Mislite o tome, radite na tome

Vlasta RSS / 09.01.2008. u 09:22

 12_Angry_Americans.jpg

Imamo problem. Lično, mislim da je veći od svih naših dnevno-političkih muka, izbora, cenzusa, kandidata, Kosova. I taj problem nije samo naš, deli ga Planeta, ali ga ta činjenica ne čini manje strašnim. I to što se, srećom, ništa nije desilo, ne znači da neće, niti da se takve stvari ne dešavaju. Naprotiv, dešavaju se sve češće i češće. Možda ne u našem komšiluku, možda još uvek možemo da se pridržimo za onu «to se uvek uvek drugima dešava», ali lično ne bih da se pridržavam za bilo šta. Imam poriv da činim. Dok se nije desilo.

Elem, pre dva dana je moj komšija išao oko 19 sati po ćerku, koja je imala neku obavezu u školi. Dok je čekao da mala izađe, prišla mu je devojčica koja ide u peti razred osnovne škole i uplašeno ga je zamolila da je otprati kući. Kaže, čika koji tamo sedi u parkiranom džipu je rekao da treba da uđe u kola i da odu na jedno piće. Srećom, nije prišla dovoljno blizu, a dovoljno se uplašila da ustukne i na vreme se udalji od džipa. Komšija se sledio, okrenuo prema džipu, uspeo da vidi da je u pitanju mlađi čovek od oko trideset godina, koji je u tom trenutku, valjda shvativši da se o njemu priča, upalio kola i zbrisao, odnevši prebrzo svoje tablice i bolesni um u nepoznatom pravcu. To je moja osnovna škola i škola u koju će ići moje dete, u koju već idu deca mnogih mojih prijatelja i komšija. I ne samo to. To je svačija škola. To je pačija škola. Metafora naše budućnosti. To je i vaša škola, to je škola vaše dece.

Ne znam da li je ikome od nadležnih jasno kako po jedan čuvar u školama, koji sedi unutra i gleda televiziju, u današnje vreme nije dovoljna zaštita. Ova devojčica je imala sreće, ali je neko dete možda neće imati. Ne bih da analiziram koji su bili Kerberovi motivi, jer postoje samo dva moguća: droga ili belo roblje. Inače, kada smo kod ove teme, da spomenem usput još i činjenicu, takođe proverenu, da narko-dileri sve češće škole shvataju kao pojila. Dođu lepo na veliki odmor, bace mrežu, podele deci besplatno kesice heroina, pa za koji dan dođu da vide šta se uhvatilo.

Ne bih se ovom prilikom bavila statistikom, jer svi znamo da će nas ona ujesti za srce, bar kada je narkomanija u pitanju.

Šta može da se uradi?

Da li je potrebno da neko dete nestane da bi se nešto učinilo? Ko će da preuzme tu odgovornost na sebe? Da li za tako važne i skupe projekte potrebna žrtva? Dobro, hajde onda da pretpostavimo da nije trgovac belim robljem, već narko-diler, a za to nam, valjda, ne treba više dokaza. Pogledajmo oko sebe.

Ne bih dužila mnogo, već bih da nešto konkretno uradim. Ne mogu puno, ali mogu dovoljno, za početak. Ja ću posle podne proveriti da li su obavešteni direktor škole i insistiraću da o ovome budu obavešteni svi roditelji. Ali mi treba vaša pomoć kako bi o tome bile obaveštene sve škole i svi roditelji. Ne da bi Vlasta napucavala čitanost i preporuke, već da osetimo da imamo kičmu, obraze i dušu. Šta možemo da tražimo? Nisam sigurna, i znam da ovakve pojave neće nestati, ali sam sigurna da je nemar doveo do toga da ovakav nesvet u sedam sati uveče mirno čeka žrtve pred školom. Sigurna sam i da postoje načini da se situacija bar malo iskontroliše. Pa evo, ja imam nekoliko predloga za nadležne: 

Pojačajte čuvare po školama.

Pronađite u budžetu para za to, nemojte da se natežemo oko dnevnica, poslovnih putovanja, preskupih dočeka. Imate i vi decu. A  i da nemate, to vam je dužnost i sumnjam da ima svetije.

Pojačajte policijske kontrole u blizini škola.

Razmislite o osnivanju jednog tela, čiji će zadatak biti da u saradnji sa vlastima i školama organizuje preventivno edukovanje o polnim bolestima, narkomaniji, seks trafikingu. Ili, neka se to radi u okviru neke od nadležnih institucija. Evo, ja se javljam da snimam edukativne filmove, pišem, obilazim škole. Koliko nam para treba za to?   

