Izjava predsednika Srbije da se Srbija nece odreci Kosova zarad boljeg zivota svog naroda je povratak Srbije na stanje pre 5. oktobra; u izolaciju, jos vecu bedu, nesrecu, izgubljene nove generacije i izopstavanje od normalnog sveta.
Srbiji treba buducnost, perspektiva za milione nezaposlenih a obrazovanih, zivot dostojan coveka koji je dve, tri decenije ulagao u sebe da bi mu se to posle isplatilo, mogucnost da svojoj deci pruzimo priliku da zive drukcijim zivotom od onog kakvog smo mi ziveli tokom devedesetih.
Srbiji ne treba nestabilnost, trzavice, stalna otvorena pitanja.
Kosovo ce moci da se voli cak iako i de iure bude bilo van nase nadleznosti. Pitajte Jevreje o tome. Na Kosovo ce uvek moci da se ode kada prijateljstvo pobedi mrznju, kada prestanemo gledati narod koji veciniski tamo zivi kao neprijateljski i primitivni. Otvorenim srcem se sve moze.
Oni koji nam danas govore o tome kako nam ne treba EU, govore zato sto bukvalno zive zivote dostojne stanovnika EU. Uspeli to da urade i u ovakvoj Srbiji, lopovlukom, korupcijom, monopolom, kriminalom i ratnim zlocinima., To su bili mehanizmi za njihovu kartu za kvalitetan zivot. Njima zapravo ni ne treba EU, ona ce im smo pokvariti mehanizme i oduzeti ono sto su stekli preko nasih ledja. Zato nam i pricaju da je bolji zivot tamo negde zapravo samo laz ako nemamo nase svetinje. Lazu nas jer mi gubitkom Kosova necemo izgubiti svetinje, one ce uvek biti tu, za nas, i nikome drugo nece biti niti vazne niti bitne. Gubitkom Kosova izgubicemo samo nestabilnost, tenzije, mucninu u stomaku, otarasicemo se veoma siromasnog regiona sa kojim ionako nismo znali sta cemo, a dobicemo mogucnost da nam se kvalitet zivota popravi to te mere da se to ne moze ni pojmiti.
Ljudi koji nas vode ne misle nam dobro, vec samo sebi. To su antievropski ljudi sa kriminalnim kapacitetom, to su izvitoperene, destruktivne i destimulativne politike od kojih nam preti katastrofa.