Budućnost| Ljubav| Život

Op trta ide smrta

mikele9 RSS / 30.06.2011. u 17:56

 

 

7839a52f07_7531567_o2.jpg

Ja ću umreti, ti ćeš umreti, on će umreti, mi ćemo umreti, vi ćete umreti, oni će umreti. Svi ćemo umreti. Notorna činjenica. Kad se rodimo već imamo devet meseci, dakle bliži smo smrti za devet meseci. Davno sam veleumno, rezigniran ko zna čime, napisao: Rađanjem, smrt u nasleđe dobijamo!  Hrišćanstvo pa bilo ono i ortodoxno, ostavilo je dubok i neizbrisiv trag u našoj svesti bez obzira jesmo li mi danas vernici ili nismo. Čudna je činjenica da je u suštini u pitanju kontradiktornost. Naime, čemu plač, kuknjava, naricanje, čupanje kose i ine tvrdo uobičajene radnje, za pokojnikom ako ga na onom svetu čeka večni život i blaženstvo Raja?

S nečim što je neminovnost, što nas sve čeka pre ili kasnije, bolje je sprdati se, zajebavati k’o što to čine Cigani: Op trta ide smrta. Doneli su oni to iz svoje prapostojbine Indije gde se smrt prihvata na prirodan način, dakle u skladu s Kosmičkim pravilima i regulama. Lakše reći nego učiniti! Vekovima mentalno obogaljivani ali mora se priznati i krcati osećajima i vezanošću, najblaže rečeno, nije nam lako da se zauvek rastanemo od voljenih. Iako je prošlo sedamnaest godina od smrti mog oca, ja i dalje s vremena na vreme razgovaram s njim, nedostaje mi njegova pojava, miris, njegova reč, staloženost…nedostaje mi on!

Juče sam bio u KBC Zemun, tamo je prenet moj drug čiji je stariji brat, takođe moj drug, umro pre dva meseca. Na dan kad mu je brat umro, bio je na Onkologiji, operisan je treći ili četvrti put. Napao ga je opaki Melanom. Sada su mu otkazali bubrezi. I pored ogromnog natpisa: ZABRANJEN ULAZ, ušao sam i u drugoj sobi s leva video sam J. njegovu a moju drugu majku, sitnu, smoždenu, odevenu u crno kako sedi na ivici kreveta s glavom u šakama. Prišao sam joj i poljubio je. Njen jedini preostali sin je ležao potpuno prekriven ćebetom, okrenut ka zidu. Iako smo bili tihi, osetio je moje prisustvo: E dobri moj Mikele, eto i tebe. Poljubio sam ga i stisao mu ruku. Mikele, molim te vodi J. kući, ceo dan je tu a ne može mi pomoć’ nikako…Što da činim sama u kući, jadi me znali, pusta ostala dabogda!  Ne znam više koga da što pitam, svi su vazdan zauzeti, odgovaraju mi: ne znam ja…ili pitajte doktora, evo ovđe sam od jutros a doktora nijesam viđela. Pitam je kako se zove doktor i izađem u hodnik. I J. izađe iz sobe i počesmo se okretati na sve strane. Išli mi od sobe do sobe, nigde nikoga od osoblja. U to kroz ona vrata kroz koja je zabranjen ulaz, uđe devojka obučena u beli mantil. Molim vas, zaustih, ona ljubazno: Izvolite. Obećano je još pre šest sati da će Dr M.B. doći da pogleda mog brata i majci kaže o čemu se radi i šta da očekuje…Za divno čudo, devojka/sestra je bila ljubazna (što bi moralo da bude pravilo!): Dr M.B. je na sastanku ali ću vam ja reći isto što bi vam i on rekao. Nastao je zastoj u radu bubrega, sutra će biti izvršena intervencija i sve će biti bolje. Kakva intervencija? Ugradiće mu sondu s leđa direktno u bubreg i na taj način će iz njega izaći svi toksini i štetne materije. To je za ovakve slučajeve predviđena procedura i biće sve u redu, nemojte da brinete. Zahvalismo joj se. Vratismo se u sobu. Kad nas je video, B. molećivo reče: 'ajte doma, ne možete mi pomoć' a ja ne mogu da vas gledam takve, a meni što sleduje. Idemo mi dolje ispred bolnice da poduvanimo po jednu pa ćemo se vratit, reče J. i pomilova ga po glavi.