Molim i kandidate za glavu države da nam obećaju da će učiniti sve što je u njihovoj moći da se ovi problemi smanje, a mi im obećavamo da ćemo ih skinuti sa funkcije ako to ne budu učinili. Ako ovo nije fer ponuda onda ne znam da li je ima?  

I, ako može, ja bih za kraj predložila i neku mini «Sabljicu». Školsku Sablju. Sablju Svetog Save.

I jednu veliku za korumpirane.                                  



Komentari (117)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vlasta Vlasta 07:29 10.01.2008

Re: Kasting...

A da, sedam sati je noć. Očigledno dovoljno duboka.
vishnja vishnja 09:10 10.01.2008

Re: Kasting...

Nisam rekla nocu, rekla sam uvece. A zimi je vec u cetiri sata popodne mrak. Nase skolsko dvoriste je neogradjeno i deca na odmorima istrcavaju na ulicu koja je potpuno neosvetljena.

Kuvana i nekuvana jela u skoli i sada placaju roditelji, ne znam da li se deo obezbedjuje iz budzeta. Kod nas opcija celodnevne nastave postoji za 1. i 2. razred. Ja sam pitala da li bi tako nesto moglo da pocne da se uvodi kao praksa, za pocetak ne svuda nego tamo gde je moguce.

U svakom slucaju, ne poznajem nijednog roditelja deteta u nizim razredima koji ne strepi na ovaj ili onaj nacin zbog popodnevne nastave. I ne poznajem nikoga kome to bitno ne remeti ako ne zivot, a ono makar mir.
antioksidant antioksidant 14:32 10.01.2008

Re: Kasting...

Vlasta
A da, sedam sati je noć. Očigledno dovoljno duboka.

mracnije je Vlasto. Manje se vidi. Izmedju skole u mom kraju i moje gajbe ima jedan prolaz. Neosvetljen. Ako ne ides njim zaobilazis 2 bloka zgrada. Danju nije nikakva frka, sve se vidi. Nocu je i meni frka da prodjem kroz njega a mogu misliti kako je osnovcima. Pretpostavljam da je Visnja na tako nesto mislila. Ne kazem da je po danu sigurno. Mozda samo sigurnije.
Vlasta Vlasta 16:24 10.01.2008

Re: Kasting...

Ma ne, stvarno sam tek sada skontala! Nisam bila ironicna!! Kada sam rekla da je ocigledno duboka mislila sam da je tim maniacima i sedam sati dovoljno duboka noc za bolesne aktivnosti...
Vlasta Vlasta 07:33 11.01.2008

Re: Kasting...

Ma, znam, slažem se sa tobom. I ti i antioksidant ste razumeli da sam ironična, a nisam, stvarno nisam skontala na prvu loptu...Pala mi je na pamet i večernja škola i to da živiš negde gde je šest meseci mrak, samo se nisam setila da je kod nas u četiri mrak
Ja ranije nikada nisam razmišljala o tome, ali to činim sve češče. Što zbog budućeg školarca, što zbog činjenice da u nekim lošim stvarima bez pardona pratimo svet.
vishnja vishnja 10:42 11.01.2008

Re: Kasting...

Sve ok )

A skolarci - oni su na neki cudan nacin jos blentaviji od ovih malih. Valjda im se sire vidici pa se pozbunjivali.
neverlander neverlander 20:33 09.01.2008

Dobar primer

i mi smo u osnovnoj skoli imali jednog "ciku" koji pricao sa nama u dvoristu za vreme odmora, pa je onda poceo da prica iza skole sa nekom decom dok se jednom nije skinuo go itd. pred nekom zapanjenom devojcicom. sve to iza skolske zgrade.
dok je ona rekla uciteljici, ova pozvala policiju - cika je vec nestao. odmah je bio sazvan roditeljski sastanak i par tata se ponudilo da nas "cuva".
pa kad se cika ubrzo ponovo pojavio i poceo da radi isto, dohvatili su ga i na brzinu mu "objasnili" da se tako ne radi sa decom i pred decom.
i naravno opet milicija nije stigla da dodje na vreme:) nisu ih ni zvali. to je sve bilo neke 1988-1989. i imali smo stalno tate koje su dezurale oko skole na smenu. ne secam se tacno, ali mislim skoro cele te skolske godine.
ne znam sta je bilo posle. da li je pedofilcina regostrovana u policiji ili su ga tate za tili cas odvikle opakog hobija...
konst konst 02:46 10.01.2008

Da li se secate?

Da li se secate kako je pocetkom skolske godine u svim novinama pisalo da je ispred skola pojacana policijska saobracajna kontrola? Hoce da kazu bezbednost dece na prvom mestu!
Jeste, prvog skolskog dana sam video ispred jedne skole policajca na motoru. "Preslisavao" je nekog tipa koji se tu nepropisno zatekao u svojim kolima.
To je naravno bilo samo prvog skolskog dana, a mozda sporadicno i kasnije.
Nema ih vise. Imaju vaznija posla odnosenja nepropisno parkiranih automobila diljem grada.

Tol'ko.

Miroslav Konstantinovic

Olga Medenica Olga Medenica 12:24 10.01.2008

Preporuka!

Ovo je ludilo!
Moram da primetim da su i roditelji poceli vise da pustaju malu decu,
granice ostajanja napolju su se pomerile, samostalnost sve veca.
Ovo je sasvim nerealno a u isto vreme predstavlja veliki pritisak na decu i roditelje koji su oprezniji.
Bukvalno, vrlo je tesko da stalno pratite decu i da od njih zahtevate da ostanu napolju mnogo krace nego svi ostali.
Mene i moje sestre su cuvali vise nego vecinu nase okoline i mi se vrlo dobro secamo kakav je to bio problem, kakav udarac za nas "street-cred", osecale smo se kao debili.
Zato je svima zao da nametnu isti problem Maloj Devojcici koja je tek napunila 11g.
A sa druge strane, svi strasno brinemo i sada znamo da su roditelji bili u pravu.

Tvrdi se da deca sve brze odrastaju ali to je glup izgovor za lenjost.
Nemoguce je da je dete od deset, jedanaest godina danas pet puta zrelije i samostalnije nego sto je isto takvo dete bilo pre dvadeset ili trideset godina. Mozda jeste malo zrelije ali to je sasvim marginalno. Ta deca su jos uvek bebe, fragilna su i na prvom mestu roditelji bi trebalo da ih paze vise.

A o skolskim "cuvarima" i "budnim komsijskim ocima" si vec sve i sama rekla.
Brrrr!
Olga Medenica Olga Medenica 12:26 10.01.2008

Re: Preporuka!

PS: Izvinjavam se ako sam nesto ponovila, nisam stigla da procitam komentare.
Vlasta Vlasta 16:26 10.01.2008

Re: Preporuka!

Nista Olga, sta vise, nova perspektiva iz ugla deteta ciji roditelji previse brinu zbog manijaka...Pitam se kakva li cu biti tek kasnije...

little children

Mislim da bi zainteresovanim za ovu temu bilo zanimljivo da pogledaju film Littley Children
fixer fixer 01:53 11.01.2008

ponekad treba potrčati, kao da gori:.

ne bi meni taj džip zbriso: nikako..
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:05 11.01.2008

...

varim ovu tvoju priču od srede.
iščitala komentare i na tekst se vraćala nekoliko puta.
sećam se jednog, u kolima i jednog, bez istih. uvek na istom mestu. u mraku ili polumraku, nekad i rano ujutru. preko puta su bile neke kuće. s'druge strane park i drveće. uzan prolaz.
nikada nisam rekla roditeljima. samo smo bežali od tih mesta u potrazi za nekim bezbednijim prolazima do škole.
napisala si, vlasto
"možda još uvek možemo da se pridržimo za onu «to se uvek uvek drugima dešava»"

razmišljam, po prvi put, zašto ništa nisam rekla roditeljima. ne mogu sad da se teleportujem u detinjstvo, ali verujem da su razlozi (ovim redosledom): stid i strah. (stid, da sam nekako, baš ja odgovorna. strah od reakcije.)
verujem se da većina ljudi drži ovih reči. (koje si napisala).
a to je upravo poslednje što bi trebalo da rade. ništa se ne dešava nekom drugom. svi smo tu negde. (mesto i vreme - pogrešno. 1 trenutak je dovoljan.)
mogućnost da likovi iz moje priče na istom mestu ordiniraju mesecima, ukazuje na to da nisam bila jedina koja je ćutala, ili, ukoliko su druga deca pričala, nije imao ko da ih čuje.

(da ne ponavljam sad stvari koje su drugi već napisali, a koje vode nekakvom rešavanju, tj. potencijalnom drastičnom smanjenju šanse za...)

roditelji ne mogu zaštititi svoju decu u svakom trenutku, ali mogu da krenu sa razgovorima, prijateljstvom, edukacijom.
to, da li će, ili da li neće ući u nečiji auto zavisi od mnogo stvari. želja za novim iskustvima, želja za dokazivanjem, moć. želja da postaneš veliki, odjednom. odluka se donosi u sekundi. trenutak koji može promeniti (upropastiti, okončati...) nečiji život.
još jednom:
stvari se ne dogadjaju nekom drugom, zato je tvoj poziv na akciju neophodan.
NOVinArka NOVinArka 02:41 12.01.2008

STRAŠNO

Iako sam jos uvek mlada i imam "samo" 18 godina, razmišljam o tome kako će biti mojoj deci?!
Lutanje manijaka, pedofiličara ili narkomana oko SVE dece je krajnje nedopustivo. Mnogi to stavljaju sa strane sa izgovorom: "Neće se to baš desiti mom detetu, nisam ja toliki maler!",ali kada se desi, onda vapimo za svojim već izgubljenim detetom, koje je već ko-zna-gde i proklinjemo dan kada smo rekli ovu rečenicu. Ali nažalost, tako je sa našim sugradjanima. Problem uoče kasno jer su se vodili vec pomenutom, slobodno mogu da kažem,''izrekom''!
Jedino, kao devojka koja se brine kako će decu odvući od kriminala, manijaka, droge i popularnih kućnih porno-videa, mogu da predložim napucanim i tako marljivim političarima, da malo odvoje od usta i obezbede kamere oko skola, milicajce u civilu (najviše za vreme malih i velikih odmora i pre i posle skole) koji bi patrolirali oko svih skola, bilo da se nalaze u Bg-u, Nišu ili Barandi i da svim ljudima stavite do znanja putem svih medija koliko je to moguće da se desi bilo kome od nas i koliko je to bitno radi očuvanja naše populacije.
Zato, Srbi ujedinite se, i dajte šansu našoj deci da imaju detinjstvo bez nasilja!!!
Gorstak Gorstak 12:21 12.01.2008

Re: STRAŠNO

"Neće se to baš desiti mom detetu, nisam ja toliki maler!",


Samo da dodam da roditelji mladoga narkomana poslednji saznaju šta im je dete postalo. Kad dođe informacija do mame/tate onda u većini slučajeva već bude kasno. Narkomančić je već ,,utopio" muzičku liniju i gitaru i pomalo štrpa pare iz zajedničkog šteka.
Čest je slučaj da roditeljima stigne poziv iz MUP-a da pokupe svoje dete jer je uhvaćen/o u nekoj kriminalnoj aktivnosti, a u nameri da dođe do para za dozu. Zaprepašćenje roditelja je sve samo ne malo.
margos margos 18:15 12.01.2008

Re: STRAŠNO

NOVinArka
Zato, Srbi ujedinite se, i dajte šansu našoj deci da imaju detinjstvo bez nasilja!!!

Komentar je na mestu, poziv je na mestu, samo se ne bih ograničila na Srbe, iako su većina!

Manijaka i pedofila je bilo i pre 20, 30 godina. Uvek ih je bilo. Ja pamtim jednog i kako mi je dao bombonu da ne kažem nikom šta sam videla (njegov ručni rad). Imala sam možda pet godina.... Nikom nisam rekla, ali ni tu vrstu bombona nikad nisam jela. Probala sam pre neku godinu, i shvatila da su stvarno odvratne - a odvratno mi je iskustvo. I kad god bih čula šalu 'da čika bonu', ja bih reagovala da se ne šale na taj način. Drugim rečima, i bez nekog tragičnog ishoda, iskustva te vrste se pamte.

Pre godinu dana mi se prijatelj javio izbezumljen, iako je popio sedative, nije moga smireno da ispriča šta se desilo. Da ne zalazim u detalje, uglavnom, postariji komšija penzioner, redovno je pipkao devojčice od 6, 7 godina, u parkiću ispred zgrade, pa tako i njegovu ćerkicu. Nije znao šta da radi... kako da odreaguje.. kome da se obrati... da li da sam rešava problem...? Na kraju se fokusirao samo na svoje dete, kako da što bezbolnije devojčica prođe kroz to iskustvo.

Teškom mukom se obuzdao, ali komšiji dlaka s glave nije zafalila niti je za to odgovarao. To delo je teško dokazivo, kao i silovanje, te je žrtvi uvek lakše da ne poteže utvrđivanje istine, jer je sam metod dokazivanja, nova trauma.

Zato, šarena laža 'Neće mene i neće moje dete' treba da bude zamenjena otvaranjem očiju na vreme i uspostavljanjem sistema zaštite - od porodice do medija.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana