Umetnost| Život

Izuzetnost - Marina Abramović

vladimir petrovic RSS / 15.06.2011. u 11:00

Well behaved women do not make history

Različiti su putevi Gospodnji po kojima hodaju veliki umetnici. Pritom, neki od njih, u nastojanju da ne budu kao drugi, stalno traže i iznalaze nove načine izražavanja. Ta težnja ka novom i drukčijem u umetnosti vodi ka - izuzetnosti. S tim u vezi, danas govorim o jednoj izuzetnoj multimedijalnoj umetnici  -  Marini Abramović.

Marina je postigla najzapaženije svetske rezultate u umetnosti performansa. U njoj je priznata kao pionir i nesumnjivo jedan od najznačajnijih protagonista. Mnogi pouzdano tvrde da je ona u performansu dugo i nesporno  -  Numero uno.

Počela je sa slikarstvom, da bi ga zamenila umetničkom formom pod nazivom bodi art. To je podrazumevalo pokrete, mimiku, gest, bol. Ispitivala je granice svoje psiho-fizičke izdržljivosti. Insistirala je na iscrpljivanju tela, što će postati jedna od bitnih karakteristika njenog performansa. U performansu ona ispituje odnos izmedju sebe kao performera i publike, limite svog tela i mogućnosti svog duha.

Narodski rečeno, Marina je „naše gore list": rodjena je u Beogradu, od roditelja koji su bili poreklom iz Crne Gore; studirala je likovnu umetnost u Beogradu i Zagrebu; jedno vreme je radila i živela u Amsterdamu, da bi prešla u Njujork, u kome i sada živi.

Ako podjemo od onog gogenovskog „Odakle smo došli, ko smo i kuda idemo" (D'où venons nous? Que sommes-nous? Où allons-nous?), naročito po pitanju koliko je situacija porodice iz koje je Marina potekla uticala na njen razvoj, citiraću ona što je ona u jednom intervjuu rekla:

"Ja sam proizvod svih kontradikcija mojih roditelja. Otac je bio nacionalni heroj, od njega sam nasledila sve što je herojsko, da ideš do kraja... Od majke, koja je bila major armije - kontrolu, preciznost, urednost u komunikaciji... Spiritualni element nasledila sam od bake, koja je provela ceo život u crkvi. Brat njenog muža proglašen je svecem - patrijarh Varnava. Sećam se, kada sam imala šest godina, išla sam u crkvu sa njom, sela na stolicu i rešila da popijem svu svetu vodu, jer sam mislila da ću tako postati svetac, a samo sam dobila proliv. Roditelji su dolazili samo na rodjendan i za slavu, krišom. Oni su se upoznali u ratu, a posle njega ispoljila su se dva potpuna različita socijalna bekgraunda. Otac je bio iz siromašne porodice iz Crne Gore, majka iz gradjanske. Majka je išla u operu, a otac voleo da peče prase i sedi u kuhinji na podu sa partizanima. Razveli su se užasno dramatično, majka je postala još stroža. Kada sam imala 12 godina, kupila sam oko 250 kutija imalina za cipele najgoreg, najjeftinijeg, braon, i premazala svoju sobu - sve zidove, vrata, prozore - užasno, kao da si stavio govna. Majka je ušla, vrisnula i zatvorila vrata. To je bio važan trenutak mog života. Napravila sam svoju teritoriju, htela sam na taj način da odbranim svoju privatnost i ličnost... Sloboda mi je bila važna oduvek. I ljubav. Majka me nikada nije ni poljubila, ni zagrlila, navodno da me ne bi razmazila. Taj nedostatak ljubavi me je zauvek oštetio i to sam pokušala da pokažem kroz rad. Performans mi je bio jedan vid oslobadjanja. Sve što nisam smela da uradim u životu, uradila sam u performansu. Ali sve samo do deset sati uveče, sve dok nisam pobegla u 30. godini. Majka je posle toga otišla u policiju. Pitali su je: "Pa koliko godina ima vaša ćerka?" rekla je: "Trideset". Poslali su je kući... Kada sam došla u Holandiju, odjednom moj život više nije imao smisla, jer je to bilo suprotno mom shvatanju umetnosti....  Holandiju zovem temporary forever. Ona je mesto gde proizvodim radove, ali nije stimulativna, velika sloboda mi smeta. ...Najlepši period mog zivota bilo je pet godina koje smo Ulaj (Ulay) (link) i ja proveli kao nomadi u autu. Bilo je perioda kada nismo imali šta da jedemo, muzli smo krave i koze uzput. Kada me je napustio covek koga sam volela, jedini nacin da se oslobodim bola ponovo je bilo to da ga postavim na scenu. Počela sam da igram sopstveni život u pozoristu u Rimu, pred 25 ljudi. Onda sam se odrekla prava veta na scene u "Biografiji", predala svoj ego i ponovo sam se oslobodila. Više nisam bila odgovorna za sebe".