Kad zapalismo, J. mi se obrati: Mikele moj mili, ne znam što ću i đe ću! Sve se grdna nadam da ovo s bubrezima nema veze s onom, da joj ime ne pominjem, glavnom bolešću. Izrezaše ga k’a sir, zračiše i činilo mi se da će sve izać’ na dobro, pa vidio si ga, rumen k’a jabuka, ljudina a onda mi s vremena na vrijeme proleti k’a munja pomisao da je tvoj dobri Rade isto imao Melanom, da su ga rezali i ne znam više koliko puta i na kraju je umro kad mu je zahvatilo mozak. Dođe mi da umrem ovi čas! Zagrlih joj uzana mršava ramena, privukoh glavu na svoje grudi, reči u meni nije bilo.

I hajde sad ti budi pametan! Op trta ide smrta nikako ne dolazi u obzir, daleko joj lepa kuća i Indija, J. je za Novu 2011-tu godinu, k’o da je juče bilo, imala dva sina, sinčine, ljudine, gromade a sad? Jedan je umro a drugi, B. se bori osmehom i ne kukanjem protiv nesnosnih bolova, urođenom mu duhovitošću protiv….puj, puj, puj, da ne ureknem!                                                                                                                                                                                                     

 



Komentari (132)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

JJ Beba JJ Beba 14:02 02.07.2011

Re: Ajd na viceve

Milan Novković
Smrt mu kaže: "E svaka ti čast, stigao si baš na vreme."

Filozofski vic, a?

Prevedeno u etno-žargon: Ko žuri vrat ulomi


čuj ulomi

i da nije žurio ulomio bi ga,
sve mu jedno
mikele9 mikele9 19:52 02.07.2011

Re: Ajd na viceve

Onda sam tom velikom pokidao pirsing sa nosa, uvatio ga za uvo, kazao im da su obicni nevaljalci i ako odmah ne prestanu da ce imati posla samnom..."

"Veoma zanimljivo," kaze Petar gledajuci i ceprkajuci po laptopu, "nisamo to nasli, kad se to desilo?"

"Otprilike pre dva minuta."

Naravoučenije: Pirsing je lična i privatna stvar
AlexDunja AlexDunja 22:15 30.06.2011

vidi, mik,

mi malo, malo pa o smrti...
i ne može se bez nje..
tako je mnogo oko nas.
neku možemo da racionalizujemo,
a neka nas uhvati u raskoraku
i baci u neopisivo
u nepojmljivo
suoči nas sa nepoznatim nama

opameti nas da uprkos iskustvu
nemamo pojma
da uprkos celoživotnom suočavanju sa njom
racio ne pomaže.

ona ume da zatekne,
da te uhvati nespremnog, ranjivog i da boli
jače od svega što znamo.
jer je konačna.
i neumitna.

i iako smo to sve znali sve vreme,
uspe joj da nas uhvati nespremne.
mikele9 mikele9 17:43 01.07.2011

Re: vidi, mik,

mi malo, malo pa o smrti...
i ne može se bez nje..
tako je mnogo oko nas.
neku možemo da racionalizujemo,
a neka nas uhvati u raskoraku
i baci u neopisivo
u nepojmljivo
suoči nas sa nepoznatim nama

opameti nas da uprkos iskustvu
nemamo[/i] pojma
da uprkos celoživotnom suočavanju sa njom
racio ne pomaže.

ona ume da zatekne,
da te uhvati nespremnog, ranjivog i da boli
jače od svega što znamo.
jer je konačna.
i neumitna.

i iako smo to sve znali sve vreme,
uspe joj da nas uhvati nespremne.

