Praznici su vreme rituala.
Samo rituale ponekad ustvari živimo, njima se radujemo kao sceni za događaje..U danima priprema za praznike ritualno se bavimo smišljanjem, planiranjem i zamišljanjem kako, šta, koliko, kome sve i na koji način priuštiti radost u prazničnim vremenima.
Ljudi za skoro sve što čine imaju rituale, imaju u glavi mali zamišljen sled događaja kojim sam događaj kreiraju u svojoj mašti i time kao da ga "dovlače" u stvarnost.Ponekad je uživanje u ritualu "pripreme" događaja i veće i snažnije nego sam događaj.
Postoji i duga lista knjiga i pisaca (katkada i filozofa) koji se, svako svojim stilom i poetikom, bave tim "ritualima očekivanja", „ritualima saznavanja“, „ritualima življenja“ ....Poruke ljudi sa dalekog istoka su nam često sve poslate kroz rituale.Koje ponekad razumemo, a češće – ne.
O raznim mitologijama i religijama i da ne govorimo. Zaboravljeni ritualni paganski obredi skoro pa da su verno preneti kroz vreme, pa „kopirani“ u nove kontekste.Razni rituali kao copy/paste bez IT.
Sujeverje je, na primer, ispunjeno čitavim nizom rituala kojima (kao) "kontrolišete" dobru sreću ili "baksuz" koji smatrate da vam se događa.
Različite kulture imaju potpuno različite rituale međusobnog upoznavanja i predstavljanja i simbolički znak nekog gesta (kao dela rituala) u jednoj kulturi može biti sasvim suprotan po značenju u nekoj drugoj.Tako ljudi, komunicirajući svojim ritualima, ponekad lako stižu do nesporazuma.
Rituali mogu da prerastu u ceremonije, ako se radi o po društvo izuzetno značajnom događaju, pojedincu ili grupi.Ritualne svečanosti mogu da imaju bilo koji kontekst, ali je važno da "scenario" konteksta svakom bude jasan i blizak.
Postoje naravno, osim praznika, veoma važni "privatni" rituali u životu svakoga od nas - rođenja, venčanja, smrti, tragedije, iznenadni srećni događaji,.... koji se obavljaju po unapred poznatom ritualu u pojedinačnim ljudskim kulturama, rituali za koje postoje jasno propisani "recepti i uputstva", koji tek kad se stvarno sprovedu čine takav događaj u našim životima stvarno važnim, obeleženim, potpunim, dostojnim sećanja.
Ali postoje i mali, lični, svakodnevni rituali koje izgradimo samo za sebe, u kojima uživamo ili kojima se prepuštamo, koji nam trebaju ponekad kao vazduh, voda, hrana, koji nas ustvari čine takvim kakvim smo.
Ritual jutra i jutarnjih kafa, na primer, ili ritual pijenja čaja ili ritual odlaska na spavanje, mali svakodnevni rituali o kojima pričamo kad ne želimo da govorimo o sebi, a ipak želimo sebe da približimo drugima....Zatim slede rituali upoznavanja, ili "zavođenja", rituali približavanja nekome. Rituali čitanja, slušanja muzike, rituali telefoniranja...rituali putovanja...rituali sanjarenja...spisak je praktično beskonačan, svako od nas ima neki ritual stvoren prema sebi i za sebe u kojem uživa isto koliko i u događaju zbog kojeg je ritual izmišljen.
Rituali se razlikuju od „dnevne rutine“ najviše po tome što nam te dnevne rutine neko drugi smisli i to je "spisak radnji" koje se moraju obaviti iz raznih razloga. ali svoje rituale smišljamo sami, sebi za dušu i za sopstveni identitet.
Naučnici i istraživači su se bavili (i bave se) ljudskim ritualima