Ovom prilikom posebno želim ukazati na značaj prošlogodišnjeg Marininog svojevrsnog hepeninga u velikom njujorškom Muzeju moderne umetnosti (MOMA), pod nazivom "Umetnik je prisutan" (The Artist is present). Mnogi svetski mediji beležili su da je taj maratonski hepening potvrdio Marinu kao kraljicu svetske performerske umetnosti. U tom svojstvu, ona je ponovo definisla parametre umetnosti performansa.

Naime, to je bio još jedan u nizu njenih velikih performansa, u kome je Marina, svakako sa dozom ekscentričnosti, koristila svoje telo kao subjekt, objekt i medijum, ispitujući fizičke i mentalne limite svog bića, svoju volju i radnu disciplinu. Ujedno, sa ovim izuzetnim dogadjajem, uz podršku MOMA, Marina je na pravi način potvrdila mesto koje performans umetnost zauzima u sadašnjem shvatanju umetnosti uopšte.

Zapravo, u pitanju je bila retrospektiva, koja je predstavljala presedan za MOMA, zato što kombinuje pristup umetnosti performansa kao dogadjanja uživo, sa tradicionalnim istorijskim prikazom sveukupnog opusa umetnice.

U nameri da uništi iluziju vremena, kako je sama izjavila, ona je sedela, nepokretno i ćuteći, na drvenoj stolici u velikom atrijumu MOMA, sedam sati dnevno, i tako 75 dana (tačnije 736 sati i 30 minuta), kojom prilikom je nepomično gledala u - 1564 para očiju!

Svako ko je poželeo da sedne preko puta nje, da je posmatra i gleda u oči, ćuteći i bez kretanja, mogao je ostati koliko je želeo, ili se vraćati više puta. Tako su neki sedeli samo par minuta, drugi po ceo dan, pa bi čak došli opet sutradan. Neki su bili potpuno mirni dok ih je Marina netremice posmatrala, te su joj uzvraćali na isti način. Neki su se smejali, drugi plakali . Naime, izmenjivali su se dramatični trenuci s trenucima dosade i izgubljenosti. Marina je nastavljala da nepomično sedi i onda kada u stolici preko puta nje nije bilo nikoga, mada se to retko dešavalo.  

Dugo sedeti mirno na drvenoj stolici, bez naslona za laktove, bilo je svakako naporno, pa i bolno (ramena utrnu, zadnjica zaboli, ruke i noge počnu oticati, javi se bol u kičmi), što izdržava samo onaj koji je prišao sa punom posvećenošću onome što radi, kao i čvrstom disciplinom.

"Svakome ko je seo ispred mene pokušala sam pružiti nekontrolisanu ljubav. Potpuno sam se koncentrisala na svakoga pojedinačno. U toj koncentraciji sve oko nas nestaje i jedino što ostaje jeste taj naš medjusobni pogled. Naime, ja sam time pomagala tim ljudima da gledaju u sebe", rekla je Marina. Dodala je: "Ljudima dajem šansu da jednostavno sede u ćutanju i živo komuniciraju sa mnom, ali bez reči. Mada je izgledalo da ja ništa ne radim, za posetioce je to bila vrsta religioznog iskustva. Umetnost je izgubila tu moć, ali za jedno vreme MOMA je ličio na Lurd (Lourdes)".

Taj njen performans je njujorškom muzeju doneo najrekordniju posetu - preko 850.000 posetilaca, od kojih su neki provodili po celu noć čekajući u redu da bi seli peko puta Marine i doživeli "seansu oči u oči" sa njom. A kako je pevao Frenk Sinatra u pesmi "New York, New York", ko može tako nešto da postigne u Njujorku, može postići i drugde (And if I can make it there, I'm gonna make it anywhere).

Sve posetioce koji su seli preko puta Marine zabeležio je kamerom fotograf Marko Aneli. Zatim je objavljena knjiga s najsnažnijim portretima snimljenim na izložbi.

Samo jednom, Marina je emocionalno prekršila svoju nepomičnost i preko stola pružila, sa ljubavlju, ruke Ulaju, svom bivšem višegodišnjem partneru, koji ih je prihvatio sa blaženim osmehom u očima. Ulaj, važan čovek u njenom životu, došao je da joj pruži podršku kako bi istrajala do kraja u svom naumu. Mediji su zabeležili da je to bio neponovljivi trenutak kada se život prepleće sa umetnošću. Poslavši joj poljubac, Ulaj je onda ustao i otišao.

 (Marina je svoju Imponderabiliju, izvedenu 1977. godine, zajedno sa Ulajom, obnovila 2010. godine - dvoje performera, potpuno goli, stoje na prolazu otvorenih uskih vrata, tako da se prolaznici moraju stisnuti izmedju njih da bi mogli proći).

