Ovaj tekst napisao sam pocetkom septembra 2010. Iako je od tada proslo gotovo devet mjeseci nazalost ostao je aktualan, pogotovo u svijetlu novih EU uslovljavanja i odbijanja holandskog parlamenta da cak stavi na razmatranje ratifikaciju SSP iako je Ratko Mladic u Hagu.
12 septembar 2010
Srbija je samo par dana uživala u ničim izazvanoj evropskoj euforiji zbog istorijskog kompromisa kojeg je srpska politička elita postigla sa svojom evropskom sabraćom u pogledu zajedničke kosovske rezolucije.
Nekom slučajnom putniku namjerniku koji je tih dana čitao srpssku štampu moglo se učiniti da su tako teška vrata evro integracija dobrano odškrinuta i kako je pitanje srpske candidature samo pitanje vremena, naravno kratkog.
Onda su počeli stizati dimni signali čisto malo da euforicnoj vlasteli srpskoj pokvare kampanju ,sad izbornu il predizbornu , manje je bitno.
Prvo su osvanuli naslovi tipa Ešdonova nije nikome ništa obećala za kompromis oko Kosova . Onda nam je gosn Jelko Kacin , inače veliki "jevropejac" koji pitanja teritorija smatra nazadnim sem, of course, ako se nee radi o kvadratnoj kilometraži njegove dežele, izrekao nove packe , pardon nove zadatke.
Haški bjegunci su jos po šumama I gorama vaše zemlje ponosne, podsjetio je Srbiju Jelko Kacin. Ubrzo će se ispostaviti da je gos'n Jelko samo najavio ono šta će par dana kasnije Srbiji poručiti glavni haški tužilac . Pa ondak na meniju uslovljavanja je stigao I Sandžak sa sve muftijom iza koga , kako on sam tvrdi, stoji i bog i narod i medjunarodna zajednica. Nema šta jaka koalicija.
Samo par dana nakon istorijske rezolucije kosovske , Srbiji je stigla poruka: nije da ste krečili džaba , al gospodo krečenje je ipak tek kozmetički dio uredjivanja vlastite vam kuće.
Evropska Unija više ssvoju tetku ,da je naravno ima, ne bi primila u čclanstvo zbog "finih " tetkinih postupaka .
Srbija da uhapsi Mladića za sedmicu dana, a Hadžica sedmicu kasnije ne bi nikakvim ubrzanim putem stigla pod punopravno članstvo ispod plave zasstave sa zvjezdicama žutim. Sve da pošalje predsednik Tadić svog Vuka kao prvog srpskog ambasadora u Prištinu, Srbija do Evropske Unije prečicom stigla ne bi.
Došao bi "jopet" naš dragi Jelko te Srbiji ispostavio nove uslove.
Politika novih uslovljavanja će se nastaviti u nedogled dok Srbiji evropa ne kaže koji su u uistinu osnovni uslovi za clanstvo u EU.
Razmažena srpska politička elita svom puku neće reći istinu jer oni bi rado da Srbiju prošvercuju u EU bez da je mjenjaju, pardon, bez da prvo svoje navike mjenjaju. Valjda misle da evropeizacija srpske političke elite podrazumijeva njihove evropske plate , a neodgovornost, aljkavost, bahatost, nepoštovanje zakona, monopol i korupcija duboko ukorjenjena u svakoj pori društva se može zapakovati kao srpski kulturni doprinos multikulturnoj Evropskoj Uniji.
Profesor Mićunović nam je nedavno u emisiji Kažiprst tek otkrio djelić osnovnog problema .
Nije problem donositi zakone, veli nam professor; problem je odnos same vlasti , opozicije , javnosti pa samim tim i društva u cjelini prema tim zakonima. Ja bih dodao ono što je professor propustio, a to je da baš tim smjerom nekako ide I stepen odgovornosti ; od najveće odgovornosti onih na vlasti do nešto manje onih u opoziciji pa do , iako najmanje al ipak postojece, odgovornosti srpske javnosti ili ako baš hoćemo društva u cjelini.
Dakle Srbija će biti prihvatljiv član EU samo onda i iskljucivo samo onda kad se počne mnjenjati iznutra. Kad počnu njene vlasti poštovati i graditi institucije države poštovanjem vlastitih zakona. Kada opozicija bude kontrolor vlasti, a javnost bude sredstvo pritiska kad vlast, nesavršena kao I svaka druga vlast na zemaljskoj kugli , zaluta negda u svojoj bahatosti, a ne da u istoj stanuje 23 H dnevno.
Kad mito ne bude čast, a većina počne postovati zakone ne zato što smo svi savršeni fini i dobri već zato što su sankcije za nepoštovanje zakona prirodna pojava kao snijeg u januaru.
A dok se to ne desi EU će Srbiju tretirati kao maloljetnog delikventa na rehabilitaciji u nekakvom evropskom KP domu: čas tapšati po ramenu posle nekog finog kompromisa čas joj preko svojih emisara ispostavljati nove političke uslove. Za to vreme srpska politička elita se neumorno mlatarati evropom kao nekom apstraktnom formulom , štapicem čarobnim koji ce na dan članstva il candidature riješiti sve decenijama nagomilovane srpske probleme, a, bez da zavrnu rukave i svate da primarne probleme moraju riješavati prvi oni da bi do EU uopšte i došli.
Bez suštinske evropizacije Srbije iznutra, sto podrazumijeva novi kućni red za sve počevši od ministra pa do prodavačice u kiosku , evropa ostaje samo blještavi reklamni spot , novostvoreni srpski mit koga vidimo uspiješno uče da koriste I srpski naprednjaci.
U Evropu Srbija neće ući nikakvim precicama preko Kosova polja il' zbog nekih slicnih istorijskih kompromisa već kad njena politička elita prestane da pravi trule compromise sa starim navikama nasim nasušnim.
Povodom desetogodišnjice smjene Miloševica professor Mićunović je izjavio kako je tadašnja nova demokratska vlast vjerovatno pogrešila jer nije napravila jasniji rez prema prošloj vlasti. Medjutim,0 dodao je Mićunović, možda ni društvo tad nije bilo spremno za neki jasniji rez ili promjene.
Profesor bi morao da zna da niti jedno društvo nikad nije spremno na velike promjene posebno ako one uključuju otklon od starih navika.
Da nije tako nestao bi svaki smisao postojanja bilo kkakve države.
Bez želje da anuliram bilo kakvu odgovornost društva, bojim se da professor Mićunović traži razloge za neodgovornu vlast na sasvim pogrešnom mjestu.