U 21h po njujorškom (3h po našem) gradjanski pokret „Occupy Wall street" organizovao je marš solidarnosti sa protestantima u kalifornijskom gradu Ouklend, koji su dan ranije suzavcem, gumenim mecima i š
ok bombama dobili jasnu, brutalnu poruku od blindiranih agenata 1% najbogatijih i najmoćnijih u SAD.Scene policijskog terora neodoljivo podsećaju na kordone u Beogradu tokom antirežimskih protesta 1996/97. godine. Jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada Skota Olsena, veterana iz rata u Iraku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje.
Vlast još uvek nema razuman odgovor na ovaj neposustajući pokret.Osim brutalne sile, koristi se i demagoškim objašnjenjima tipa - buka i nehigijensku uslovi u parkovima gde se demonstranti okupljaju i ostaju ulogoreni u šatorima.
Demonstranti u Njujorku izvikuju „Ouklend, Ouklend", šetajući se trotoarima ulica oko Wall streeta. Predvode ih bubnjari, pojačani škotskim gajdama. Policajci kao osice obilaze na mopedima oko demonstranata, povremeno obarajući na asfalt nekog od njih i potom ih hapseći. Isukani pendreci, lisice u obliku dvostrukog kaubojskog lasa, sapeti, poniženi ljudi svih uzrasta - mučne scene koje izazivaju revolt širom SAD.
Pokret „Occupy Wall street" nakon 40 dana uspeo je, uprkos početnim bojaznima i skepsi, da u fokus američke javnosti postavi ključna pitanja budućnosti kapitalizma. Danas nema medija i političara koji se na ovaj ili onaj način ne bave ovim žilavim i doslednim gradjanskim pokretom. A on, ulogoren u Zukoti parku preimenovanom u Trg Slobode, bez cenzure i oklevanja gadja pravo u metu - u simbol svetske pohlepe i hipokrizije.
Jedan od glavnih kvaliteta „Occupy Wall street" je njegov satiričan, karnevalski duh. To se ne vidi samo na osnovu raznovrsnih poruka ispisanih na transparentima, po trotoarima, zidovima..., već i u vrlo živahnoj internet komunikaciji putem twitova i blogova, kao i na zvaničnom sajtu pokreta.
Takodje, vitalnosti pokreta doprinose i sveže, podsticajne ideje. Najnovija je vezana za pisanje poruka onima iz tog famoznog 1% najbogatijih u Americi. Pod sloganom „1% ima adrese, 99% ima poruke" pokret poziva na pisanje pisama, slanje faksova, SMS poruka, elektronske pošte... najmoćnijim i najbogatijim Amerikancima, kako bi im se objasnilo šta traži i šta želi preostalih 99%.
U raznovrsnoj, maštovitoj i veoma angažovanoj zbirci protestnih poruka od 17. septembra do sada, izdvojio sam ovu prikazanu na fotografiji.
Occupy Wall street - nema predaje, nema povlačenja!