Medju posetiocima bilo je i poznatih ličnosti (Šeron Stone, Izabela Roselini, Bjork, Džejms Franko, Kristijana Amanpur i drugi.

Ima, naravno, i onih koji Marinu Abramović danas smatraju jednom od nekoliko najkontraverznijih umetnika 20. veka.

Da li je Marina Abramović zadovoljna postignutim u umetnosti performansa? Prateći Marinin rad, mislim da bi odgovor mogao biti: da i ne. Pritom imam u vidu da kod većine izuzetnih umetnika često imamo situaciju da, kad završe jedno delo, ono što su dobili, ma koliko izuzetno bilo, ne može da bude ono za čim su tragali. To tera na nova traganja, na ulaženja u nove izazove, što je dokaz njihove veličine. Jer izuzetan umetnik nikada ne može biti potpuno siguran da ne pravi grešku. Ako je siguran, nije izuzetan.

Mada je uveliko prešla Danteovsku polovicu životnog puta (nel mezzo del cammin), Marina lepo izgleda, bar dvadesetak godina mladje. I pored toga, ona sada radi na velikom autobiografskom projektu pod nazivom „Život i smrt Marine Abramović" (The life and death of Marina Abramović),  zajedno sa velikim rediteljem Robertom Vilsonom i još nekim umetnicima, čija premijera treba da bude u julu, u Mančesteru.

O Marini će se još govoriti i pisati. Ona to zaslužuje.

Atačmenti



Komentari (151)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

JJ Beba JJ Beba 21:28 15.06.2011

Re: ...

JJ Beba
Kazezoze
JJ Beba
vishnja92
znam bre bebo, mada poprilicno voulim kad ti potezes :))



nego gde je bre to pomračenje meseca? buljim kroz prozor i ništa se ne događa, a pogled mi je kul. dizađem napolje, a?

a kad bi digla roletne...

hahaha
digla kaz, al pomčina, samo zvezde




kazz samo za tvoje oči kroz roletnu

live, lunar eclipse
JJ Beba JJ Beba 21:32 15.06.2011

Re: ...


dulo, briši
mirelarado mirelarado 22:13 15.06.2011

Re: ...

digla kaz, al pomčina, samo zvezde


Ни с моје терасе ништа се није видело. А ја буљила...
JJ Beba JJ Beba 22:26 15.06.2011

Re: ...

mirelarado
digla kaz, al pomčina, samo zvezde


Ни с моје терасе ништа се није видело. А ја буљила...

vidim sada sa prozora ko bog.
U 3 minuta do ponoći biće poslednji kontakt sa zemljinom senkom
mirelarado mirelarado 22:54 15.06.2011

Re: ...

vidim sada sa prozora ko bog.


И ја с терасе. К'о на длану.
Milan Novković Milan Novković 23:11 15.06.2011

Re: ...

umetnost ipak jeste zivotni luksuz, i pored svih herojskih prica o gladnim i bednim a izvrsnim slikarima, pesnicima isl. ili imas komfor da tu zelju utazis, ili ne - a ako ne, onda valjda usmeris senzibilitet da curi sporednim kanalima i sve bude ok, ali nikad ne postanes posveceni umetnik, bar ne u obimu koji ce te razglasiti okolo - u 90% slucajeva.

To se danas brzo menja uz pomoć tehnologije i umrežavanja. Neka to bude "drugi" genije Interneta (posle pristupa znanju). Fotografija, pisanje, komponovanje ... ništa ne "košta" više. Film - još malo pa ce pocket money biti dovoljan. A internet je dovukao potencijalne konzumente.

Nažalost, još uvek moraš pomalo da budeš biznis-person da bi mogla i hranu da kupiš od umetničkog talenta, ali FB i slični bar "vuku" na pravu stranu.

Na kraju će kockice da se slože, kvalitetni add-hoc timovi, sa kompatibilnim talentima, će da se prave kao što se na FB-u prave prijatelji.
aleksanadar aleksanadar 23:28 15.06.2011

Re: ...

Otkud ta, što naravno ne važi za protagonistkinju vašeg bloga, gotovo opsednutost partizansko-generalske dece umetnošću. Čuo sam da je jedan od da li retkih ili ne autentičnih proizvoda jugoslovenske revolucije, na primer, gomila dedinjskih "slikara".


Можда је то линија, која креће од Моше Пијаде... револуционара и уметника:







aleksanadar aleksanadar 23:33 15.06.2011

Re: ...

umetnost ipak jeste zivotni luksuz... u 90% slucajeva.


Ово ми нешто вуче на Маркса. Знате: економска база, а на њој стоји тзв. надоградња, тј. култура.

Све то стоји. Условно.

(А Ван Гог?)

Али, мислим да постоје времена наклоњена уметности, култури и духу, као и времена када култура није на цени. Такво је и наше време.
aleksanadar aleksanadar 23:38 15.06.2011

Re: ...

