Na severu Kosova traje i dalje igra žmurke sa barikadama. Ušlo se u novu fazu gde Srbi pokušavaju probijati alternativne puteve kojim zaobilaze prelaz.
KFOR žicom zagradi te puteve, a onda Srbi, peskom zagrade KFOR. I reklo bi se, ovako iz daleka i gledajući RTS, da je ta opasna igra moguća u nedogled.
No, nije tako. Ubrzano se primiče dan kad će barikade biti raskrčene. Samo je pitanje ko će ih ukloniti. Da li oni koji su ih postavili, ili će to biti urađeno vojnom silom. Ovo drugo nikako ne bi valjalo.
To je na neki način večeras saopštio i glavni portparol Euleksa Nikolas Hoton. Kaže - "najbolje bi bilo da barikade uklone oni koji su ih i podigli" uz dodatak da su sve opcije za uklanjanje barikada otvorene.
Šta je pokazao period od kada su barikade podignute?
Pokazao je da su Srbi, zapravo zaprečili sami sebe pa su oni koji sa njima upravljaju videći da takva stvar ne može dugo trajati jer je život ipak stariji od simbolike, pribjegli probijanju obilaznih puteva prema Srbiji. No KFOR im i to blokira, tako da se radi uglavnom o bezuspešnom rasipanju energije. A novinski izveštaji kažu da su za par dana probili i pripremili za asfaltiranje put duži od tri kilometra. Bogami, kad bi Mrkonjić tako radio na koridoru 10, davno bi to bilo gotovo.
Šta se još pokazalo ovih dana? Pokazalo se i to sasvim jasno, da Vlada Srbije ne kontroliše sever Kosova, već da to rade oni kojima nikada i nije bilo stalo do nekog naročitog reda tamo. Uglavnom su to radikali, DSS-ova ekipa predvođena Markom Jakšićem i Tomini "novoevropejci". Logističku podršku daju kontroverzni beznismineni, a u "bratsku pomoć" su stigli razni ekstremisti poput "Obraza" i drugih opskurnih pokreta, koji se inače vole slikati sa Konuzinom.
Mediji spekulišu, da se glavni srpski pregovarač Borko Stefanović na tim barikadama ne sme ni pojaviti.
Pokazuje se, vrlo belodano, da naša država i nema nikakve politike za Kosovo, ako ne uzmemo ozbiljno parolu "I Kosovo i EU". To onda implicira hitnu potrebu definisanja nove politike, realnije, pragmatičnije i okrenute boljitku srpske zajednice na Kosovu i nastavak konstruktivnog dijaloga sa Prištinom..
Pokazalo se, isto tako, da spada entuzijazam običnih ljudi za dežuranje na barikadama (to mi je odnekud poznato), i da ljudi sve više gunđaju. A na barikade se, čujem, mora ići kao na radnu obavezu, pa je to zaposlenima u opisu radnih poslova i zadataka.To se dugo ne može držati.
Isto tako, pokazuje se, da više ne postoji jedinstvo među rukovodstvom četiri severne opštine, pa predsednik opštine Leposavić gde je na vlasti DS, ne ide pod ruku sa ovima gde su Koštuničini i Tomini.
Nemački ambasador Mas, rekao je večeras, kako je svestan da Vlada Srbije nema kontrolu na severu, ali da će, ako želi evropske integracije morati uraditi ono što može, kako bi se stvari tamo dovele u red. To bi značilo da će se bar morati javno ograditi od onoga što rade "paralelne strukture" i podržati "nastojanje KFORA i EULEKSA na sprečavanju organizovanoga kriminala".To svakako neće našem Predsedniku biti lako izgovoriti i uraditi, ali on je tu da radi i teške stvari. Da reševa probleme i uklanja prepreke od kojih je mnoge i sam sebi stavio. Ne bi bilo loše, da se javi Tomi "evropejcu" u ime budućeg partnerstva, a čiji stranački kadrovi drže dve opštine, pa da tiho sklone bar neke barikade, za početak. Da se pokaže dobra volja i da se ne dogodi da ko strada od tog naroda na severu.
A i parijarh bi mogao pomoći. Životi i mir su važniji od toga koliko ljudi sedi na nekom carinskom prelazu i koje oznake nose.