Dragi moji fasisti, rasisti, nacisti,
obuceni u frakove, sakriveni iza fakultetskih diploma, knjizevnih biografija, urbanih zidova vasih gradova, svi vi poznati i manje poznati fasistcici sa bloga:
kada vidim koliko penite na pomen Natase Kandic, Pescanika, Borke Pavicevic, Biljane Srbljanovic itd... samo se nasmejem i uzivam u voajerisanju vase bespomocne onanije, vaseg snebivanja zbog "kriritke srpstvu", zbog toga sto mozete samo da im pljunete pod prozor. Zbog toga, sto bi sve na svetu dali da budete makar na sekund tako uspesni, tako odlucni, tako samosvesni. Ne podnosite, jer vi toliko hrabrosti kao one necete imati ni za deset vasih zivota.
Kad vidim koliko, dragi moji fasisti, nacisti, rasisti, ne podnosite istinu, koliko volite krvnike, koliko vam je zao sto brojka nije bila veca, kad vidim koliko vam je drago sto se tako dugo sakrivao, pomislim kako bi se roknuo u glavu kada bih bio takav kao vi, moji dragi blogovski nacisti.