavezu saradnje sa Službom za zajedničke poslove AP Vojvodine. I konačno, suprotno predviđenom, „u realizaciji projekta" bazu podataka umesto na servere Vlade Vojvodine, smestila na servere treće firme, i to nigde drugde nego u „famoznom" Beogradu, gde su na kraju i obrisani u izvršenju naloga poverenika.
Kako, u svetlu navedenih činjenica izgleda mogućnost „otklanjanja svih nepravilnosti"?
Ali, naravno, ne pišem ovaj post da bi se „branio" od optužbi za ugrožavanje bilo čijeg napretka, pogotovo vojvođanskog. „Ocena" sa početka teksta jeste bila šlagvort, ali mi ona nije bila zanimljiva zbog svoje sadržine već zbog profesije onog koji ju je dao. Čovek je profesor, pedagog.
Ja, baš nikako pod „ići napred" ne mogu da prepoznam kršenje Ustava, nepoštovanje zakona, ugrožavanje prava građana niti tendere i javne konkurse sprovedene na način koji zahteva krivično pravne konsekvence.
A eto, jedan pedagog može da prepozna. I vrlo je moguće da tome uči i svoje đake. E, od te mogućnosti mi se, moram priznati „diže kosa na glavi".