Mogla bih i najmrtvijeg mrtvaca zavesti
Jednim jedinim zamahom svoje guzice.
Alfred Delvo (1825 - 1867)
Naokolo kad san svakog svlada,
Hortenzija poče zadnjicom da suče:
Želim da me jebeš, nežno mi guguče,
Uvek, uvek.
Šarl Bodler (1821 - 1867)
Bordel Muza, sastavio i prepevao Danilo Kiš
Kao muškarac a neka vrsta opravdanja mi je što sam i slikar i to pre svega ženskih aktova, ponekad, šta ponekad, uvek se okrenem za dobrom ženskom guzom! A njih je bar u Beogradu, na svakom koraku! Okrećem se veoma diskretno i pažljivo, pravim se da gledam da ne nailazi tramvaj recimo, a sve iz razloga da se devojka ili žena ne bi osetila neprijatno, neugodno. To nikako ne bih voleo niti želeo! Uznemiravanje makar i pogledom, nije deo moje ličnosti, karaktera. Okrećem se zato što volim žene, volim prirodne lepote, ko mi tu išta može zameriti? Mama Priroda je ženama, nasuprot muškaraca, u svrhe rađanja proširila karlicu i time doprinela lepoti i primamljivosti ženske guze. Osnovna dva tipa ženske guze su jabuka i kruška sa bezbroj varijeteta između njih. Postoji anegdota, više nisam siguran da li je u pitanju Renoar ili Dega, dok su na Montmartru sedeli u kafeu i pili, prišao im je čovek nudeći Majstorima svoju ćerku za model. Devojka nije bila prisutna. Kruška ili jabuka, upitao ga je Renoar ili Dega? Slikarima je stvar poznata I jasna ali radizbog ostalih da razjasnim razliku: Guza Jabuka počinje da se širi odmah ispod struka a guza Kruška se postepeno širi sve do božanstvenih polulopti obrazujući oblik nalik kruški. Što se mene lično tiče, ako su dobro i lepo oblikovane, prijaju mi i Kruška i Jabuka.
... bile su to one čvrste lopte koje su s radosnom besramnošću stršale i sjale kao vrhovi dvoglave planine. ( " oni planinski vrhunci ovijeni oblacicima na japanskim rezbarijama iz razdoblja Meiji ", zadovoljno je asocirao don Rigoberto ). ali takodjer Rubens, Tizian, Courbet, Ingres, Renoir, Degas i jos pola tuceta majstorskih kovača ženskih zadnjica kao da se udružilo kako bi ulilo stvarnost, čvrstoću, obilje, te, istodobno finoću, njeznost, duh i senzualno titranje toj zadnjici čija je bjelina fosforecentno blještala u polumraku. nesposoba da se suzdrži, ne znajuci što čini, zasljepljen ( " iskvaren za uvjek? " ), don nepomućeno je napravio dva koraka i stigavsi do kreveta, pao na koljena. vremešno drvo poda je zakukalo...
Maro Vargas Ljosa: Don Rigobertove beležnice
Kad mi Prodna Lepota ide u susret, ja već na desetak metara skeniram celo telo, glavu, lice, čelo, obrve, oči, nos, uši, usnice, vrat, ramena, nadlaktice i podlaktice, šaku i prste, grudi, struk, bokove, noge, članke na nogama....U direktnom i bliskom mimohodu je ne gledam ali se zato, kad odmakne nekoliko koraka, neupadljivo osvrnem i pogledam guzu. U stanju sam da jednim mentalnim klikom skinem svu odeću s nje i vidim neponovljivu igru mišića u kretanju koji baršunastosvilenkastu kožu žene pretvaraju u najerotskiji i najpohotniji prizor na svetu! Sećam se i nikada neću zaboraviti i kad bih hteo, nekoliko savršeno oblikovanih ženskih guza. Kažem: I kad bih hteo ne mogu zaboraviti, zato što su se svojom savršćenošću i vatrenošću zauvek urezale u moj um!
Priznajem a verujem da se neće naljutiti moje drugarice, prijateljice, moje devojčice, da sam i njih pri prvom susretu prvo pogledao kao žene, skenirao ih, zapazio i najsitniji detalj. Kada su naši odnosi prerasli u prijateljstvo, kada smo počeli da razgovaramo, razmenjujemo misli i osećanja, da se družimo, iako i dalje vidim pred sobom lepe žene, skeniranje je otišlo ko zna kojim putem. Prijateljstvo ga je nadvladalo.
Eventualno razočaranima ovim mojim tekstom, kazaću da se traktati mogu napisati o ušnoj školjci, obrazima, lepo izvajanom nosiću, nežnoj krivini vrata, divno oblikovanim grudima, prelepim dugim nogama, suptilnodelikatnim nožnim člancima ali eto, ja sam se odlučio za guzu, za žensku guzu, po meni, centar ženskotelesne galaksije! Biće sigurno onih koji će me prekoreti zbog u tekst ne uvršćavanja ženske duhovnosti i intelekta, neko mi može spočitati da se prema ženama (u ovom tekstu) odnosim kao muška šovinistička svinja i šta već ne, ali žene koje se samnom druže znaće da ništa od toga nije istina. Izdvojio sam guzu, žensku guzu, jer je ona za mene, njeno zamamno kretanje, najerotičniji deo ženskog tela.
P.S. Često izgovorim da su za mene sve žene lepe. Tako i mislim, svaka je poseban biser u đerdanu od više milijardi zrna. Ipak! Desi mi se ponekad da ni sa deset metara ne mogu da odredim da li je osoba koja mi prilazi ženskog ili muškog roda. Ima i takvih žena sličnijih muškarcima nego ženama. Nestašna Mama Priroda ume i izgleda voli da se zabavlja i igra svojom kreativnošću. Upravo mi pade na um, kako, odakle, ko je to rekao/napisao: Sa deset metara izgledala je božanstveno, kada se približila, shvatio sam da je treba gledati sa daljine od deset metara.
Toliko od mene za sad.
Mikele