Kako sam ja nekada uživala u šopingu! A danas, ne znam da li ćete mi poverovati, bolje i lakše se snalazim u gvožđarama, nego po buticima.
Neka žena se može upitati i reći - ijuuu... otkud ovo svetogrđe, i šta se ona folira - , ali godine zajedničkog rada i majstorisanja po radionici, kući, bašti, garaži, učinile su svoje.
B. me je odlično školovao, i ja sam vremenom postala njegov alter ego, u vidu njegovog zamenika, ali i kalfe, mlađeg vernog pomagača, takoreći potrčka, vrsta momka za sve, koji je slušao i upijao čudne reči - dodaj mi cvikcangle, gde su kombinirke i onaj mali imbus, sada mora u šrafštok, itd.
S njim sam naučila mnogo toga za šta trebaju ruke, stvari za koje sam mislila da ih nikad neću naučiti, jer ne moram. Ali, posao je posao, i dok ne dođe pravi majstor moraš se snaći, ili barem razborito misliti na tu temu. Postala sam i njegove ruke, noge i oči. Znam svaku gvožđaru od "Trešnje" na Telepu, preko "Tri čekića" u centru grada, do "Tehnometala" u Temerinskoj, "Malog Drapšina" u Almaškoj, do "Art-dekora" u Temerinskoj, prema Kanalu.
Zato znam da ću se brže vratiti iz potrage za, recimo, torban šrafovima, ili nitro i uljnim razređivačem, jer tačno znam gde se kupuju i od kog proizvođača, nego iz potrage za onim što je mene snašlo neki dan. I zato me ne pitajte gde se u Novom Sadu mogu kupiti dobre...
cipele!
Pre nekoliko dana pravila sam veliko spremanje u ormanu za cipele i izdvojila sigurno sedam-osam pari da ih poklonim, ili ostavim pored kontejnera upakovane, jer ne dolazi u obzir da ih ja više obujem. Sigurno se pitate kakvo je ludilo bilo u meni, da se odreknem takvog ženskog blaga?
Jer cipela nikad nije dosta, je l' tako, tako je!?
Odgovor na sva pitanja je - neudobne su! Sigurno je omatorila, pomisliće neko. Ima istine u tome. Ali ni da mogu da ponovim, i imam fore još jedan krug u životu, nema te mladosti-ludosti, mode i boje, koja bi me naterala da obujem i trpim neudobne cipele. Doduše, moglo se to naslutiti i nešto ranije. U mladosti me je mama često muštrala što uvek bez veze kupujem pola broja veće cipele, kaže, lepša je manja noga i cipela na ženi, ali nešto me nije mogla opasuljiti da istrpim u izlasku 3-4 sata muka i žuljanja zbog lepote i elegancije u neudobnim cipelama. Nadomeštala sam ja to drugačije, kako sam znala i umela, snalazila se i pravila neki svoj stil.
Dakle, trebalo je naći u sebi snagu, raspoloženje i cajt za kupovinu novih, lepih, a udobnih cipela za jesen.
Pala sam s nogu verujte mi! Dok sam ulazila u te prodavnice, šou rumove, butike, mislila sam o količini dizajnerskog ludila, na svetskom nivou, dokle je ono došlo i kuda će nas odvesti. Mislim, nas žene, jer NAS jedino mogu tako da ugnjetavaju, muče i terorišu, prevode žedne preko vode, za silne novce, i to obućom. Mi žene ćutimo, i kao omađijane se propinjemo na štikle od 10-15 cm, i hodamo protiv svih zakona fizike. Dakle, pune su police cipela i čizama stiletto tipa sa jako visokim štiklama, zatim platformi i po nekih baletanki. Ostalo liči na ortopedske cipele koje su nekad davno u onoj državi delili preko socijalnog. Klasike i sredine - nema.
Ove cipele s platformom već su bile u opticaju jednom kad sam bila mlada, a kažu da su nošene još u antičko doba na prostoru Azije po javnim kupatilima, da se nosiocima istih ne pokvase noge kad završe banju. To što se nisu viđale jedno vreme na ulicama i modnim pistama, posle mnogo lomova članaka, i to što su nestale na nekoliko sezona, bilo je samo pritajivanje. Danas su dizajneri opet podigli sve žene na vrtoglave visine platformi, da hodaju u njima kao da su za njih zavarene, a jedini lek za eventualno odvarivanje može biti samo uz pomoć nekog pajsera. Današnji tipovi, poput lejdi Gage obožavaju platforme. Ona misli da je mala, niska žena, ono, metar i želja za rastom, i ne preza ni od čega ne bi li porasla koji santimetar, pa se nedavno sirota strmoglavila, dok je išla hodnicima Hitrou-a, pred očima fanova što su je pratili.
Što se tih stvari tiče, muškarci se ne daju, oni su jednostavni i koliko ih znam, zahtevaju samo kvalitet i udobnost. Moram vam priznati da sam ustvari u dubini duše muško, tj. imam skroz muški filing za ovu pojavu. Za eleganciju i posebne prilike su mi dovoljne one moje stare, skoro nove salonke, štikla 5 cm, koje obuvam s mene na uštap, i bog da me vidi.
Stiletto cipele, čizme, sandale i papuče, platforme, dizajnirane su i rađene protiv žena, a i gravitacije, blago meni.
Pogledajte te devojke i žene od 15 -16, pa sve do zrelijih godina, u previsokim štiklama. One ustvari stalno idu na prstima, i troše silnu energiju da se održe u ravnoteži. Premda im to ne polazi za rukom svaki put, he, he... Čak i manekenkama, modelima, koje kao da su doktorirale na savladavanju gravitacije hodajući pistama sa potpuno neprirodno isturenom karlicom prema napred, držeći ramena još neprirodnije zabačena skroz unazad, onako mršavim, s onim narko look-om kao da nisu sa ove planete, ne polazi svaki put za rukom da taj hod po pisti završe bez padova.
O bože, kako bih volela da sve žene znaju da sačuvaju svoje dostojanstvo.
I baletanke, bez kojih u životu ne mogu da živim, imaju neki, čudan, potpuno novi dizajn. Dizajneri, ili mnogo šparaju na materijalu zbog ove krize, ili njihovom ludilu nema kraja, jer prave skroz dekoltovane baletanke, tako da ti se zbog malog "obraza" istih, vidi početak prstiju, a pola stopala sa strane ti dodiruje zemlju kojom hodiš. Btw, te raznobojne baletanke, nazovi cipele, koštaju kao čizme, ili božemioprosti, kao neki solidan polovni auto, koji danas dobrano predstavlja deo voznog parka Srbije.
Nisam kupila cipele za ovu sezonu. Zadovoljiću se onim starim koje imam, ili ću odmah preći na čizme, ionako je već zahladilo. Svi kandidati sa polica, koji su mi se donekle svideli, nisu prošli. Zašto? Zato što su mahom svi bili kineske proizvodnje. Bez namere da iskazujem neku diskriminaciju, neudobne su, i tačka. Posle pet minuta tabani ti gore kao da si fakir ili ne znam, šaman, koji je malo pre gazio po užarenom ugljevlju.
Gde su nestali srpski obućari i dizajneri obuće? Ponekad se činilo da može i nama da krene na tom polju, ako se setimo pravih majstora svog zanata. Još da kažem, ni Trća nije što je bio, sve je, i svugde slično. Provereno.