Crtice o sve/mu/tu
Pregovori sa Talibanima?
'Izvini' najteža reč
Orvel centrifugira u grobu
Turski model?
Pregovori sa Talibanima?
Svet kaže: "Da!"
Nekom čudnom "koincidencijom" rezultati ispitivanja javnog mnjenja, koji nedvosmisleno govore da je većina planete za pregovore sa talibanima i/ili povlačenje NATO trupa iz Avganistana, je obnarodovano manje od 24 časa posle Obaminog govora koji najavljuje to isto.
Svega 16% upornih je za nastavak prolivanja tuđe krvi do konačne pobede. Šta znači "konačna pobeda", glede činjenice da su i talibani Avganistanci (sa min. 30% podrške naroda) ne smem ni da mislim. Sva "konačna rešenja" rešenja liče jedno na drugo.
Gledajući rezultate ispitivanja (pdf fajl) po nacijama i 'ambivalentnost' američkog javnog mnjenja (kako se eufemistički naziva podela po tom pitanju ) -- 47% za rat do konačne pobede, 23% za momentalno povlačenje i 29% za pregovore -- mislim se kako vlast (uvek) treba da bude oprezna sa propagandom, jer često se desi da preterana demonizacija može rezultirati ujedom za stražnjicu, obično kada (jednom) treba sklapati mir sa demonizovanima.
O dobro dokumentovanom odgovoru zvaničnika američke administracije tamo devedesetih, kad se ista njuškala sa talibanima i pregovarala sa njima o gasovodima i naftovodima, na opasku da su ti džentlemeni kršitelji ljuCkih i žeMskih prava, a koji je glasio "možemo sa tim živeti", ne vredi arčiti kaskaturu.
'Izvini' najteža reč
Dok se priprema nova flota za razbijanje izraelske blokade Gaze, koja će ovog puta krenuti iz Grčke (i verovatno bez turskog broda Mavi Marmara), izraelski i turski diplomati rade na "izglađivanju" prošlogodišnjeg masakra. Izrael je spreman da plati kompenzacije porodicama streljanih aktivista, ali ne i da se izvini.
Onomad kad je pukovnik Gadafi pristao da plati kompenzacije nastradalima u terorističkom obaranju Pan Am-ovog boinga 747 na letu-103 iznad Lokerbija mnogima je to bio krunski (i jedini potreban) dokaz o učešću Libije u tom terorističkom (ne)delu.
Da li će se volja Izraela da plati kompenzacije porodicama žrtava IDF-ovog gusarenja u međunarodnim vodama posmatrati kao priznanje neke krivice?
Uzgred, kome god se čini da je "to tamo jako komplikovano" David Rovics objašnjava problem u tačno 3 minuta i devet sekundi.
Orvel centrifugira u grobu
Obamina administracija je ovog proleća u disciplini pronalaženja eufemizama za rat postavila rekord koji će, verujem, biti teško dostignut uskoro (mada, na drugo razmišljanje ovo je prilično potcenjivački prema spin majstorima). Naime, ako do sada nista znali ono u Libiji nije rat, nije bombardovanje ni bilo šta slično tome -- to je kinetička vojna akcija. Ova verbalna akrobatika nije pomogla Obami u rvanju sa kongresom oko War Power Act Resolution, rezolucije/zakona po kome američki predsednik mora tražiti odobrenje kongresa za vojne akcije, čitaj ratove, koje traju duže od dva meseca (po američkom ustavu samo kongres ima pravo objavljivanja rata). Zakonu koji je prekršio svaki predsednik u modernoj istoriji SAD. Nije mu pomogla, ali nije ni odmogla. Naime, kongres, kao da ga je neko uopšte nešto pitao, je odbio da autorizuje kinetičku vojnu akciju u Libiji (koja je za potrebe tog rvanja evoluirala u ne neprijateljsku -- Non-Hostile Kinetic Military Action), ali zato neće prestati da je finansira.
Još zanimljivije od te verbalne gimnastike je kako su se karte složile i ko je s kim u toj "bici". Ko je pre par godina mogao predvideti da će Dik Čejni biti obožavatelj Baraka Obame?
Turski model?
Sumnjam da će se do utorka 28. juna, dana kada treba da se održi prva sednica turskog parlamenta na kojoj će novi parlamentarci položiti zakletvu, nešto promeniti u anti-protivnom stavu BD partije* i najverovatnije će ta sednica biti "krnja", jer će je ista bojkotovati. Što sudovi, što izborna komisija su odlučili da optuženi (u jednom slučaju već osuđen) kandidati (komada šest) ne mogu ući u parlament. Svi ti kandidati su "trčali" kao nezavisni, ali su zapravo članovi BDP-a, koji je na taj način obezbedio 36 (računajući i tih 6) poslanika.
Narodni republikanci (CHP) i nacionalistički akcijaši (MHP) su progutali istu gorku pilulu -- ni njihovi kandidati/optuženi u slučaju Ergenekon nisu prošli (CHP je imao komada 3, a MHP jednog) -- te su posle početne galame i pretnji bojkotom ipak odlučili da se ponašaju "demokratski".
Gledajući sve to, misleem, izbore na koje se kandiduju funkcioneri para-državnog kartela drito iz istražnog zatvora i/ili osuđeni za veze sa terorističkim organizacijama (koje su, uzgred, isto tako deo para-državnog kartela) i slušajući to nesebično nuđenje "turskog modela" Egiptu, Tunisu i kome god, mislim se da sam Arap rekao bih "ne, hvala". Više bih voleo ako je moguće razmontirati para-državne kartele, tutorstvo armije, viševlašća i slične pojave koliko odmah.
No, ovo je Bliski istok i sve je relativno. Iranke mogu zavideti Turkinjama, a Saudijke Irankama.
------------------
*Barış ve Demokrasi Partisi, partija mira i demokratije. Kurdska partija naslednica DTP (Demokratik Toplum Partisi, partija demokratskog društva), koja je decembra 2009. stavljena van zakona zbog... pa najjednostavnije rečeno simpatija, čitaj veza,prema/sa PKK-u/-om, kurdskoj radničkoj partiji koja je na svim sveCkim relevantnim spiskovima klasifikovana kao teroristička organizacija.
************************
Beleške na margini
Nema.