Obrazovanje

Zaustavimo nasilje u školama

arianna RSS / 27.10.2011. u 20:59

 SOS broj 0800 - 200- 201 za prijavu nasilja u školama

 

Nekoliko reči o pojmu i vrstama nasilja


Nasilje se definiše kao svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva dece/učenika


Nasilje može imati različite forme

1.Fizičko nasilje je ponašanje koje dovodi do stvarnog i potencijalnog telesnog povredjivanja deteta/učenika npr: udaranje, šutiranje,guranje,šamarnaje, čupanje, davljenje, bacanje, gadjanje, napad oružjem, trovanje, paljenje, posipanje vrućom vodom, uskračivanje hrane, sna i sl..

2. Emocionalno ili psihološko nasilje odnosi se ponašanje koje dovodi do trenutnog ili trajnog ugrožavanja psihičkog i emocionalnog zdravlja i dostojanstva deteta/učenika. npr: omalovažavanje, etiketiranje, ignorisanje, vredjanje, ucenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, ogovaranje podsmevanje, ismevanje, neprihvatanje, iznudjivanje, manipulisanje, pretnja, zastašivanje, ograničavanje kretanja i dr

3. Socijalno nasilje odnosi se na diskriminaciju i isključivanje deteta/učenika iz grupe

4. Seksualno nasilje podrazumeva uključivanje deteta/učenika u seksualnu aktivnost koju oni ne shvataju u potpunosti, za koju nisu razvojno dorasla (ne prihvataju je, nisu u stanju da se sa njom saglase, a koja ima za cilja da pruži uživanje ili zadovolji potrebe druge osobe).
Seksualnim nasiljem smatra se
-seksualno uznemiravanje-lascivno komentarisanje, etiketiranje, širenje priča, dodirivanje, slanje poruka, fotografisanje obnaženog deteta ... 
- navodjenje ili primoravanje deteta/učenika na učešće u seksualnim aktivnostima bilo da se radi o konkretnim ( seksualni odnos, seksualno dodirivanjei sl) ili nekonkretnim aktivnostima ( izlaganje pogledu, egzibicionizam i dr)
-korišćenje dece/učenika za prostituciju, pornografiju i druge oblike seksualne eksploatacije

5. Elektronsko nasilje - razvoj savremenih komunikacijskih tehnologija dovodi do pojave novog oblika nasilja korišćenjem informacionih tehnogolija npr: porukama poslatih eketronskom poštom, SMS-om, MMS-om, putem veb sajta, na društvenim mrežama (facebook, tweeter i dr) uključivanje u razne forume, blogove, virtuelne zajednice i sl.

Zloupotreba dece/učenika predstavlja sve što pojedinac i institucije čine ili ne čine a što može direktno da utiče ili indirekto škodi deci /učenicima ili im smanjuje mogućnost za bezbedan i zdrav razvoj i dovodi ih u nemoćan, neravnopravan i zavistan položaj u odnosu na pojedince ili ustanovu.

Zanemarivanje i namerno postupanje predstavljaju slučajeve propuštanja ustanove ili pojedinca da obezbedi uslove za pravilan razvoj deteta /učenika u svim oblastima, što u protivnom može narušiti njegovo zdravlje, fizički , mentalni duhovni, moralni i društveni razvoj.

Zanemarivanje predstavlja propust roditelja, usvojioca ili staraoca, odnosno druge osobe, koja je preuzela odgovornost ili obavezu da neguje dete/učenika, da obezbedi uslove za razvoj po pitanju zdravlja, obrazovanja, emocionalnog i socijalnog razvoja, ishrane, smeštaja i stvaranja bezbednih životnih uslova u okviru razumno raspoloživih sredstvaa porodice ili pružaoca nege, što izaziva ili može s velikom verovatnoćom, narušiti zdravlje deteta ili fizički, mentalni, duhovni, moralnii i socijalni razvoj. Ovo obuhvata i propuste u obavljnju pravilnog nadzora i zaštite deteta od povredjivanja u onolikoj meri koliko je to izvodljivo.

Eksplotacija dece/učenika odnosi se na njihov rad u korist drugih osoba i ili ustanove. Ona obuhvata i kidnapovanje i prodaju dece u svrhu radne ili seksualne eksploatacije. Ove aktivnosti imaju za cilj narušavanje fizičkog i mentalnog zdravlja, obrazovanja, kao i moralnog socijalnog i emocionalnog razvoja deteta/učenika


Svako nasilje nad decom /učenicima se može sprečiti
- važno je samo da ustanova kreira klimu u kojoj se
- uči, razvija i neguje kultura ponašanja i uvažavanja ličnosti
- ne toleriše nasilje
- ne ćuti u vezi sa nasiljem
- razvija odgovornosth svih
- svi koji imaju saznanje o nasilju obavezuju se na reagovanje

U cilju sprečavanja nasilja usvojeni su Opšti i Poseban protokol za zaštitu dece od nasilja.



Komentari (142)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 08:41 29.10.2011

slucaj(no)

kad sam diplomirala, zaposlila sam se u srednjoj skoli, izvan beograda i svaki dan putovala tamo i nazad. sto i nije bitno za pricu koju hocu da ispricam, sem u jednom detalju. ja naprosto nisam nista znala o lokalnim odnosima, ko je ko, ko je ciji sin, a ko ciji otac.

sa zbornicom se slozim onako, bila sam im sumnjiva, kazu, ko normalan dolazi iz bg da radi u njihovom mestu, il je lud il nesto krije:) nema veze. mic po mic, prihvati me par ljudi, fizicar, sociologicarka, psiholog. direktor i pomocnik, jok. nema veze.

djaci bili teski u pocetku, vec veliki, neki i decu imaju, neki bahati, neki mi traze broj telefona, al prodje vreme i ja prestanem da budem cudo i uspem da ih navedem da uce i citaju, koliko toliko.

ah, mnogo sam oduzila, ocu samo jednu crticu da ispricam.

elem, vec smo se djaci i ja medjusobno uvazavali, kad, shvatim ja da jedan decko ima mnogo problema.

moram otvoreno i nekorektno da kazem.