Alex, ni reč, ma ni tačku ni zapetu ne bih izbacio iz ovog malog ali do srži istinitog [i]traktata
AlexDunja AlexDunja 21:40 01.07.2011

Re: vidi, mik,

Alex, ni reč, ma ni tačku ni zapetu ne bih izbacio iz ovog malog ali do srži istinitog [i]traktata

naša će biti lakša,
teško je sa tudjima
mikele9 mikele9 22:48 01.07.2011

Re: vidi, mik,

naša će biti lakša,
teško je sa tudjima

Ovo je poslovica Alex
fantomatsicna fantomatsicna 23:23 30.06.2011

Ne volim smrt

Ni ja ni niko od mojih.Nadam se da je mrznja obostrana.
Mikele dragi budi ti nama ziv i zdrav
mikele9 mikele9 22:53 01.07.2011

Re: Ne volim smrt

Ni ja ni niko od mojih.Nadam se da je mrznja obostrana.
Mikele dragi budi ti nama ziv i zdrav

Draga moja devojčice, hvala ti na lepim željama
Mržnja mi je razumljiva jer nam Smrt odnosi najbliže i voljene.
nask nask 23:59 30.06.2011

Great equalizer

NBG '81. Prvo se iskljucio zvuk. Pa se ukljucio slow motion. Pa se iskljucila gravitacija. Mene ponelo visoko. Ulicni asfalt sve dalje. Pa se onda ukljucila gravitacija, srecom polako. Ulicni asfalt sve blize. Pa se onda iskljucilo sve.
Restart. Jedina misao u vaskolikom svemiru je: ne osecam nista, jel to To?
Ako je to To, pa i nije tako strasno.
Kad me jednog (dalekog) dana stigne To, voleo bih da se osecam kao na generalnoj probi iz '81.
Jedina pravda na ovom svetu je sto cemo svi umreti, according to my strina.

Nask
JJ Beba JJ Beba 00:18 01.07.2011

Re: Great equalizer

Jedina pravda na ovom svetu je sto cemo svi umreti, according to my strina.

and acocording to my teča
gorran2 gorran2 01:02 01.07.2011

Re: Great equalizer

Restart. Jedina misao u vaskolikom svemiru je: ne osecam nista, jel to To?
Ako je to To, pa i nije tako strasno.

Da, to je taj filing neobične lakoće nepostojanja.
st.jepan st.jepan 02:12 01.07.2011

Ti bre svako malo o smrtu

Pročitao, napola žmurečki.
Što reko Rubljov, "nje magu..., ja nje magu."

mikele9 mikele9 22:59 01.07.2011

Re: Ti bre svako malo o smrtu

Pročitao, napola žmurečki.
Što reko Rubljov, "nje magu..., ja nje magu."

Moj drug, ja tebja ponjimaju harašo.
Ne znam, dal' je đavo ili su mađije ali sve češće sam u bliskoj vezi sa smrću.
bocvena bocvena 08:28 01.07.2011

Teri Pračet

(možda najduhovitiji čovek na planeti) snimio je dokumentarac o asistiranom umiranju.
AlexDunja AlexDunja 08:41 01.07.2011

Re: Teri Pračet

(možda najduhovitiji čovek na planeti) snimio je dokumentarac o asistiranom umiranju.


ovo je odličan film, snimljen po istinitoj priči, a na tu temu
nikvet pn nikvet pn 10:47 01.07.2011

Boem

Moj dragi komšija, stari gospodin boemčina celog veka je oštro pio i tvrdo pušio. ( 'Prepuno je groblje nepušača i trezvenjaka !'). Osamdeseti rođendan je napravio kao opštenarodnu višednevnu terevenku. Nedugo zatim krene kancer al zezanje se nastavlja. Nekoliko dana pred smrt pozove familiju, drugare i advokata na svečano čitanje testamenta. „ Da se uparadite i oću odmah da čujem ko se buni da mu yebem mater na licu mesta !“ U zakazano vreme sin, snaja, ćerka, zet, dva drugara i advokat svi upicanjeni posedali. Testament se procita; jel ima primedbi - nema. E sad, kaže on, to je bilo za familiju, a za vas moje drage drugare evo piše ovde. Pa izvadi papir iz džepa i doda snaji da pročita.

Ja, taj i taj pri čistoj svesti i zdravoj pameti saopštavam poslednju volju svojim drugarima – pa redom poimence nekolicinu – da se ispuni. Ostavštinu za moje voljene drugare da izdele na ravne časti :

od pokretne imovine ostavljam vam – vilicu !

od nepokretnosti ostavljam ...

khm, kaže snaja, ja ovo ne mogu pročitati ...

čitaj, čitaj, snajka, možeš ti to !

od nepokretnosti ostavljam vam – qrac !

margos margos 11:09 01.07.2011

Re: Boem

Kažem ja, sa Dotičnom, samo sprdnja uspeva da se izbori.
jasnaz jasnaz 11:10 01.07.2011

: Bo~em

margos
Kažem ja, sa Dotičnom, samo sprdnja uspeva da se izbori.


i poezija..
mikele9 mikele9 09:23 02.07.2011

Re: : Bo~em

i poezija..

Saglasan!
How many times do I talk with my dead?
mikele9 mikele9 09:31 02.07.2011

Re: Boem

od nepokretnosti ostavljam vam – qrac !

Čika je umro kao što je živeo, zajebavajući se, dostojanstveno i hrabro
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 11:55 01.07.2011

zivot

zivot je garantovano smrtonosan jer iz zivota niko ziv nije izasao.
mikele9 mikele9 09:14 02.07.2011

Re: zivot

zivot je garantovano smrtonosan jer iz zivota niko ziv nije izasao.

Možda ne bi bilo loše bebama po rođenju deliti flajere sa upozorenjem na tu činjenicu.
jesen92 jesen92 13:16 01.07.2011

teska tema

...u letnje doba...makar se zvala "op trta ide smrta"..
mikele9 mikele9 09:19 02.07.2011

Re: teska tema

...u letnje doba...makar se zvala "op trta ide smrta"..

Jeseni moja, ne misliš valjda da bi tema bolje pristajala da je npr Zima kad smo svi manje više polumrtvi i depresivni? A i činjenica je da teta Smrt radi u svim godišnjim dobima.
bravar92 bravar92 20:10 01.07.2011

bez naslova

Kažu stari: važno je da ide po redu...
Ali šta kada se taj red poremeti ?

Ne srdi se na
život!
On ima svoje
zakone,
koje čak ni
alhemija
ne poznaje.
Tajanstveni hodnici
u koje nas ponekad
svrati,
zbune nas,
pa u nemoći
izgovaramo reči
i lepimo misli
na ogradu
sopstvenih
ograničenosti.
Ali je život!
I ima svoje draži.

Ne ljuti se ni na
smrt!
I ona ima svoj
put po kojem vodi
u večnost
uspavanu
tišinu tela
i gromoglasni
prolom duše
do najdubljeg,
suštinskog
sebe…
s one strane
vrata života.
Ali je smrt!
I ima svoje draži.

mikele9 mikele9 09:28 02.07.2011

Re: bez naslova

Ali je život!
I ima svoje draži.

Ali je smrt!
I ima svoje draži.

Smiješane, najlakše se piju
Milutin Milošević Milutin Milošević 09:34 03.07.2011

Kraj

Sedim tako malopre, uživam ponovo u jutru. Kad, iza mene tup zvuk. Okrenem se i vidim - vrapče uradilo u prozor. Leži na terasi, cima se. Dubok uzdah, još jedan, još, jedan ... još par, duuubok ... i umiri se.

Šta je život ...

Nevidjena pojava u svemiru. A prekine se tek tako, odjednom.

Koristimo, dokle god se može. Posle nema. Koliko god nas lagali.
mikele9 mikele9 11:59 03.07.2011

Re: Kraj

Sedim tako malopre, uživam ponovo u jutru. Kad, iza mene tup zvuk. Okrenem se i vidim - vrapče uradilo u prozor. Leži na terasi, cima se. Dubok uzdah, još jedan, još, jedan ... još par, duuubok ... i umiri se.

Šta je život ...

Nevidjena pojava u svemiru. A prekine se tek tako, odjednom.

Koristimo, dokle god se može. Posle nema. Koliko god nas lagali.

Meni se davno desilo da mi u sobu uleti Vetruška, jurile je vrane i povredile joj krilo. Sakrila se ispod mog kreveta. Uspeo sam da je izlečim i pored njenog, u prvom trenutku, protivljenja. Nekoliko dana kasnije, jela mi je komadiće mesa iz ruke. Kad joj je rana zarasla, pustio sam je da odleti. Skoro mesec dana je doletala na ogradu terase i zvala me klikčući. Nezaboravan događaj
Hansel Hansel 18:43 03.07.2011

Re: Kraj

Koristimo, dokle god se može. Posle nema. Koliko god nas lagali.

S prvim se slažem, s drugim... ne znam. ... obrisah neke posredne "osnove" za sumnju (ili potvrdu)... možda drugi put...
mikele9 mikele9 21:15 03.07.2011

Re: Kraj

S prvim se slažem, s drugim... ne znam. ... obrisah neke posredne "osnove" za sumnju (ili potvrdu)... možda drugi put...

Saznaćemo na vreme.
Hansel Hansel 21:55 03.07.2011

Re: Kraj

Hehe, pa ako nema ničeg, nikada nećemo saznati. Evo kako to vidi kontroverzni (?) prof. Đuro Koruga:

• Ostane li išta iza nas kada umremo, osim gomilice kostiju?
– Što se tiče "mentalnog sveta" ostaje kvantno-hologramski zapis koji se urezuje u petodimenzionalnu matricu prirode, tako što telo postaje lakše za oko četiri grama, oslobađajući kodirani energetsko-informacioni sadržaj našeg bića ili ono što se naziva "duša". Da li će se oslobođeni sadržaj preobraziti i "protunelovati" kao čista informaciona bit u dimenzije nula i jedan ili će ostati u petodimenzionalnom fizičkom Univerzumu kao energetsko-informacioni sadržaj, a odatle ponovo "pasti" u trodimenzionalni prostor, zavisi od zakona velikih brojeva i "bacanja kockica", ali ne u dimenzijama nula i jedan.

Šta kažete?
mikele9 mikele9 22:28 03.07.2011

Re: Kraj

Hehe, pa ako nema ničeg, nikada nećemo saznati. Evo kako to vidi kontroverzni (?) prof. Đuro Koruga:

• Ostane li išta iza nas kada umremo, osim gomilice kostiju?
– Što se tiče "mentalnog sveta" ostaje kvantno-hologramski zapis koji se urezuje u petodimenzionalnu matricu prirode, tako što telo postaje lakše za oko četiri grama, oslobađajući kodirani energetsko-informacioni sadržaj našeg bića ili ono što se naziva "duša". Da li će se oslobođeni sadržaj preobraziti i "protunelovati" kao čista informaciona bit u dimenzije nula i jedan ili će ostati u petodimenzionalnom fizičkom Univerzumu kao energetsko-informacioni sadržaj, a odatle ponovo "pasti" u trodimenzionalni prostor, zavisi od zakona velikih brojeva i "bacanja kockica", ali ne u dimenzijama nula i jedan.

Šta kažete?

Kažem, sviđa mi se profesorovo razmišljanje

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana