1.
Primećuje sve češće kako se neprestano vrti u krug. Kao mače koje juri svoj sopstveni rep, ali bez tog zadovoljstva i razigranosti. Više nekako sa osećajem da je upregnuta u dolap, da je zarobljena u nekoj iščašeno mrzovoljnoj orbiti koju ni jedna sila nije u stanju da promeni niti izmesti niti zaustavi, da je vodenični kamen koji se okreće u prazno, bez prave svrhe i smisla, ali dosledno i uporno i nemoćno...
Oseća se kao vetrenjača poludela od pogrešnih vetrova, kao izduvana guma primorana da se i dalje kotrlja na pokrivljenoj felni, kao kazaljka na satu koju niko nije pitao da li želi da odustane, da se predomisli, da barem na izvesno vreme promeni smer...
Razmišlja o spirali.
I to nekako počinje da daje nadu. Ali, i nedoumice.
Kako se kretati?
Od centra ka nekoj krajnje sumnjivo dalekoj tački negde na samoj ivici beskraja, ili od ma koje neke slučajne tačke tamo negde u vremenu i prostoru ka centru?
Da li dolaziti, ili se rešiti na odlazak?
Treba li uopšte da se upušta u potpunu neizvesnost takvog načina kretanja, od šireg ka užem, od većeg ka manjem, ili obrnuto, kako god?
U međuvremenu, krug je izvestan.
Spirala je tek ideja, ili mutna, nedorečena težnja.
A prava linija se čini nemogućom, i po svemu, čak izvesno monotonom.
2.
Sasvim otsutno stavlja džezvu sa vodom na šporet. Desnom rukom pridržava dugme za uključivanje ringle, levom pritiska čarobni štapić koji bacanjem varnice pali plin. Zatim uzima kesicu sa kafom, pažljivo je protrese, cepa je pri vrhu i odlučnim potezom njen sadržaj sipa u dosadno crvenu šoljicu koja već čeka spremna na stolu.
U međuvremenu, voda je dovoljno topla. Uvežbano otvara fijoku i iz nje vadi kafenu kašičicu. Mehanički sadržaj džezve sipa u šoljicu, uranja u nju kašičicu i zdušno njom počinje da meša.
Primećuje kako se, izazvan njenim odlučnim pokretima, oko kašičice stvara dubok i mestimično zapenjen vrtlog. Počinje da ga posmatra sa zanimanjem i iznenada shvata da je potpuno usisana u njega, toliko naglo, da ne stiže ni da vrisne.
Kafa se više ne vrtloži. Po vrhu ima taman onako lepu penu kakvu treba da ima kada se sve uradi kako treba. Kašičica malo napadno štrči kroz pramenove aromatične pare koja se nezainteresovano diže iznad površine tečnosti.
Trenutak potpunog sklada.
Eno je gde sedi na dnu šoljice. Ne pokušava ama baš ništa.
Čeka da vidi da li će je neko sasuti niz grlo u tri nestrpliva gutljaja, da li će je popiti lagano i sa uživanjem, ili će je jednostavno prosuti u sudoperu zato što se kafa odavno ohladila.