Ovaj tekst je nastao od prvobitno zamišljenog komentara koji nije stavljen na Blog Martine Anđelković. http://blog.b92.net/text/18568/Mesto-zlocina%3A-bracni-krevet/
Obećao sam da ću se javiti u roku od 24 časa ali sam zbog veličine teksta i moje hronično podignute temperature odlučio da postavim svoj blog.
Svako ko me lično poznaje zna da sam osetljiv na nepravdu. Da sam osetljiv na maltretiranje nemoćnih. Da sam mnogo puta pomagao - ne mislim na pisanje na Blogu, nego na stvarnu opipljivu pomoć bolesnima, nemoćnima, deci, lekarima, nepoznatim ljudima, slepima,...Da sam osetljiv na bahatost. Na prevare. Na one koji mi iza leđa spremaju nepodopštinu. Na one koji se lažno predstavljaju kao borci za ljudska prava, kao borci protiv siromaštva, kao borci za rodnu ravnopravnost. Neskromno, to se vidi i iz mojih tekstova, komentara pre svega, na Blogu B92. Naravno manje nego što bih ja to voleo. I sve što se tiče pomoći nastradalima, uključujući i tesktove na tu temu, bude sa moje strane propraćeno sa pažnjom i širom otvorenih očiju.
S obzirom na potencijalno vruću temu koju je Martina potegla ja sam napisao tekst koji nije novinarski. Tekst koji je pre emotivno reagovanje na loš tretman ove teme od strane osobe koja je novinar na B92. I osobe koja je pokazala kroz svoje tekstove da joj principijelnost u poštovanju zakonskih i moralnih normi nije baš ... ne umem da nađem pravu reč. Dakle, tekst nema glavu i rep, ali verno odražava zbrku ili zbirku osećanja i asocijacija kod mene posle čitanja Martininog teksta: zbunjenost, bes, moralna podrška početnicima, preteranu kritičnost, empatiju, ... Tekst je postmoderna na blogovski način.
Ovo je adresar različitih Službi za pomoć i podršku žrtvama kriminaliteta u Beogradu, tako piše na sajtu Viktimološkog društva. http://www.vds.org.rs/adresar.htm
Svako može da postane žrtva kriminaliteta - pišu oni. A ja sam mislio da svako može da postane žrtva kriminala ili kriminalaca. Možda je ovo pravno moguće ali meni bode i uši i oči da kriminalitet može da te napadne.
*Definicija na sajtu VDS-a: Kriminalitet predstavlja ukupan broj krivičnih dela izvršenih tokom određenog perioda na određenoj teritoriji.
Na sajtu VDS: Aktivnosti VDS-a/Podrška žrtvama/Adresar. Ovaj skandalozan spisak sa radnim vremenima treba detaljno proučiti.
Psihološkinja, specijalistkinja, istraživačica - izrazi koji se pretežno koriste u hrvatskoj varijanti JEZIKA i na B92. Ovde kod nas u Srbiji se takvi izrazi nasilno ubacuju što ima katastrofalne posledice za naš i inače unakaženi jezik. Među glavnim krivcima su ... (ovo preskačem da ne bih doživeo neprijatnu sudbinu) a među najvernijim vojnicima i izvršiocima i NOSITELJKAMA su novinari, nepismeni i neškolovani novinari. Interesantno je da borci za ljudska prava nepogrešivo pokušavaju da na silu Boga ubace „hrvatske" izraze u naš jadni jezik, pa ni Martina nije izuzetak. Kad sam razgovarao sa prijateljima iz Hrvaske i pitao ih šta bi se desilo da novinar na njihovom mediju upotrebi izraze branioci umesto branitelji, tužilac umesto tužitelj, preduzeće umesto tvrtka ili poduzeće, nosilac umesto nositelj i sl. odgovorili su mi uz smeh da ne bi sačekao sutrašnji dan sa radnom knjižicom. Ovo navodim samo iz predostrožnosti da se ne bi desilo da me neku plavušan pljune da sam srpski nacionalista.
Vidim da je na Blogu B92 vć postala čuvena rečenica: Istorijski gledano, nasilje nad ženama povezano je sa iskonskom podelom na ženu kao slabiju i muškarca kao jačeg. Tu se javlja linija nejednakosti između muškog i ženskog pola. Kakva je to iskonska podela na ženu kao slabiju i muškarca kao jačeg?! I ta linija koja se javlja?! Ovakve nepsimene konstrukcije se prevazilazi učenjem, učenjem, čitanjem, čitanjem, pisanjem, pisanjem ali ne i objavljivanjem. A neki pismeni urednik TO precrta sto hiljada puta dok se ne ispeglaju rečenice i misli. Ako toga nema onda imamo iskonski glupe rečenice koje se ne mogu sakriti iza teme na koju su svi normalni ljudi osetljivi. Ja, posebno. Ali nije naša koleginica novinarka jedina. Mogli bismo joj odbiti ovakve rečenice na neiskustvo. Mnoge njene kolege novinari su postali etalon nepismenosti.
Podizanje čitanosti Martininih tekstova je kolateralna šteta. Užasno se osećam što dajem doprinos tome.
Ja nisam novinar, u familiji sam imao novinare koji su vest od tri reda pisali dest puta da bi rečenica imala smisla, jasnoću, rep i glavu. Martina, ovaj tekst i drugi vaši tekstovi na blogu ne slute na dobro. Samo vas težak rad, recimo 1000 izveštaja sa pijaca uz čvrstu uredničku ruku, može dovesti u red i dovesti na kvalitetan novinarski put.
To što vaš saradnik tako lucidno zapaža i nije za neku pohvalu: Sve je to vezano za neku našu tradiciju. Život u braku u Srbiji uvek je bio pod nekim velom tajne, sakriven od ostalog sveta, jer se uvek smatralo da je sramota da bilo šta izađe u javnost. Pre bih rekao da je TO opšta svetska pojava. Prvo mi na pamet pada Austrija. Malo-malo pa otkriju neke mračne porodične „tajne" koje traju desetak, dvadeset godina, u odnosu na koje su silovanja žena u braku (po nekoj našoj tradiciji, jelte) mala maca.
Martinina pravila:
Ukoliko ste doživeli silovanje:
1. Idite na sigurno mesto.
Idi u PM, Martina. Baš ti hvala na savetu. Odakle si ovo prepisala? Iz EU priručnika? Onako bez mozga, prepisati?*!*.
2. Pozovite policiju.
I kažeš policajcu, recimo da je noć: Silovao me je muž, u našem bračnom krevetu, molim vas dođite. Bilo da si u Beogradu (ili si već otišla na neko sigurno mesto?), Surdulici, Tutinu. Znaš šta ćeš dobiti kao odgovor? Gde ti živiš, Marina?
3. Pozovite prijateljicu/prijatelja ili nekog iz porodice
Ovo je valjda jedino smisleno.
4. Sačuvajte fizičke dokaze - ne tuširajte se i ne ispirajte polni organ
O, Bože! Ovo si gledala u USA filmovima? O, Bože, povraća mi se!
5. Sačuvajte odeću koju ste nosili u vreme napada
Ajde?!
6. Ne pomerajte predmete u prostoru gde se napad dogodio
Da li ti znaš šta je silovanje? Nije to film u kome Meril Strip po scenariju glumi silovanu osobu koja ne pomera predmete u prostoru(?!) gde se napad dogodio. Krevet, čaršaf, čarape, muža, sto, ...Kakvi bre, predmeti, Martina?! Prepisuješ ono što je već hiljadu novinara bez mozga prepisalo.
7. Idite u bolnicu
Kada treba ići u bolnicu, Martina? Posle tuša, pre tuša, pre dolaska policije, posle policije koja neće doći, da li se obući, ili je možda bolje ići u donjem vešu ili sasvim gola?
8. Potražite informacije, savet i pravnu pomoć
Kada, Martina, od koga potražiti informacije? Šta to znači: potražiti informacije? Otići na Blog i čitati tvoj tekst? Ili sačekati da Dr Žikica dođe na posao pa onda sa uputom otići kod njega?
I sad kad neka sjebana, prljava i krvava žena vidi ovaj Vaš spisak, šta mislite, Martina, da li će sledećeg puta kad bude silovana (ako bude silovana) znati šta treba da uradi? Da ode na sigurno mesto, pa da pozove policiju, pa prijateljicu, pa onda da se ne opere i ne ispira*!*!*?, pa u bolnicu, i da gola uzme odeću i da se zaputi po pomoć ili po informaciju, a da istovremeno ne dira ništa*?*!*?*! Da li ti stvarno misliš da će ova tvoja pravila ikome pomoći u toj gadnoj, prljavoj i krvavoj situaciji?!
Moja pravila.
A) Za silovane žene:
Muž treba da vas siluje radnim danom, najbolje utorkom ili četvrtkom, od 10 do 14. Tražite to od njega. Dakle, žene, dogovorite se sa vašim muževima. Ljudi smo, shvatiće oni da će ako poštuju taj ritam silovanja i oni biti siti i žene će biti mirne kao bubice. Sigurno ima neki razlog kad žena tako traži od njega.
A poenta je da tada one silne organizacije koje pomažu silovanim rade. I samo tada! Birokratija? Ja bih rekao svinjarija. Martina, da li ste vi i vaši istraživači pogledali sajt Viktimološkog društva? Ne mislim na dizajn sajta.
Dobićete pomoć silovana žena. Nadam se. U tako laganom ritmu (radni dan od.. do ...) radi i to Viktimološko društvo koje mi se ogadilo onog trenutka kada sam malo prošetao po njihovom sajtu i po adresaru organizacija koje treba da pomognu silovanim. Neodoljivo me podsećaju na INCEST TRAUMA CENTAR i Dušicu Popadić koji su ovde na Blogu doživeli zasluženu kritiku i nadam se raskinkavanje. I oduzimanje VIP statusa blogerki Dušici Popadić, slavnom rukovodiocu ITC-a. http://blog.b92.net/text/17188/SEKSUALNO-NASILJE-U-BLOGERSKOM-KONTEKSTU---PRIJAVLJUJEM/
B) Za muškarce koji siluju:
Silujte vikendom. Tu ste mirni. Skoro niko živ od organizacija za zaštitu silovanih i nemoćnih ne radi?!?! Ako silujete radnim danom gledajte da to bude popodne, noću i u rano jutro. Žena će da sedne za računar, i onako sjebana, prljava i krvava da potraži adresar na sajtu Viktimološkog društva i da shvati posle sat-dva da od silnih organizacija koje treba da joj pomognu niko ne radi! Može da pošalje mail. Već posle dan-dva dobiće odgovor. Mora žena da shvati muža, i on je ljudsko biće.
I to se zove istraživačko novinarstvo, Martina?! Samo da Vam kažem i da Vas pohvalim: Ne bih ja sve ovo znao nego ste dali mnogo korisnih informacija pa sam ja malo lutao po internetu i sajtovima.
Hvala vam, Martina.
Vrlo vam je inspirativan blog.
A koliko li para krckaju te silne organizacije koje su u tom adresaru, da li ste se zapitali, da li ste istraživali?! Ako znate nekoga iz tih organizacija, molim vas da mi javite, voleo bih da pomognem. Valjda je i moj pogled koristan. Valjda mogu i ja da dobijem neki dinar.
Evo za kraj, još malo lakih nota.
- Bilo koji seksualni kontakt koji žena ne želi i sa kojim nije saglasna.
A ako ona želi a nije saglasna (smeh). A ako ne želi a saglasna je(smeh). Da nema ovde nekog viška rečenica?
- Da li mišljenje da je žena, kao fizički slabija i emotivnija, uglavnom žrtva bračnog silovatelja prelazi granicu i postaje stereotip? Čitati više puta Ko razume da odmah javi.
- Rečenicu koja počinje sa Istorijski gledano... smo već svi videli. I razumeli?
- Neosporno je da se silovanje u braku dešava iza ulaznih vrata nekih srpskih porodica. Nekih? Ulazna vrata srpskih porodica? Baš srpskih, karakteristično je - srpskih?!
- A malo kasnije: pa je teško uopšte ustanoviti koliko je to retka ili česta pojava. Pa o čemu mi pričamo? Neosporno je, teško je ustanoviti, često, retko? Uh.
A opet smo upotrebili višak reči: dovoljno je bilo reći koliko je to česta pojava i sve bi bilo jasno, ali našu Martinu neznanje vuče da kaže „koliko je to retka ili česta pojava". Možda je htela da kaže „da li je to retka ili česta pojava", ko zna.
Ovo me je na kraju dotuklo: Potrebni su programi pomirenja između žrtve i počinioca. Poenta?O, Bože!
PS
Inače, sama tema je „zanimljiva". Ko nađe način da se broj silovanja u braku smanji neka javi i neka ostavi komentar. Svi bismo se, naravno, obradovali. Ako je VDS (kakvi su takvi su) radio analizu za Vojvodinu - možda je radio analizu i za druge delove Srbije, npr. za Kosovo i Metohiju ili za Beograd. Bilo bi interesantno videti.