decak nije bio pametan. nije bio ni malo lep. bio je stravicno siromasan. izgledao je i delovao jadno. dok su ostali terali neku djilkosku modu, on je dolazio u skolu obucen kao u onom posleratnom filmu "izgubljena olovka". pocepane cipele, neke kuse poderane pantalone, neokupan, naravno.

i jos je i mucao. i imao je 7 jedinica.

i jednom u holu skole, mene zaustavi neka jadna zena i pita da joj pomognem da telefonira. ja ne shvatim u prvom cugu, mislim pita za aparat, ali ona trazi pomoc da joj vrtim brojeve.

ispostavi se da je to mama onog "izgubljena olovka".

zena mala, skvrcena, suva, izgleda kao da ima sto leta, u maramu uvezana, bez zuba.

raspitam se kod psihologa.

psiholog doso s kosova, sav u frci da se dopadne direktoru i pomocniku. sapuce mi da je to tezak slucaj, majka nadnicarka, bolesna, pa tesko dolazi do posla. zivi s sinom sama, u nekoj udzerici, bez tekuce vode itd. jad i beda.

tada je vec ono usmereno bilo uveliko zalaufano, a ovaj mali je hteo u neke masinbravare ili stolare, ne secam se vise.

i mene sve to pogodi ko munja u mozak.

ne znam sta da radim.

i pocnem malo, van casa, koliko se sme, da pricam s ovim deckom, koga svi vide i koji jeste nepametan, ruzan i siromasan.

donesem mu od kuce neke stripove. dam. izokola kazem, da cu mu doneti jos, ali mora malo da se trgne i uci. eto, nek sedi u skoli posle casa, ja cu sedim s njim i onako moram da cdekam na autobus. pa mu malo pomognem oko predmeta, objasnim ovo ono, napravim plan kako da uci i sl.

i pocne decko da nekako uci. tesko ide.

ja iskoristim priliku pa podelim s njim klopu i narandzu. propustim autobus, malo pomognem oko ucenja.

i smanji on sa 7 jedinica na tri.

a da, primetim, kad mi prica o stripovima koje je citao (one sto sam mu donela), ne muca.

i da skratim, trajalo je to sedam meseci. poce i knjige da cita. i djaci ostali prestadose da ga verbalno maltretiraju. (o ovome bi moglo mnogo da se pise, al bas skracujem da ne davim)

i tako.

na svoj trud, popravi on 4 jedinice.

ostade mu iz srpskog, geografije i istorije.

kraj godine.

ja obigravam oko ovih nastavnika, da mu poklone jednu ocenu, da ide na popravni. pa na usmereno, za godinu dana ima neku kvalifikaciju, moze da radi, jak je decko, nije ni nespretan stvano, samo je smotan i jedan.

ali, kolege ni da cuju. ma ne moze. citava frka bila.

paralelno, neki drugi momak, bahat (u skolu je s pistoljem dolazio) isto sa sedam komada, al bez truda, odjednom ciribuciriba ima samo tri. i gomila drugih ocena se poravi raznoj deci, onako, na sednici, dok si rkeo keks.

a da, ja sam poklonila dvojku, ovom, bahatom, mislim, nije bitno, a i necu da se akam s popravnima. samo ovom "mom" niko nece da pokloni tu jednu jedinu ocenu.

i tu meni sine lampica.

i krenem da trgujem s ona tri profana, da onom jadnom poprave samo jednu, da ide dalje. da promeni svoj zivot i one jadne majke.

prvo, zalepim onom bahatom keca i onako je zasluzio ne jednog nego 11. pa ako ce oni ovom "mom", i ja cu onom njhovom, kome su volsebno sve sredili.

onda krene frka.

jel ja znam ciji je to sin?

naravno da ne znam. kako da znam?

pa on je od tog i tog, pa on moze ovo ono, pa ne igraj se bre itd.

pocne prozivka kod direktora i pomocnika, oterase me i na neku disciplinsku, napravise nemoguc raspored, da sam morala u pola cetiri ujutro da ulazim u bas da bih stigla.

ja ne popustam. psiholog se usro od straha, kaze, ti si luda ne znas s kim se kacis.

a ja stvarno ne znam. mislim, nije moje mesto.

:)))

i da skratim. izdjorali smo se. ja bahatom dva, oni ovom jadnom dva.

bila sam jos neko vreme u toj skoli pa otisla. nikad vise nisam radila u skoli.

ah da, epilog. onaj "moj" je zavrsio skolu i zaposlio se.













angie01 angie01 08:47 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Vesna- o tome ja govorim!

Hvala!
arianna arianna 08:53 29.10.2011

Re: slucaj(no)

pocne prozivka kod direktora i pomocnika, oterase me i na neku disciplinsku, napravise nemoguc raspored, da sam morala u pola cetiri ujutro da ulazim u bas da bih stigla.

ja ne popustam. psiholog se usro od straha, kaze, ti si luda ne znas s kim se kacis.


ovo je prava slika onog ko hoće i sme nešto da uradi ( imala sam sličan lični primer) ... ali je takvih je malo i retko se zadržavaju u prosveti

hvala za komentar



nasilje nad profesorima
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 09:04 29.10.2011

Re: slucaj(no)

arianna
nasilje nad profesorima

Ученик ножем претио професорки?
Београд -- Професорку физике у Седмој београдској гимназији Гордану Фржовић (39) ножем је напао маскирани младић док је чекала лифт у својој згради и исекао је по руци. Професорка је готово сигурна да је нападач ученик незадовољан оценом или пријатељ неког од таквих ђака...

Како за Пресс прича професорка, она је покушала да се супротстави маскираном насилнику који је, после краћег рвања у ходнику, успео да је извуче испред зграде претећи јој: „Платићеш ми за све! ...

Професорка Фржовић каже да је у протеклих недељу дана добијала позиве са скривеног броја телефона, али да је саговорник са друге стране само ћутао. Сигурна је да се иза напада крије ученик незадовољан оценом или пријатељ неког проблематичног ђака, који је покушао да је заплаши, с обзиром на то да не постоји баш ниједан други разлог због којег би је неко напао. "Нападнута сам у четвртак у 19.50 часова, по повратку из школе. Младић обучен у црну тренерку са капуљачом и црвеним шалом преко лица стајао је у ходнику поред поштанских сандучића...

"Отворено причам о нападу јер овако нешто може да се деси сваком! Немам авионе и камионе, нити икоме нешто дугујем, стварно је невероватно да је неко био спреман да потегне нож на мене због лоше оцене или нечег сличног. Живим са сином који иде у седми разред и братом, и главни сам им ослонац. Словим за строгу, али правичну професорку. Разредна сам одељењу трећег разреда и залажем се за сваког ученика. Непосредно пре напада имала сам „отворена врата", међутим, родитељи код мене могу да дођу и мимо тога и увек сам спремна на сарадњу...


Професорка је сама унела претпоставку да је напад мотивисан лошом оценом?
arianna arianna 09:11 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Професорка је сама унела претпоставку да је напад мотивисан лошом оценом?



sumnjaš na nema osnova za takvu pretpostavku?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:47 29.10.2011

Re: slucaj(no)

ja bi molila, ako bi vesna izvolila pa
(o ovome bi moglo mnogo da se pise, al bas skracujem da ne davim)

mallo davila, bez skraćivanja.
pošto je to,
otprilike (a i totallis)
poenta cele priče.
mislim,
ne da ima lejera, nego ti treba ona makina razgrtaljka da bi sve to povato.
fenomenalna priča o lepoti davanja. (ne pričam o stripovima)
:)
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 10:10 29.10.2011

Re: slucaj(no)

arianna
Професорка је сама унела претпоставку да је напад мотивисан лошом оценом?

sumnjaš na nema osnova za takvu pretpostavku?

Да ли има основа, вероватно има, али је боље питање зашто има основа.

Цео просветни систем је заснован на оценама. Оценама се руководе родитељи, наставници, па на крају и ученици. Просветни систем је једна бесмислена, садистичка игра, где су насиље, присила и претње основна правила. Што се мене тиче, док год се правила те игре не промене, неоправдано је очекивати другачије понашање учесника.
arianna arianna 10:14 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Цео просветни систем је заснован на оценама. Оценама се руководе родитељи, наставници, па на крају и ученици. Просветни систем је једна бесмислена, садистичка игра, где су насиље, присила и претње основна правила. Што се мене тиче, док год се правила те игре не промене, неоправдано је очекивати другачије понашање учесника.



svuda u svetu je tako

eto, mene zanima kakva bi pravila ti uveo, a koja promenio?


zilikaka zilikaka 10:21 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Maksimalno se uzdržavam da ne reagujem, al bre dokle ćeš više?
Imaš par teza koje podmećeš stalno i svugde.
Čudi me samo da nisi izveo vezu između Broza, ocenjivanja i prisile u školama, al ne sumnjam da i to umeš

Nego, krajnje smireno te pitam, da li samo uživaš u kvarenju igre, ili to stvarno misliš?
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 10:26 29.10.2011

Re: slucaj(no)

svuda u svetu je tako

eto, mene zanima kakva bi pravila ti uveo, a koja promenio?

Није свуда исто.
Која би правила променио?

Дао бих већу слободу ученицима у избору предмета, уџбеника и наставника. Повећао бих број предмета, омогућио бих формирање нових.
Неопходно је прописати правила понашања (од школе до школе), као и санкције за оне који се истих не придржавају. Омогућити ученицима да чак похађају наставу у другој школи, ако су истом граду. Нека се школе такмиче за ђаке, нека се професори такмиче за ђаке.
Спојио бих основну и средњу, јер је несхватљиво да један од 14 година донесе одлуку толико важну, каква је она о специјализацији.
Пунолетство са 16.
Упис на више школе, специјалистичке школе са 16 година, где би се на пријемном оцењивало само знање, а не и оцене се претходног школовања (исте да се донесу на увид).

И онда бих на тим основама, градио систем против насиља.

Лудо, знам
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 10:29 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Čudi me samo da nisi izveo vezu između Broza, ocenjivanja i prisile u školama, al ne sumnjam da i to umeš

Уме Срђа.

Броз је кокошка, на зицеру за све.

angie01 angie01 10:40 29.10.2011

Re: slucaj(no)

svuda u svetu je tako


pa nije!

evo npr- u Torontu u drzavnoj skoli, direktor svako jutra stoji u holu i pozdravlja sve djake-po imenu,...decu uce kako su individue, neponovljive i kao tekve ne zanemljive i vredne i da sve svoje resurse treba maksimalno da razvijejau,...cim nesto ispredaje ucitelj, odmah ide prakticna nastava-da deca razumeju, da pipnu, vide,....riport kart dobijaju roditelji na kucnu adresu, sa sve objasnjenjem zasto je nesto a, b, c, ili d i sta se predlaze kao pomoc, ako je to potrebno- znaci deca ni ne znaju za kometiciju, nego se smatra da svako treba da iskaze koliko moze, a da mu se pruzi maksimalno da nauci!


-u srednjoj skoli-opet moje dete:))),...ako negde ne zadovoljava potrebnu ocenu, dobije dodatni projekat u svu potrebnu pomoc, da dosegne potreban nivo,...za upis na fax, zna se koliko kredita je prolaznost i ako neko nema, postoji period pre upisa gde opt dodatnim projektom neko moze da popravi!

moje drugarice predaju po svetu Uk, Knada,...u Londonu ona dobija ocene od ucenika za svoj rad i + prolaznost, tj rezultat njenog angazovanja joj omogucavaju da predaje i dalje.

u pomenutoj, sasvim obicnoj skoli u Torontu, prva uciteljica mog sina je malo vise bila kruta, nedostupna, sa nekim njenim pravilima i samo je sledece godina premestena da radi u predskolskom-gde se u glavnom igraj,...da omeksa valjda!
zilikaka zilikaka 10:40 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Znala sam!
..al pusti malo tete da popričaju
srdjazlopogledja srdjazlopogledja 10:44 29.10.2011

Re: slucaj(no)

zilikaka
Znala sam!
..al pusti malo tete da popričaju

Шта тете имају да причају, без чике, а да то није прича о хеклању?
arianna arianna 11:02 29.10.2011

Re: slucaj(no)

evo npr- u Torontu u drzavnoj skoli, direktor svako jutra stoji u holu i pozdravlja sve djake-po imenu,...decu uce kako su individue, neponovljive i kao tekve ne zanemljive i vredne i da sve svoje resurse treba maksimalno da razvijaju,...cim nesto ispredaje ucitelj, odmah ide prakticna nastava-da deca razumeju, da pipnu, vide,...



ok ... odličan primer

ali angie daleeeeeko je ta Kanada


evo ti jedan naš primer.... u jednoj specijalnoj školi, za potrebe predavača predmeta poznavanje prirode i drušva zaposlen je prof. geografije koji je obrađivao temu : "Hidrografija Srbije" i dao domaći zadatak da učenici prepišu lekciju u svesci. Veliki broj učenika stao je na samom početku i upitani zašto ne pišu, odgovor je bio .."mi ne znamo latinično slovo - "H" ....a tek o samom pojmu hidrografija pretpostavljate nema ni govora.

ili tema "Koreni književnosti"... gde učenici ne znaju šta znači sam pojam reči koren i isti prepoznaju samo kao deo biljke a književnost kao polica ili podrum prepun knjiga - toliko o individalizaciji nastave u Srba



u pomenutoj, sasvim obicnoj skoli u Torontu, prva uciteljica mog sina je malo vise bila kruta, nedostupna, sa nekim njenim pravilima i samo je sledece godina premestena da radi u predskolskom-gde se u glavnom igraj,...da omeksa valjda!


kod nas bi postala direktor
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:55 29.10.2011

Re: slucaj(no)

ok, aj jos malo o onom decku. (mislim, ima jos drugih prca, al da dopunim ovu).

srednjoskolci imaju razne snove i zelje, necu da sirim temu, al da ispircam ovo...

Momak iz mog posta rekao mi je o cemu sanja. On je sanjao da bude stolar (masinbravar), da radi u fabrici za masinom. Da ima platu. Da napravi svoj namestaj i popravi majcinu udzericu. Kupi testeru, sta ja znam, sve se oko toga vrtelo.

Njegov san uopste nije bio neostvariv. U njegovom mestu ima i fabrika. U to vreme je radila i primala radnike.

Dok mi je to pricao, nije ni mucao. Inace je strasno mucao. Kad krene, ne moze da se zaustavi.

Pretpostavljam da neke kolege nisu ni imale strpljenja da izdrze to njegovo mucanje.

Kad je procitao prvu knjigu, nesto kao slobodna literatura, ja mu donela, pricao mi o knjizi bez mucanja. Van casa.

Na casu, kod mene, ja ga pitam bas to, sto znam da zna, on opet muca. Al grozno. Sav se izoblici, pocrveni kao paprika i krene da ispusta neke glasove.

Stajaznam, samo na pricu, nekako je prestao da mi muca na casu.

Ok, ja sam mu rekla i da ne mora za moj predmet nish vise da uci, dacu mu 2. Neka se skoncetrise da ispopravlja ocene, da ne izgubi godinu, pa ce za godinu dana da bude stolar. A ako procita jos neku knjigu, dacu mu 3.

I stvarno je dao sve od sebe. I naucio i popravio ocene.

Sem te tri.

Uradio bi i njih, ali nije bilo vremena da sve savlada.

Kad sam pricala s srpkinjom, da mu popravi ocenu iz srpskog, oce mali u stolare, ona nije htela ni da cuje, jer ne ume da se izrazava, ne umeni da govori. Kazem, ume, samo muca. Ali ne zna, sta ja znam particip prideva, a ona je principijelna zena, ne moze u zivot dok ne nauci to.

Pricam s psihologom, onim plasljivim s Kosova sto je doso, kako da joj pridjem i obrlatim je. Kaze nikako, mrka kapa, nije diplomirala a trebala pre 20 godina, u frci od direktora je, drzi je u saci, popravlja samo sto on kaze, ti si klinka idi bezi odavde.

Ja na finjaka nastavim da agitujem i lobiram, ne smem da joj kazem da ni ona ne prica pravilno, ako cemo posteno, frlja se s padezi, trosi lokalizme, jer to i nije bitno. Kazem, ne treba mu gramatika da delje drvo. Al, nish nije vredelo.

A za onog bahatog, prvo su mi nudili neko meso. Jedva sam skapirala:) Valjda cale mu imo neke klanice, mesare, pola mesta drzo. Celu skolu mesom snabdevo.

Hehe, jedno vreme sam se i lozila da uzmem to faking meso i odnesem ovom malom, al nisam to uradila:) nudili mi i kola i vozaca, isto od tog caleta.

Kad nije pomoglo onda su krenuli na pritisak.

I sve to nije bitno. Istrgovah se ja za tu jebenu ocenu, na njihov nacin, ja tebi ti meni. I cao.

Ja sam vremenom zadobila postovanje djaka. Prosto i oni najgori, bas bas djilkosi, su bili fini, na svoj nacin:) Na pr, ja dodjem na autobusku stanicu, a ono stoje dvojica, ko od brega odvaljeni s nekim lancima, masne kose i kazu nekom svetu: ajde marsh, da prodje profesorka:)) pa mi zauzimali mesto u basu:)

ludilo:)

a bilo je povuci podegni, na pocetku. al valjda sam se dobro drzala, nisam ih tuzakala za sranja, kulirala sam ih i malkice podjebavala, koliko mi je pozicija dopustala. mislim i mi iz beograda ne zakopcavamo se na ledjima, jelte:)

isli su mi na zivce jer su mnogi bili ponosni sto nikad ni jednu knjigu nisu procitali.

pitam zasto.

kazu, to je gubljenje vremena.
i jos, knjige su dosadne.

pitam ,ok sta nije dosadno?

kazu, seks.

i sve tako:)

donesem ja Redovnicu Denija Didroa (ono malo izdanje Rec i misao), kazem, ovo je knjiga o seksu. Mislim, ja cenim tu knjigu kao sjajnu kritiku religije, al ne kazem nista o tome.

I tako, ko procita dobije 5.

Posle je bilo lako, stvarno su se neki upecali na citanje. Deca prosto nisu imala prilike, jer je opste mesto da su knjige davez jelte:)

No i to nije bitno.

Meni je bilo super sto su poceli ovog jadnicka prvo da podnose, a onda i malo da primaju u drustvo. Ok, ja sam ih malo podjebavala, davala primer, bilo mi je bedno da djacima udaram u tanke lire, kako je jadan, kad to ni kod profesora ne pali.

Mislim da sam dobila njihovo postovanje jer nisam bila stoka potkupljiva i sto ni direktor ni pomocnik nisu mogli "da me slome". I sto se nisam zalila.

Mislim, tesko mi da pisem o ovom bez patetike. Zapravo mi je bilo jako tesko.

Tada sam jos zelela u srcu i dusi da me sve kolege vole.

Jednom sam, sva ocajna, otisla kod mog gimnazijskog profesora filozofije i samo njemu rekla, ko da sam opet djak, kako mi je tesko sto me neke kolege ne vole.

Onda me je on malo propitivao kaki su i sta rade.

i onda mi je rekao:

"A zamisli da te vole"

:))))

i to nikad nisam zaboravila.

bio je car taj moj profa.

:)

a jednom, vec dugo nisam radila u skoli toj, stojim na Terazijama s klinkom, imala je 5 ili 6 g, kad krene da mi prilazi neki tip, sav u kozi, onako seljacki utegnut, mrkog lica, siri ruke.

Ja se usrala, mislim manijak, grabim dete, da palim, a on siri jos vise ruke, vadi pljugu iz kornera usta i vreci:)

profesorkaaaaaaaaaaaaaa i pada mi na grudi, tj privuce me na svoje jer je tri puta veci od mene.

Tu na Terazijama, od tog tipa, mog bivseg djaka, sam cula da su me djaci bas voleli:))) e jelda je to superiska:)

















arianna arianna 12:12 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Mislim da sam dobila njihovo postovanje jer nisam bila stoka potkupljiva i sto ni direktor ni pomocnik nisu mogli "da me slome". I sto se nisam zalila.


bravo

xenia5 xenia5 13:25 29.10.2011

Re: slucaj(no)

svuda u svetu je tako


pa nije!

evo npr- u Torontu u drzavnoj skoli, direktor svako jutra stoji u holu i pozdravlja sve djake-po imenu,...decu uce kako su individue, neponovljive i kao tekve ne zanemljive i vredne i da sve svoje resurse treba maksimalno da razvijejau,...cim nesto ispredaje ucitelj, odmah ide prakticna nastava-da deca razumeju, da pipnu, vide,....riport kart dobijaju roditelji na kucnu adresu, sa sve objasnjenjem zasto je nesto a, b, c, ili d i sta se predlaze kao pomoc, ako je to potrebno- znaci deca ni ne znaju za kometiciju, nego se smatra da svako treba da iskaze koliko moze, a da mu se pruzi maksimalno da nauci!




u pomenutoj, sasvim obicnoj skoli u Torontu, prva uciteljica mog sina je malo vise bila kruta, nedostupna, sa nekim njenim pravilima i samo je sledece godina premestena da radi u predskolskom-gde se u glavnom igraj,...da omeksa valjda!

Pa im redovno menjaju pelene, mažu guzu da se slučajno ne ojede, druškaju ih i nežno tapkaju po ledjima dok ne podrignu posle užine... Sisa u prvom osnovne? Ma nema problema, sad će učiteljici, a boga mi i učitelju i direktoru ako treba, da poteče mleko, samo da se dete slučajno ne deranžira. Ne ide mleko? 'Ajd' ti malo u predškolsko da te izmuzu!
Btw, dete moje prijateljice u Americi(9 godina) pred decom i tičerkama u školi je reklo kako ono i njena porodica baš i ne veruju nešto u boga. Bilo je jedno kolektivno , hvatanje za srce, zgledanje, padanje u nesvest. Možda je neka od tičerki pritrčala, pa joj zapušila usta da ne bi dete reklo nešto još grdje. Sutradan joj je i ono malo drugarica otkazalo prijateljstvo, tako su im roditelji naredili. Sada se dete druži sa decom iz porodica u kojima postoji religijski miks (npr. tata Švedjanin, mama Kineskinja), što će reći, brane se boje različitih klubova, pa ti izaberi za koji ćeš da navijaš, a ne moraš ni za jedan ako nećeš.
arianna arianna 14:41 29.10.2011

Re: slucaj(no)

xenia5 xenia5 15:01 29.10.2011

Re: slucaj(no)

I dok čekamo ozbiljna sistemska rešenja u vezi sa nasiljem medju decom, podsetite svoju decu na one Ršumove stihove: "Kad je vidi kako pase, vuk naprosto ne zna za se. Ovca kad mu vidi oči, ni da bekne ni da skoči, OVCA NE SME DA SE BRANI, VUK SE NJENIM STRAHOM HRANI". Nasilnici su kukavice, UVEK biraju slabije, pokažite im zube!
kick68 kick68 16:16 29.10.2011

Re: slucaj(no)

Nasilnici su kukavice, UVEK biraju slabije, pokažite im zube!

E sad treba i tebi da objasnjavam k'o i mom mladjem sinu: Bullying a bully IS bullying:))))
kick68 kick68 16:13 29.10.2011

#

Pa, mislim, ulice su ovde cistije ne zato sto su ljudi lepo vaspitani pa ne prljaju, nego ima puno onih sto ciste. Na poslu su na vreme i odrade ga kako treba.

Bezbedno je, ne zato sto su ljudi fini, pa znaju sta ne valja raditi, vec zato sto su uniformisani na svakom koraku (policija, obezbedjenje) i da se ne ponavljam...rade svoj posao.

Nasilje u skolama je shvaceno kao nesto sto se oduvek desavalo i desavace se, i naravno shodno tome ljudi su poceli da iznalaze resenja. Nema cudjenja ni zgrazavanja.

Po skolama se puca i bode nozevima - fakat, ulecu manijaci sa strane ili deca nose oruzje i nije novost da djak bude upucan ili izboden. Radi se na prevenciji, pa se svako malo uz pojacanu kontrolu, organizuju vezbe tzv. LOCKDOWN i postuje se procedura koja propisuje kako da se postupa utakvim situacijama.

U skolama postoje child and youth workers, koji rade sa problematicnim ucenicima (razgovaraju, savetuju i smiruju ako izlete sa casa ili naprave neko sranje) kao i hall monitors oba pola koji patroliraju hodnicima, proveravaju klozete i coskove i koje mozes da zovnes da izvedu problem iz ucionice. Skolama u Srbiji je potrebno vise pouzdanog, stucnog osoblja. Ne mogu profesori sve sami, nemoguce je. Treba da priznamo to sami sebi. Ima toliko nezaposlenih profesora koji bi dok cekaju posao mogli proci kroz kurseve, steci neophodnu obuku i neko iskustvo u radu u skolskom okruzenju, naravno ako su zainteresovani za takvu vrstu posla. Ali za to treba novca. Ponavljam i ponavljacu da u prosvetu treba ulagati i ne zaliti pare, isplatice se visestruko. Na vaspitanju, formiranju dece treba raditi planski, sistematski, organizovano, za dobrobit cele nacije, a ne cuditi se kako su tako nevaspitani ili kako se zaboga nisu samovaspitali. Od cudjenja nema selameta:)
arianna arianna 17:05 29.10.2011

Re: #

Ponavljam i ponavljacu da u prosvetu treba ulagati i ne zaliti pare, isplatice se visestruko. Na vaspitanju, formiranju dece treba raditi planski, sistematski, organizovano, za dobrobit cele nacije, a ne cuditi se kako su tako nevaspitani ili kako se zaboga nisu samovaspitali. Od cudjenja nema selameta:)



To isto ponavljam i ja non-stop na blogu
sistemsko rešenje i edukacija, edukacija, edukacija.....



xenia5 xenia5 17:17 29.10.2011

Re: #


U skolama postoje child and youth workers, koji rade sa problematicnim ucenicima (razgovaraju, savetuju i smiruju ako izlete sa casa ili naprave neko sranje) kao i hall monitors oba pola koji patroliraju hodnicima, proveravaju klozete i coskove i koje mozes da zovnes da izvedu problem iz ucionice.

A dežurne školske medicinske sestre hiperaktivnoj deci daju sedative da presede nastavu k'o fikusi. Da u Srbiji ima para za prosvetu i da se mi nadamo da će ih u našoj inkarnaciji biti, niti bi arianna svoj blog posvetila ovoj temi, niti bismo mi o njoj ovoliko diskutovali.
E sad treba i tebi da objasnjavam k'o i mom mladjem sinu: Bullying a bully IS bullying:))))
Jel' to na onu foru sa kamenjem i hlebom? Sa okretanjem drugog obraza? Ili sa odvažnošću žrtve da ne pokaže strah zlostavljaču.
arianna arianna 17:44 29.10.2011

Re: #

U skolama postoje child and youth workers, koji rade sa problematicnim ucenicima (razgovaraju, savetuju i smiruju ako izlete sa casa ili naprave neko sranje) kao i hall monitors oba pola koji patroliraju hodnicima, proveravaju klozete i coskove i koje mozes da zovnes da izvedu problem iz ucionice.
A dežurne školske medicinske sestre hiperaktivnoj deci daju sedative da presede nastavu k'o fikusi. Da u Srbiji ima para za prosvetu i da se mi nadamo da će ih u našoj inkarnaciji biti, niti bi arianna svoj blog posvetila ovoj temi, niti bismo mi o njoj ovoliko diskutovali.




postoje i tzv "snajka učiteljice" koje na jednom laktu drže lažne LV tašne, a u drugoj ruci mobilne telefone, na koji svaki čas kuckaju SMS-ove i koje baš briga šta rade deca po hodnicima


kick68 kick68 17:50 29.10.2011

Re: #

A dežurne školske medicinske sestre hiperaktivnoj deci daju sedative da presede nastavu k'o fikusi.

E to ima samo u Simpsonovima, veruj mi:) Jednostavno, deca ce (vecinom), ako ih ne kontrolises, praviti sranja. I odrasli ce, ne samo deca.
Htela sam samo da kazem, treba definisati problem, pristupiti resavanju ozbiljno i zaposliti nove ljude. I njih platiti naravno, da bi mogli mirnije da obavljalju svoj posao bez egzistencijalnih problema. Para ima, mislim, ali ne idu u prosvetu iz nekog razloga. To treba da se menja, da se ne bismo vise zgrazavali nad nasilnicima i huliganima. Ko je kriv? Skola? Roditelji? Obe strane treba da saradjuju za zajednicko dobro. I tim roditeljima treba pomoc i edukacija u ludim vremenima.
Jel' to na onu foru sa kamenjem i hlebom? Sa okretanjem drugog obraza? Ili sa odvažnošću žrtve da ne pokaže strah zlostavljaču.

Poenta je da nasilje radja nasilje i ne suzbija se nasiljem. Negde se mora mudro stati, inace biva oko za oko dok ceo svet ne oslepi.
xenia5 xenia5 17:57 29.10.2011

Re: #


postoje i tzv "snajka učiteljice" koje na jednom laktu drže lažne LV tašne, a u drugoj ruci mobilne telefone, na koji svaki čas kuckaju SMS-ove i koje baš briga šta rade deca po hodnicima

... i čekaju da naidje školski majstor s kojim su u neshvaćenoj tajnoj vezi.
arianna arianna 18:45 29.10.2011

Re: #

Poenta je da nasilje radja nasilje i ne suzbija se nasiljem. Negde se mora mudro stati, inace biva oko za oko dok ceo svet ne oslepi.


treba početi od zapisivanja u dnevnik

xenia5 xenia5 18:48 29.10.2011

Re: #


Htela sam samo da kazem, treba definisati problem, pristupiti resavanju ozbiljno i zaposliti nove ljude. I njih platiti naravno, da bi mogli mirnije da obavljalju svoj posao bez egzistencijalnih problema. Para ima, mislim, ali ne idu u prosvetu iz nekog razloga. To treba da se menja, da se ne bismo vise zgrazavali nad nasilnicima i huliganima. Ko je kriv? Skola? Roditelji? Obe strane treba da saradjuju za zajednicko dobro. I tim roditeljima treba pomoc i edukacija u ludim vremenima.
Potpuno se slažem i imate preporuku. I roditelji i profesori treba da stanu na istu stranu.
kick68 kick68 19:11 29.10.2011

Re: #

treba početi od

a ja mislila da je ovo blog o nenasilju
poenta mog pisanija: nasilno ponasanje je lose - period:)
arianna arianna 19:49 29.10.2011

Re: #

a ja mislila da je ovo blog o nenasilju
poenta mog pisanija: nasilno ponasanje je lose - period:)


nasilno ponašanje je loše a ovaj blog je o nenasilju

poenta mog pisanje je želja da budemo ....




arianna arianna 19:51 29.10.2011

Re: #

i da uobičajna konverzacija obuhvata reči ....




margos margos 23:55 29.10.2011

Re: #

U skolama postoje child and youth workers, koji rade sa problematicnim ucenicima (razgovaraju, savetuju i smiruju ako izlete sa casa ili naprave neko sranje)

6. 6. 2011.

U Beogradu u Palati Srbija 31. maja održan je okrugli sto na temu osiguranja kvaliteta u omladinskom radu u Srbiji. Okupili su se predstavnici organizacija članica NAPOR, ali i državnih i obrazovnih institucija da bismo videli šta možemo zajedno da uradimo da osiguramo kvalitet i profesionalnost u našem radu. Predstavljeni su standardi kvaliteta programa omladinskog rada, nastavni planovi i programi za prva dva nivoa zanimanja omladinski radnik i mehanizam za validaciju prethodno stečenih kompetencija omladinskih radnika.

Okrugli sto održan je u okviru projekta "Još jedan korak ka licenciranju omladinskih radnika" koji Centar za omladinski rad sprovodi u saradnji sa YEU i NAPOR. Projekat je podržan od strane Delegacije Evropske komisije u Republici Srbiji kroz njihov projekat "Jačanje dijaloga organizacija civilnog društva Srbije i EU", a prostor za sastanak obezbedilo je Ministarstvo omladine i sporta Republike Srbije.


CZOR Centar za omladinski rad
kick68 kick68 00:09 30.10.2011

Re: #

Još jedan korak ka licenciranju omladinskih radnika

O tome govorim.
Da li oni mogu da se zaposle u skolama, da patroliraju hodnicima i dvoristima, proveravaju da li skola ima nezeljene posetioce, razvadjaju one sto se biju, brane decu od napada, zovu na razgovore i paze da se ne valja droga?
Jedna zena koju znam ima tu licencu, dobila ju je u Novom Sadu gde je studirala. Rekla mi je da sa tim mogla da radi kao redar/vaspitac u djackom domu, sto je isto ok. Dok je cekala posao palo joj je na pamet da bi mogla time da se bavi, ali ga igrom slucaja nikad radila jer se ubrzo zaposlila kao profesor. Mislim da je do sada polozila i strucni ispit.
margos margos 00:30 30.10.2011

Re: #

Koliko znam, niko se od omladinskih radnika nije zaposlio s tim zvanjem u bilo kojoj instituciji - uglavnom organizuju radionice, bilo je otvoreno nekoliko omladinskih klubova u Vojvodini (Bečej, Kikinda...)i rade na raznim projektima u dogovoru sa školama - tribine, radionice, ekološke akcije.

Među studentima za omladinske radnike je bilo mnogo pedagoga i psihologa, pa oni koji rade u školama, ta stečena znanja koriste kroz osnovnu profesiju.
Jukie Jukie 00:36 30.10.2011

Re: #

kick68
razvadjaju one sto se biju,

Zar je dopušteno razdvajati one koji se biju? Mislio sam da je zabranjeno jer će siledžija da se žali da si ga povredio.

btw davno, davno (pre nego što je nastao ovaj haos) bio sam na zameni kada su jednu još mlađu profesorku stavili da dežura na hodniku u srednjoj školi za vreme odmora. Ona sitna, tiha, izgleda kao devojčica. U tom trenutku grupa dvometraša skakuće okolo po hodniku, skačući jedni drugima na ramena i smejući se. To je bilo bezazleno, ali da su se pobili, šta bi ona mogla da uradi kad je upola manja od svakog od njih?
kick68 kick68 01:07 30.10.2011

Re: #

Zar je dopušteno razdvajati one koji se biju?

Pozeljno je. Nauce te kako se to radi i kako da se branis.
Ona sitna, tiha,

Ma i da nije sitna, nije to njen posao. Njen posao je da nadgleda i da zove pomoc ako ima problema.
@margos
Među studentima za omladinske radnike je bilo mnogo pedagoga i psihologa, pa oni koji rade u školama, ta stečena znanja koriste kroz osnovnu profesiju.

Skoro svo pomocno osoblje koje radi direknto sa decom ima neko vise/visoko obrazovanje i neretko postaju kasnije nastavnici.Zaboravila sam da napomenem i asistente nastavnika raznih profila.
Skolama u Srbiji potrebno je pomocno osoblje. Skole moraju biti bezbedne (bezbednije).
Koliko znam, niko se od omladinskih radnika nije zaposlio s tim zvanjem u bilo kojoj instituciji

Onda verovatno to nije ta licenca.
margos margos 05:10 30.10.2011

Re: #

Onda verovatno to nije ta licenca.

... ili, pak, ja nemam potpunu informaciju. :)
arianna arianna 16:52 30.10.2011

Re: #




ladylight ladylight 08:40 31.10.2011

Re: #

Nasilje nad profesorima je takodje nasilje u skolama, a na zalost porodica kao osnovna celija drustva nije imuna na nasilje, mozda otuda sve i krece ili da optuzimo zapad po starom dobrom obicaju za promociju nasilja na medijima... problem je kompleksan pa mu tako treba i prici...
tasadebeli tasadebeli 01:34 01.11.2011

Насиље у школама

Као члан школског тима за борбу против насиља добио сам овај материјал који је Аријана окачила на блог. Пажљиво сам га прочитао више пута, као и остали чланови тима. Покушали смо да га спроведемо у дело, највише због млађих и надобудних чланова тима који су то некако примили као свето писмо којег се треба држати. И видели смо да то не пије воду. Врло брзо смо прешли на старе опробане рецепте за спречавање насиља и од тада се и ми и деца у школи осећамо много боље јер су резултати видљиви, а атмосфера у школи много боља. Није ми овде намера да те протоколе омаловажавам, али већ при првом читању ми се учинило да некако превише изгледају као текстови Мире Марковић у Дуги од пре петнаестак година. Знате оно, "лептирићи, цветићи у коси, цео свет је у дугиним бојама..."Мени је увек симпатично са колико незнања и неразумевања такви људи посматрају свет око себе. Е, па свет није такав.

Највише ми је, заправо, засметао израз "Полазећи од претпоставке да се свако насиље може спречити..." Имам двадесет година искуства у раду са децом и сасвим озбиљно и одговорно тврдим да се насиље не може у потпуности спречити у школи. Оно се може контролисати, каналисати, али спречити не. Да би се заиста насиље спречило, морали бисмо да укључимо много више фактора од школских психолога, педагога и наставника. А то је немогуће. Зашто немогуће? Па зато што се велики новац зарађује на насиљу. А овај свет у коме живимо за своје божанство и јесте поставио тај исти новац који, добрим делом, пристиже од примене или приказивања насиља. Очекивати од школе да уради нешто у шта би морали да се укључе и породица и друштво у целини потпуно је бесмислено.

Дечје групе, као и све људске групе, имају своје унутрашње механизме деловања и постојања и те механизме треба користити у решавању сукоба међу децом. Колико сам схватио своју улогу у том процесу, ја треба ту децу и да припремам за неки живот који их чека и после школе. А у том животу неће бити учитељице и педагога којима може да се пожали када га неко увреди или емотивно повреди. Мислим да је боље да децу навикавамо на оно што их чека када престану да буду деца, а што ће бити слично ономе што су доживљавали као деца, само у много озбиљнијем облику.

Сећам се да сам био у првом моменту запањен причом чувеног Мике Алексића који је држао дечју драмску групу. Каже он да му се један дечак из групе својевремено пожалио како га остали у групи зову Клемпави. Мика га онда пита:"Па чекај, јел` ти јеси клемпав? Јел` имаш велике уши?" Мали, са сузицама у очима, погледа изненађено Мику и каже: "Имам." Онда му Мика каже:"Па што се онда чудиш, нормално је да те зову клемпави. И оног тамо дебели, а ону тамо ћора итд." Мали се после тога више никада није осетио повређеним када би га неко назвао клемпавим. Мени је такав Микин однос изгледао претерано суров. Ја бих, у то време одмах позвао оног који вређа клемпавог и нагрдио га. А онда сам схватио шта то Мика ради. Он му показује да је живот управо такав каквим га видимо и да му је боље да се као дете привикава на то него да буде несрећан одрастао човек који је одувек мислио да је прави лепотан, а онда је напрасно открио да је клемпав. Сурово, али делује.

Исто то важи и за насиље у школама. Уопште се не залажем за то да деца треба снагом својих песница да решавају проблеме. Али исто тако не треба ни да их убеђујемо како насиље не постоји. Има га, окружени смо њиме, и биће га и даље. А праву ствар ћемо учинити ако децу научимо како да позитивно реагују на насиље и како да кроз те болне тренутке прођу и изађу из њих јачи него што су били.

Својевремено ми се један проблематични петак пожалио да га је ударио ученик осмог разреда. Позовем их обојицу на разговор и када сам осмака питао зашто је ударио мањег и слабијег од себе, дечак одговори:"Па, наставниче, псовао ми је мајку." Питам петака да ли је то истина, каже јесте. Ја му онда кажем:"Што се чудиш што си добио ћушку. Свако би те ударио ако га вређаш без разлога. То што си у кући научио да можеш да кажеш или урадиш било шта и да не будеш кажњен, то овде не важи. Овде будеш кажњен ако не поштујеш другога." После тога насамо објасним осмаку да, без обзира на увреду, мора да мисли о томе да је овај петак мањи и слабији и да је права срамота да удара слабије од себе. Од тог момента са њима двојицом више никаквих проблема те врсте није било. Петак је на тежи и болнији начин научио да он није никоме центар света осим својој мами и тати. Једном речју, почела је његова социјализација. После тога су ми годинама прилазили старији ученици да се пожале када их вређа или псује неки мали размаженко ("Наставниче, кажите му ви да ми не псује мајку! Боље да му ви кажете, него да га ударим!" Е, то је пример за оно када сам рекао да се насиље у школама не може спречити, већ само контролисати и каналисати. А када такве ситуације још и искористимо да предупредимо неке могуће будуће конфликте, успех је потпун.

Нису нама потребне никакве теорије о спречавању насиља. Потребно је само да примењујемо оно чему су нас учили и како су нас васпитавали када смо били мали, односно треба применити здрав разум и нормално домаће васпитање. И имати пуно стрпљења и разумевања за децу. И пажљиво их слушати. Они ће вам сами све рећи, чак и када то не тражите. А ако им посветите своје време, стећи ћете њихово поштовање и то је пола посла у раду на смањивању насиља у школама.
arianna arianna 08:17 01.11.2011

Re: Насиље у школама

Нису нама потребне никакве теорије о спречавању насиља. Потребно је само да примењујемо оно чему су нас учили и како су нас васпитавали када смо били мали, односно треба применити здрав разум и нормално домаће васпитање. И имати пуно стрпљења и разумевања за децу. И пажљиво их слушати. Они ће вам сами све рећи, чак и када то не тражите. А ако им посветите своје време, стећи ћете њихово поштовање и то је пола посла у раду на смањивању насиља у школама.



dobrodošao i hvala za komentar

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana