Neću ni reči o 5. oktobru..
Hoću o nečemu drugome. O nekima koji su vršili vlast nakon 5. oktobra, 2000. godine. Oni, po sebi, više od svake elaboracije govore zašto je taj dan bio samo skidanje Miloševića sa vlasti, i nastavak "udaranja u istu tamburu", sa dobro prikrivenom namerom da se ništa ne promeni osim diktatora.
Postojao je čovek koji je pokušao da izvrši modernizaciju i evropeizaciju Srbije. Kad su videli šta mu je namera i da to sasvim ozbiljno radi, ovi što su samo hteli skinuti Miloševića, toga su čoveka trajno eliminisali. Zato je 12. mart, 2003. godine u srpskoj istoriji mnogo bitniji dan od 5. oktobra. Tragičan, iznad svega, i dan kad smo ponovo vraćeni u višedecenijsku kaljugu, laž, obmanu, mrak, nacionalizam, beznađe i rekao bih - "periferiju civilizacije".
E, sad, nekoliko slika i neizbežnih asocijacija.
Kad su, negde početkom 2004. godine, novinari saznali da je ministar policije u Koštuničinoj vladi,Jočić, kao mladić obijao trafike, istoga upitali da li je to tačno, on je hladnokrvno odgovorio - "Vi me to pitate dok gori Hilandar".
Jutros čitam novine, i gle čuda...Ponovo je Hilandar izgovor za lopovluk, korupciju, grabež i najgore moguće osobine koje ima jedan sistem. Policija je, prilikom pokušaja bega u Grčku, na granici između Srbije i Makedonije, uhapsila Dragana Tomića, bivšeg direktora "Kolubare", osumnjičenog za lopovluk koji se meri desetinama miliona evra. Dragan Tomić je visoki funkcioner DSS-a, stranke koja ga je dovela na tu poziciju, kao stvorenu za veliki lopovluk.
Naravno, Dragan Tomić je kao "zaslužan stranački kadar" odmah dobio i stranačkog advokata, bivšeg ministra pravosuđa, Zorana Stojkovića. Ako je neko zaboravio ko je Zoran Stojković, samo da podsetim. To je onaj Koštuničin ministar koji je na svaki način hteo ukinuti specijalni sud za organizovani kriminal i koji je na sve moguće način opstruirao sudski proces koji se vodio protiv ubica Zorana Đinđića. Za njegova mandata taj se proces nije mogao završiti.
I sad, čitam danas Stojkovićevu izjavu, gde čovek ne zna bi li se smejao ili plakao. Kaže Stojković ovako, a vezano za pokušaj bega njegova stranačkog kolege i branjenika - " Dragan Tomić nije pokušao pobeći, nego je krenuo na Hilandar da odnese monasima sir i kajmak"..Blago crkvi i blago manastiru sa takvim darodavcima...
Bem ti život...U društvu, gde ozbiljni ljudi bezbrižno daju ovakve izjave, nije, zaista nije nešto duboko u redu.. Ej, krenuo da odnese monasima sir i kajmak....
A bratiji što Hilandar pomenu uvek i samo kao izgovor, do Hilandara je stalo taman koliko i do lanjskog snega. Njihov Hilandar je zapravo samo i jedino, njihov pupak.
Voleo bih da znam, kako bi monasi Hilandara, dočekali nesuđenog darodavca pikantnih srpskih specijaliteta, i zamere li policiji što mu je onemogućila "humanu" misiju..
P.S. Evo i jednog sasvim usputnog pitanja za vernike SPC..Imaju li problem sa darodavcima, ktitorima i raznim drugim donatorima crkve, poput ovog Tomića što ne stiže isporučiti đakonije...Može li institucija koja preferira moral kao osnovno načelo ostati moralna i kad crkvu naprave i darivaju razni kriminalci, barabe i pljačkaši...