ili "Tamni se oblaci nadvijaju"
Iako još traje zavrzlama sa Orion serverima, cenim da će do večeras i tu da se razvedri, obećao sam kod Hansela na blogu da ću da nabacim par reči o Cloud hostingu, koji inače od srca preporučujem. Takođe u ovom tekstu nameravam da se bavim slučajem prijatelja kolege blogera Hansela, novopridošlom blogeru sa nikom konstatovani jer je njegov slučaj idealan za predstavljanje tehnologije za koju verujem da je budućnost hostinga kod nas. Dakle vežite se idemo u oblake.
U postojećem sistemu server je mesto gde korisnik hostuje svoj sajt, to je dakle kompjuter sa odgovarajućim softverom koj se nalazi u nekakvoj prostoriji. Živ kompjuter uključen u struju koji kao i bilo koji kompjuter ima neke svoje resurse, veličinu hard diska, CPU jedan ili više njih, odgovarajuću količinu RAM memorije i tako to. Mi koji plaćamo hosting zakupljujemo deo tog kompjutera, fizički njegov deo, dakle određenu količinu prostora na hard disku. Ostatak fizičkih resursa servera delimo mi korisnici, delimo OS, CPU, RAM, i sve ostale divne skraćenice kojima kompjuterski svet ne manjka.
Mi kao korisnici nemamo pristup tim deljenim sadržajima, što nije problem, ali nemamo pristup softveru koji to kontroliše (što će se kasnije pokazati kao problem), mi smo ograničeni na nešto što izgleda otprilike ovako
Dobri stari cPanel. Ko god da je mišem zagrebao po ovome, jako mu je dobro poznato. Ovaj panel kontroliše sadržaj isključivo na onom dodeljenom zakupljenom delu servera, s tim što ni na koji način ne omogućava da se pristupi sistemskom delu softvera. Kada urlate na administratora vaše web strane budite pažljivi prema njemu, ovaj cpanel je njegovo ograničenje.
Tehnička podrška provajdera može sve, osim što ima fizički pristup serveru, može npr da izvuče hard disk i slično, može da švrlja po sistemskim root delovima servera i da radi intervencije koje korisnik u shared platformi ne može - nije predviđeno. A najčešće, downtime servisa nije moguće popraviti iz cPanela.
Cloud tehnologija ima sasvim drugačiji pristup od ovoga, i dalje postoji negde na nekoj lokaciji živa mašina na kojoj se nalazi sajt, web servis, šta treba, i dalje se zakupljuju neki prostor negde na nekom HDD-u. Ali osim tog prostora, koji je nedeljiv, u cloud-u korisnik zakupljuje i ostale resurse, RAM, CPU pre svega i oni postaju nedeljivi, dakle zakupljene resurse koristi samo onaj ko ih je zakupio. Dalje, na zakupljenim resursima korisnik dobija ceo server, sa pripadajućim softverom i alatom koji mu služi za administriranje tog servera. Dakle ja sam iz svoje sobe ovom tehnologijom na svom zakupljenom delu servera dobio prava koja je u starom načinu imala samo tehnička podrška. Wow!
Sad kad imam potpuna prava nad svojim serverom, razmišljam kako da uposlim svoj server, i da probam da nekako dopunim svoj budžet, to jest da on radi za mene. Ali prvo troškovi...
Generalna ideja mi je da na mom serveru radim ono što konstatovani sad radi kod Oriona, imam neku količinu od 20 sajtova koje održavam. Da bi ih lakše i jednostavnije održavao, alat koji mi dosta pomaže onaj cPanel košta u našim uslovima oko 250 eura. Na tu cenu dodam cenu hostinga, koja bi imajući u vidu potrebe i zahtevnosti tih sajtova bio red veličine od 8000 do 10 000 dinara mesečno i vidi vraga - postao sam provajder. Još da napomenem, kada sam pravio gornju kalkulaciju, koristio sam zvanične cene od provajdera koji ih je smestio u nekakve pakete, ali paket koji bi odgovarao za 20 sajtova nisam našao. Naravno moguće je napraviti takav paket, ali u direktnim razgovorima sa provajderom, ova računica koju pravim bi podnela bez štucanja i 50 prosečnih sajtova.
E to mi se već dopada... Dakle šta sam postigao, imam administrativni CPanel, ssh pristup serveru i visoku dostupnost ugradjenu u AppLogic Cloud Platformu (opcija koja štiti od otkaza fizickog hardvera) i naravno zaradu na hostingu, jer klijent sada plaća zakup meni a ne nekom drugom provajderu.
Šta sam još kolateralno dobio... Ovo sve gore je zasnovano na CentOS-u Linux distribuciji notornoj po stabilnosti i na AppLogic Cloud platformi koja mi garantuje skalabilnost resursa i izuzetnu sigurnost, potpunu kontrolu nad serverom. Da stvar bude još slađa ukoliko ne želim onaj trošak od cPanel-a ne moram, mogu da potražim alternativu, a meni je ssh pristup dovoljan, tako da sam i tu uštedeo.
E sad, pravo pitanje je kako je moguće da neko još uvek hostuje na shared hostingu a ne ovako? Jedini odgovor je pitajte me za tri godine, kada svi budu na nekoj vrsti cloud-a, a klijenti neće ni da primete... I tehnička podrška mi je dostupna 24/7, još je nezabeležen slučaj da se sad sebi nisam javio ;-)