To se danas brzo menja uz pomoć tehnologije i umrežavanja.


Нешто чисто сумњам.

Између осталог, зато што не верујем да "квантитет рађа квалитет", тј. да је кључ за "развој" уметности то да се произведе огромна маса отпада, у којем ћемо пронаћи неколико златних зрнаца (уметности).

Осим тога, за "писање" технологија ни раније није била нарочито важна. Тј. подједнако добро се писало и гушчијим пером, оловком или пенкалом... прибором који није скуп, и свакоме је доступан.
Milan Novković Milan Novković 23:58 15.06.2011

Re: ...

Нешто чисто сумњам.

Између осталог, зато што не верујем да "квантитет рађа квалитет", тј. да је кључ за "развој" уметности то да се произведе огромна маса отпада, у којем ћемо пронаћи неколико златних зрнаца (уметности).

Ključ za razvoj umetnosti nema veze sa proizvodnjom otpada ovom prilikom. Ne radi se o kvantitetu bilo kojih pojedinaca koji se, odjednom, bave umetnošću.

U nekoj prvoj, "brutalnijoj" fazi se radi o tome da istinski talenti dobiju priliku. Mnogi je u prošlosti nisu imali, kao što Višnja navodi.

I instinski talenti umeju da proizvode škart, naravno, ali kvantitet je ovde kvalitetnije prirode.

Kasnije, ni talenat nije okdamenjen u nama, nego razbacan po telu, danas možemo da budemo manje talentovani da bi se, u novom i provokatnijem okruženju, sutra, ti neki delići uvezali.


Vrednost kompozicije nije u sumi vrednosti delova. Tako, danas možemo da posmatramo nekoga i najoštrijim analitičkim čulima i činjenica da ne vidimo talenat ne znači da sutra delovi neće početi da se gibaju na čudan način, uvezuju na još čudniji i, odjednom, pravim čudom imamo ne samo talenat, nego genija.

Zatim, genije šire kompozicije - u socijalnom umrežavanju odjednom imamo druge - neki nam štite leđa, neki nas uče, popunjavaju nam rupe, lupaju po prstima, neki provociraju, podbadaju, teraju nas na "odbranu", neki delovi odavno uspavani nam se bude, neki se bude po prvi put i, odjednom, talenat se kristališe na čudesan način, kao led - malopre sve bilo neopipljivo tečno i nejasno, odjednom kristalizovano.

Onaj što piše sad ima čitaoca, drugi od dva potrebna točka
aleksanadar aleksanadar 00:36 16.06.2011

Re: ...

Ključ za razvoj umetnosti nema veze sa proizvodnjom otpada ovom prilikom. Ne radi se o kvantitetu bilo kojih pojedinaca koji se, odjednom, bave umetnošću.


Разумео сам, Милане, да "производњу" уметности доводиш у везу са феноменима Интернета и Фејсбука. Нажалост, у тим феноменима не видим снажне (да не кажем, баш, никакве) подстицаје за развој уметничких вештина.


radi o tome da istinski talenti dobiju priliku. Mnogi je u prošlosti nisu imali, kao što Višnja navodi.


Тамо је било речи о вези материјалног благостања и жеље или могућности да се неко посвети уметничком позиву.

(Навео сам пример Ван Гога, који је био сиромах.)

Мада не поричем да крајња беда одвраћа човека од бављења било каквом духовном активношћу, такође не сматрам да је богатство онај нужан услов који ће од некога створити уметника.

А шта Интернет има са тим?


Zatim, genije šire kompozicije - u socijalnom umrežavanju odjednom imamo druge... i, odjednom, talenat se kristališe na čudesan način...


Утопија!

Има ли, заиста, уметника - композитора, који своје композиције дистрибуирају на тај начин? Који је музички жанр у питању? Да ли је неко од њих, већ, стекао славу? Нови Амадеус?


Onaj što piše sad ima čitaoca, drugi od dva potrebna točka


Шта значи ова констатација? Зар писци нису одувек имали читаоце?

Нажалост, читалаца је све мање (можда, управо, адекватно све већем броју корисника Фејсбука).

Ево шта о томе каже један добар писац - Давид Албахари.

st.jepan st.jepan 01:02 16.06.2011

Re: ...

danas možemo da posmatramo nekoga i najoštrijim analitičkim čulima i činjenica da ne vidimo talenat ne znači da sutra delovi neće početi da se gibaju na čudan način, uvezuju na još čudniji i, odjednom, pravim čudom imamo ne samo talenat, nego genija.


Odlično rečeno.
Mada može (a uistinu i biva) i ovako:
danas možemo da posmatramo nekoga i najoštrijim analitičkim čulima, i činjenica da vidimo talenat ne znači da sutra delovi neće početi da se gibaju na čudan način, razvezuju na još čudniji i, odjednom, pravim čudom nemamo više talenat, nego prosek.
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:33 16.06.2011

Re: ...

JJBeba
... pa možda zato što tu treba da se rmba.

Rmba?
Smešna reč!!!
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:04 16.06.2011

Re: ...

Aleksanadar
... Мада не поричем да крајња беда одвраћа човека од бављења било каквом духовном активношћу, такође не сматрам да је богатство онај нужан услов који ће од некога створити уметника.

O ovome se može mnogo diskutovati.
Ako izostavimo krajnosti (krajnja beda), beda više potiče na umetnost nego sitost i bogatstvo. Nezadovoljan čovek bolje stvara od zadovoljnog. Ružan bolje od lepog. Gladan od sitog. Nesrećan od srećnog. U ljubavnoj poeziji, mnogo su lepše pesme onih koji su razočarani nego onih koji su postigli što su želeli.
Isidora Sekulić je govorila, da parafraziram, da pritisnuta pamet bolje radi od opuštene pameti...
aleksanadar aleksanadar 08:05 16.06.2011

Re: ...

Nezadovoljan čovek bolje stvara od zadovoljnog. Ružan bolje od lepog. Gladan od sitog. Nesrećan od srećnog.


Дакле, по теби је, Владимире, Достојевски већи од грофа Толстоја?
Milan Novković Milan Novković 09:27 16.06.2011

Re: ...

Разумео сам, Милане, да "производњу" уметности доводиш у везу са феноменима Интернета и Фејсбука. Нажалост, у тим феноменима не видим снажне (да не кажем, баш, никакве) подстицаје за развој уметничких вештина.

Ima puno primera. Ja ih ne pamtim ali pamtim da sam čitao o njima, možda večeras pojurim neke.

Pazi, kad se dođe do ljudske jednačine, što bi neko stavljao probrani materijal, ili svoja dela na FB umesto da ih čuva u nekoj svojoj, privatnoj kolekciji?

U stvari, prva tri poglavlja knjige We-think su na internetu i ako se dobro sećam on tu počinje od primera i objašnjenja (prvih nekoliko desetina stranica).

Тамо је било речи о вези материјалног благостања и жеље или могућности да се неко посвети уметничком позиву.

(Навео сам пример Ван Гога, који је био сиромах.)

Мада не поричем да крајња беда одвраћа човека од бављења било каквом духовном активношћу, такође не сматрам да је богатство онај нужан услов који ће од некога створити уметника.

Dobro, zamisli Van Goga ili Mocarta, od istih roditelja, u nekom kineskom selu, daleko od svega, prisiljene da rade od jutra do sutra na nekom polju.
Утопија!

Има ли, заиста, уметника - композитора, који своје композиције дистрибуирају на тај начин? Који је музички жанр у питању? Да ли је неко од њих, већ, стекао славу? Нови Амадеус?

Mocart je sticaj raznih okolnosti - talenat u genima, sredina, roditelji, finansijskoj situacija i danonoćni rad. Promeni samo jedan parametar i genije se ili ne bi desio ili bi verovatnoća da se desi opala kao kamen u slobodnom padu.

Ne tvrdim ja da tehnologija i Internet daju sve što je potrebno i da će sad svakog dana neki Mocart da istrči na scenu.

Nego, tehnologija i Internet spuštaju prepreke za izlaz na kreativnu pozornicu.

Zamisli samo roditelje kao prepreku: ipak mi stavljamo petice u školi na prvo mesto, za svaki slučaj, pa pravništvo, doktorstvo, građevinstvo, arhitektonstvo, informatiku i ostalo.

Koliko nas je spremno da kaže "zaboravi petice, koga je za to briga", nego sviraj, komponuj, dananoćno, pa da detetu odvalimo šamačinu kad mu popusti elan (ovde mi pada na pamet Đokovićev otac).

Tako, neće preko noći novi Mocart da se spusti na zemlju, ali nećemo ga ni čekati koliko i ovog prvog. Tehnologija briše dve prepreke - sredstva i okolinu.
Шта значи ова констатација? Зар писци нису одувек имали читаоце?

Nisu, naravno Osim ako ne računaš par komšija, koje literatura uopšte ne interesuje, pisca sa nekog salaša u Bačkoj.

Čitalac mnogima mora da dođe u nekoj množini i povratnoj sprezi - nekad jesu dovoljni i roditelji, ali često nisu.
Milan Novković Milan Novković 09:32 16.06.2011

Re: ...

Mada može (a uistinu i biva) i ovako:
danas možemo da posmatramo nekoga i najoštrijim analitičkim čulima, i činjenica da vidimo talenat ne znači da sutra delovi neće početi da se gibaju na čudan način, razvezuju na još čudniji i, odjednom, pravim čudom nemamo više talenat, nego prosek.

Naravno, svet se talasa i ima svega, neko je robustan a neko krhk (imam i "krhak" kao kviska - priviđa mi se Lektorka sa zamrznutim osmehom na licu ) u karakteru, pa je onda neko robustan a neko krhak u talentu.
aleksanadar aleksanadar 10:30 16.06.2011

Re: ...

zamisli Van Goga... u nekom kineskom selu


Ван Гога уопште не морам да замишљам у Кини!

Сликао је, сиромах, го, бос и гладан. За живота је продао (ако се добро сећам) једну своју слику! Закључак: његова уметност није била у служби голе егзистенције. Нити је почивала на благостању, нити је благостање (оно материјално) омогућавала.

Ради се, дакле, о нечему другом.


Nego, tehnologija i Internet spuštaju prepreke za izlaz na kreativnu pozornicu.


Али, можда истовремено подижу нове?

Ево свеже вести (24 сата):

Srpska igra hit na Fejsu

Dnevno više od 700.000 ljudi igra "Top Eleven" aplikaciju za Fejsbuk koju je kreirao razvojni tim iz Srbije "Nordeus". Igra vam omogućava da na vrlo jednostavan način vodite svoj fudbalski klub - birate igrače, uređujete stadion, takmičite se na turnirima... "Napravili smo ozbiljan uspeh, ali ne želimo ovde da stanemo", kaže Tomislav Mihajlović, direktor "Nordeusa".


Недавно сам слушао једног социолога, који је објашњавао како у репертоар активности данас улази: свакодневно (и вишеструко) проверавање електронске поште, праћење вести на Интернету (опет вишеструко - портали, новинске куће, радио, ТВ), четовање, блоговање, "фејсовање"... Све то одузима огромно време, па и оно драгоцено време у које би човек могао да прочита књигу или оде на концерт.

Иначе, горе поменуту игрицу сматрам примереном за узраст од 8-13 година. Изгледа, међутим, да има и старијих играча. Шта ви мислите?


Ја
Зар писци нису одувек имали читаоце?

Milan
Nisu, naravno Osim ako ne računaš par komšija


Требало је да питам: нису ли добри писци увек имали своју публику?

Када се, примера ради, појавио Чехов, нису ли га одушевљено читали како његове колеге по перу, тако и љубитељи писане речи?

Као што рекох малопре, бојим се да се данас слабо чита.


aleksanadar aleksanadar 10:38 16.06.2011

Re: ...

П.С.

Да допуним ову дигресију, тј. малу расправу:

У ово време владавине концепта ".com", добродошла је управо активност уметника као што је Марина Абрамовић.

Тј. смишљена провокација. Акција у простору. Брехтовско позориште.

(Едит: допуњен коментар.)
JJ Beba JJ Beba 13:04 16.06.2011

Re: ...

vladimir petrovic
JJBeba
... pa možda zato što tu treba da se rmba.

Rmba?
Smešna reč!!!

nisi čuo za nju? stara reč, verovatno narodska, žargon. ja je znam oduvek.
ima je u filmografiji, kod Ž. Pavlovića; Goran Marković je koristi u Tito i ja, milim da je izgovara Dragan Nikolić....
JJ Beba JJ Beba 16:06 16.06.2011

Re: ...

Недавно сам слушао једног социолога, који је објашњавао како у репертоар активности данас улази: свакодневно (и вишеструко) проверавање електронске поште, праћење вести на Интернету (опет вишеструко - портали, новинске куће, радио, ТВ), четовање, блоговање, "фејсовање"... Све то одузима огромно време, па и оно драгоцено време у које би човек могао да прочита књигу или оде на концерт.

o tome ima fenomenalna knjiga Norvežanina Tomasa Hilana Eriksena Tiranija trenutka- brzo i sporo vreme u informacionom društvu u kojoj govori o tiraniji vremena nad prostorom.
dakle ako gubiš mnogo vremena na netu skrati ga tako nećeš da otvaraš poštu svaki dan, što nećeš da ideš na FB svaki dan ili što ćeš da napraviš izbor na kojoj ćeš društvenoj mreži biti itd. oslobođeno vreme iskoristi za čitanje knjige, šetnju ilištaveć
docsumann docsumann 16:12 16.06.2011

Re: ...

Rmba?
Smešna reč!!!


smba, rmba, č, č, č ...
aleksanadar aleksanadar 22:07 16.06.2011

Re: ...

knjiga Norvežanina Tomasa Hilana Eriksena Tiranija trenutka


Имам књигу! И заиста је занимљива.

Имао сам идеју да нешто о томе напишем.
JJ Beba JJ Beba 22:15 16.06.2011

Re: ...

Имам књигу! И заиста је занимљива.

si vido? ja je mogo volim
docsumann docsumann 15:32 15.06.2011

hvala

za ovo parče intervjua, genijalan je

p.s. glede Pikasa, imam jedan zhtjev za pomoć, ne mogu na netu nikako da nađem sliku kubiste Luj Markusija "Dva Pjesnika"
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:27 15.06.2011

Re: hvala

Docsumann
... imam jedan zhtjev za pomoć, ne mogu na netu nikako da nađem sliku kubiste Luj Markusija "Dva Pjesnika"


Misliš na ovo:
Louis Marcoussis: Two Poets, 1929



Dobra stvar!
docsumann docsumann 16:46 15.06.2011

Re: hvala

Misliš na ovo:
Louis Marcoussis: Two Poets, 1929


to, to tnx

aleksanadar aleksanadar 16:01 15.06.2011

1, али вредан

Numero uno


Нема јој равне.

(Осим, можда, Нолета. Који ће, такорећи за неки дан, такођер себи окачити тај фамозни Nr. 1! Уосталом, и Нолетова уметност је један добар перформанс. Није ли?)
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:07 15.06.2011

Re: 1, али вредан

Нема јој равне.




Večno insistiranje na lepoti. I u krvi.
docsumann docsumann 19:05 15.06.2011

Re: 1, али вредан

Večno insistiranje na lepoti. I u krvi.


čist death metal
nsarski nsarski 22:35 15.06.2011

Re: 1, али вредан

Večno insistiranje na lepoti. I u krvi.


Balkanski baroque, za uvek.

aleksanadar aleksanadar 22:55 15.06.2011

Re: 1, али вредан

Не знам где сам то недавно прочитао: да сва савремена уметност почива на "естетици ружног"... Мада, то је, сада, већ опште место.

Жика Павловић о том естетском идеалу говори у својој књизи "О одвратном" (библиотека "XX век" ).
mirelarado mirelarado 23:06 15.06.2011

Re: 1, али вредан

Не знам где сам то недавно прочитао: да сва савремена уметност почива на "естетици ружног"... Мада, то је, сада, већ опште место.


Ружноћа је одувек присутна у уметности, о њој се само мање писало.


(клик на слик:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:49 16.06.2011

Re: 1, али вредан

Aleksanadar
...Не знам где сам то недавно прочитао: да сва савремена уметност почива на "естетици ружног"... Мада, то је, сада, већ опште место.

Mirelarado
... Ружноћа је одувек присутна у уметности, о њој се само мање писало.


Neko je rekao (ne znam više ko, čini mi se da je to bio Alen Ginzburg) da je lepota prolazna, a ružnoća - večna!

jinks jinks 09:00 16.06.2011

.

.
docsumann docsumann 15:17 16.06.2011

Re: 1, али вредан

Не знам где сам то недавно прочитао: да сва савремена уметност почива на "естетици ружног"... Мада, то је, сада, већ опште место.


hehe, pa to je bio jedan od mojih komentara u jednoj kraćoj razmjeni mišljenja sa blogokoleginicom zojom, i nisam rekao sva savremena umjetnost, nego veći dio likovne umjetnosti od pojave avangarde sa početak XX vijek, pa do danas.
estetika ružnog ( deformisanog, degenerisanog, karikaturalnog ) daleko je zastupljenija u savremenoj umjetnosti od klasične estetike, zasnovane na proporciji, skladu i harmoniji.

evo, super primjeri su ove Pikasove slike koje je domaćin razastro po blogu.
aleksanadar aleksanadar 22:19 16.06.2011

Re: 1, али вредан

super primjeri su ove Pikasove slike


Мени Пикаса није баш прави пример за тако нешто. Мени изгледа да, у својим кубистичким радовима, Пикасо "разбија" форму, да би формирао неки склад, на вишем нивоу. Дакле, ипак - склад. (Ово је сасвим наивно гледиште, и вероватно није нимало оригинално.)

А има, наравно, и оваквих радова:




Ко би, тек, рекао да је и ово Пикасо:

docsumann docsumann 22:55 16.06.2011

Re: 1, али вредан

А има, наравно, и оваквих радова

Ко би, тек, рекао да је и ово Пикасо:


Pikaso je bio pravi heraklitčar među slikarima, da tako kažem. neprestano se mjenjao u izrazu, istraživao, probavao ... u plavoj epohi (fazi) njegov stil je mnogo klasičniji nego u kasnijem kubističkom i postkubističkom periodu.



Мени Пикаса није баш прави пример за тако нешто. Мени изгледа да, у својим кубистичким радовима, Пикасо "разбија" форму, да би формирао неки склад, на вишем нивоу


ja, pak, držim da je upravo on "najodgovorniji" za bum estetike ružnog u modernom slikarstvu. možemo mi kasnije tu naći ljepotu na nekim drugim nivoima, ali ono klasično poimanje lijepog je sa njim i nakon njega definitivno palo u zapećak. meni lično je to skroz ok.
vishnja92 vishnja92 16:33 15.06.2011

Pizone

hvala :)

dorucak na travi




ps - jos jednom hvala.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:52 15.06.2011

Re: Pizone

Višnja92
... jos jednom hvala.

Hvala tebi za pravu reakciju, sa prilogom.
Skromnost po strani, volim kada nekog navedem spontano na to da pruži odličan odgovor, bolji od podstrekivanja.

A ova paralela Mane-Pikaso mi je slučajno pala na pamet. Prvo, volim obojicu, naravno, ali tek danas sam saznao za podatak da je Pikaso napravio toliko varijacija na temu Doručka na travi, da od toga boli glava...

Stari trik: saznaš jednu stvar, ona te odvede drugoj stvari i tako dalje i dalje... Glava može da zaboli od toga, ako čovek ima glavu, he, he, he...


docsumann docsumann 17:11 15.06.2011

Re: Pizone

Pizone


počeću da te zovem Žone

ako ti ne smeta, naravno
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:10 15.06.2011

Re: Pizone

Docsumann
... počeću da te zovem Žone


Eh, sada još i to!

Za one koji ne znaju francuski, pižon dolazi od francuskog izgovora reči "pigeon" (golub). Englezi to izgovaraju drukčije (nakaradnije).

Pižon je, kao što se zna, nadimak Vldimira Petrovića, fudbalskog trenera. Otuda, u šali neko mene oslovljava sa Pižone, iako sam od fudbala daleko kao od kibernetike...
Inače, Vladimir Petrović je dosta česta kombinacija u Srbiji; ima nas mnogo; naš ambasador u SAD se tako zove, zatim jedan glumac, pa moja malenkost itd.

docsumann docsumann 20:24 15.06.2011

Re: Pizone

Eh, sada još i to!


Hehe, evo i da ja tebi pojasnim značenje nika docsumann. Ustvari, kao što u mom profilu stoji pravilno bi bilo DoC Sumann.

DoC je skraćenica od Duke of Chevo, a sumann potiče odavde


AUTOOPIS METODOM IZOSFERA

ja sam bol sa puta ka tebi
gorak kao pepeo što se nakupi
u nozdrvama ložača vječne vatre

lošeg sam zdravlja
ali me dobro služi

danju čučim po vodi
u kojoj pliva sila
noću
haluciniram na lijevo oko

desnim podižem obrvu

pod njom
čekam,
ćutim,
saosjećam ...

o , ja sam najobičnija božanska suman
i moji dani su svuda


ono drugo "n" je dodato radi vizuelnog efekta

Dakle, može Žone ?


AlexDunja AlexDunja 20:39 15.06.2011

Re: Pizone

Dakle, može Žone ?


opa!
počo sexting
samodakazemnesto samodakazemnesto 10:42 16.06.2011

fali

ti "CEMU" u naslovu...
aleksanadar aleksanadar 11:05 16.06.2011

Re: fali

"CEMU"


"Чему" - чему?
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:59 16.06.2011

Nema "čemu?"

samodakazemnesto
... Fali ti "CEMU" u naslovu...

Aleksanadar
... "Чему" - чему?


Pa, ovom prilikom sam namerno izostavio ono moje "čemu?", kako bih dao veći značaj temi o kojoj pišem. "Izuzetnost" mi nije zahtevala nikakav znak pitanja.
Pored toga, namera mi je da napišem nekoliko blogova na temu izuzetnosti, ako stignem.

Nota bene: Ja sam ovaj blog pustio u sredu, umesto u četvrtak, kako ja to uobičajavam. Uradio sam to zato što sam imao u planu da danas budem odsutan, odnosno "out of reach". Ali se plan promenio, pa sam u kancelariji i dostupan.

Kad pomenuh ovo "out of reach", setih se jedne veoma popularne engleske pesmice sa tim naslovom, peva je Gabrielle:



gospodin_ne gospodin_ne 15:37 16.06.2011

Mechanical Figures

fedor18 fedor18 16:42 16.06.2011

I

Ivica Čuljak alias Kečer II alias Satan Panonski je bio pod jakim uticajem performansa Marine Abramović,a i nekih nemačkih radikalnih performera,pogotovo kad se govori o agresivnom experimentu na sopstvenom telu...
Evo dokumentarca od pola sata iz 1990.,koji se nedavno pojavio...


dodjite u manchester

na MIF
JJ Beba JJ Beba 11:43 17.06.2011

Re: dodjite u manchester

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
na MIF

super


Inače kad je bio u Beogradu na BITEFu Boba Vilsona su dovodili u SKC (sedamdesetih, kada su tamo visili Marina & ostali) da drži predavanje, ili što bi sada rekli radionicu. Čitala sam u nekom intervjuju da su mu postavili natpis iznad vrata sobe u kojoj je držao predavanje - Bob Vilson, genije iz Ajove našta se on ljutio i tražio da se natpis skine.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana