Upečatljiva tišina. Velikani srpskog analitičkog piskaranja, profesori s pedigreom, kolumnisti sa fobijama, nevladini zavisnici od sponzora i druga grebatorska bagra, ćute. Evo četredeset osam sati od događanja na severu AP Kosovo i Metohije( moram da se držim Ustava ko pijan plota) pali se, bije se, urla se, a naše sveznalice i tumači naših misli, nisu napisali niti jedan redak o prelomnim trenucima Srpske istorije. Naravno ovo je jedan od milion prelomnih trenutaka pa nam zato istorija srpskog naroda liči na razbijenu šoferšajbnu kvalitetnijih automobila posle sudara. Možda i nije bio sudar, možda je bezbol palica svetskih moćnika upravo dovela našu istoriju do stanja u kome se sada nalazi.
Upečatljiva „šutnja“ profesionalnih trabunjala, govori više nego hiljade reči kojim su nas besomučno zasipali tokom ovih dvadeset godina. Zaćutali su telefoni nalogodavaca i sponzora. Nema pouzdanih informacija, niti insajdera tipa „Laufer“. Ono što jest, jest, Šeki je daleko, a on kad i nema informaciju inteligentno plasira ono što sam nakon toga i eksplatiše.
A posle zasedanja Saveta Bezbednosti, kad počnu da prenose svoje eksplicitne zaključke zasnovane na dubokim analizama i neoborivim činjenicama, lele majko što će biti interesantno.
Gospodo anlitičari „Istina neizrečena u pravom trenutku, gora je od bilo koje laži“. Vi koji sebe podižete na pijedestal intelektualne neprikosnovenosti, Vi koji sebi dajete za pravo da prognozirate budućnost a niste „vidovite Zorke“, imajte malo hrabropsti da jednom kažete šta mislite u pravom trenutku. Možda će Srbija biti bolja, ako ne bolja onda će sigurno biti poštenija za taj deo intelektualne hrabrosti koja nedostaje, da ovo što sada imamo počne stvarno da liči na DEMOKRATIJU.
A na sve ovo još dolije vatru i Skupština koja nema politički autorite da skupi 84 potpisa za sazivanje vanredne sednice. Pa koji je smisao donošenja Zakona o narodnim poslanicima, i njihovog prava na samostalno odlučivanje.
QOU VADIS, SRBIJO