I dok se većina nas guši u tom nametnutom smradu, manjina oličena u tajkunima i njihovim agentima u civilu - stranačkim vrhuškama režima i tzv. opozicije, uživa u svakojakim miomirisima, počev od rezidencija i jahti, do švedskih stolova i bankarskih računa u poreskim rajevima.
Sa zapušenim nosem izdvojio sam delić nebuloza nebeske Srbije, prethodnice gorepomenute "I Kosovo i Evropa":
Nema tih pritisaka pod kojima ćemo dati ijedan pedalj Kosova i Metohije.
Slobodan Milošević, predsednik Srbije, na mitingu u Prištini, RTS (1), 25. jun 1997.
Kosovo i Metohiju ne damo ni po cenu bombardovanja.
Slobodan Milošević, predsednik SRJ, RTS (1), 19. februar 1999.
Kosovo nije drugo do prestvoreno i posrbljeno jevanđelje...
Akademik Matija Bećković, NIN, 8. april 2004.
Da Raška oblast ne bi postala Kosovo, svaki srpski bračni par trebalo bi da rodi najmanje po šestoro dece.
Vladika Filaret, SVEDOK, 6. jul 2004.
Rat nije ni počeo, a nek'moli da je završen.
Brana Crnčević, predsednik Matice iseljenika Srbije, TVB, Dodatak Dnevnika, 7. januar 1992.
SRJ je stvorena kao selotejp sa lepljivim delom okrenutim prema RS i RSK, namerena da ujedini srpske države.
Brana Crnčević, Telegraf, 15. mart 1995.
Predsednik SRJ je zaslužan za mir na Balkanu i šire, jer nije dozvolio da dođe do rata širokih razmera sa nesagledivim posledicama za narode Evrope, a možda i planete.
Predlog SUBNOR-a iz Loznice da se Slobodanu Miloševiću dodeli Nobelova nagrada za mir, DANAS, 22. decembar 1999.
Ukoliko Milan Martić bude izabran za predsednika RSK, on će najpre čeličnom metlom očistiti kriminal i stvoriti pravnu državu, a zatim Krajinu ujediniti sa Srbijom u jedinstvenu državu i predsedničku palicu predati svesrpskom vođi Slobodanu Miloševiću.
Akademik Mihailo Marković, Borba, 19. januar 1994.
Kao ponosan Srbin, više bih voleo da su svi oni junački poginuli i da ih se sećamo kao junaka, koji su odbranili teritorije.
Željko Ražnatović Arkan, komandant SDG i predsednik SSJ, o Srbima izbeglim iz zapadne Slavonije, Srpsko jedinstvo, jun 1995.
To što vi podrazumevate pod privilegijama, moja porodica i ja doživljavamo kao odricanje.
Prof. dr Mira Marković, u intervjuu NIN-u, 1. maj 1992.
I pitam se zašto je u kraljevstvu cveća, za koje mislim da je iznad naše planete, odlučeno ove jeseni da se produži u našoj bašti samo život belih ruža, a ne i drugog cveća, ili bar i ruža drugih boja.
Akademik prof. dr Mira Marković, lider JUL-a, DUGA, 9. novembar 1996.
Mi nismo protiv cijelog svijeta, cijeli svijet je protiv nas.
Dr Radovan Karadžić, predsednik RS, NTV Studio B, 7. maj 1993.
Međunarodna zajednica će izgubiti meč sa mnom.
General Ratko Mladić, Borba, 7-8. avgust 1993.
Srbi su najjači onda kada su sami.
Dr Biljana Plavšić, potpredsednica RS, NIN, 6. maj 1994.
Srbi se neće smiriti dok se ne prostru s obe strane Drine.
Vojislav Koštunica, predsednik DSS, prilikom posete Kosovu, 1995.
Gospodine predsedniče, ja imam najlepši posao na svetu, ja predajem na Policijskoj akademiji.
Prof. dr Ratko Marković, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu i potpredsednik Vlade Srbije, obraća se predsedniku Vlade na proslavi u Policijskoj akademiji, NTV Studio B, 17. april 1995.
Osnovni uzrok bede u Srbiji je ogromna količina novca kojim građani raspolažu.
Dr Borisav Jović, potpredsednik SPS, govor u Topoli, 3. septembar 1993.
Život je kratak, a ja to znam najbolje, radio sam na groblju.
Tomislav Nikolić, šef poslaničke grupe SRS u Narodnoj skupštini Srbije, 7. oktobar 1993.
U Beogradu postoji i druga strana, mondijalisti, male stranke koje su zapravo američke partije u Srbiji čiji lideri gledaju samo sopstvene interese.
Akademik Ljubomir Tadić, Naša borba, 2. jun 1995.
Mislim da je situacija dosta teška kad jednog vanpartijca i siromašnog novinara zovu da bude ministar.
Aleksandar Tijanić, direktor BK TV i novopostavljeni ministar za informacije, Telegraf, 29. maj 1996.
Ako treba, tući ćemo NATO bejzbol palicama.
Četnički vojvoda Vojislav Šešelj, predsednik SRS i potpredsednik Vlade, DANAS, 16. novembar 1998.
Čini mi se da je u ovom trenutku Beograd, na žalost, pravi petokolonaški grad, pun smutljivaca, kukavica, lažnih pacifista, navijača za suprotni tabor, ali to nije čitava ova zemlja Srbija, koja može sebi i u ovakvom trenutku da dozvoli taj luksuz i trpi tu menažeriju na svojoj grbači sa koje može da je strese kao onaj vepar sa Karađorđeve zastave koji stresa dosadne buve.
Momo Kapor, Borba, 7-8. mart 1992.
Za dve-tri decenije svi ćemo imati rakete sa atomskim glavama, a razloge da ih upotrebimo stičemo upravo pod raketama i bombama NATO avijacije.
Akademik Dobrica Ćosić, NEDELJNI TELEGRAF, 31. mart 1999.
Mi smo Srbi rešili da živimo u jednoj državi - svi, pa makar svi drugi bili isprebijani na mrtvo.
Milić od Mačve, NIN, 2. jun 1995.
Rat ili mir su metafizička pitanja o kojima može da se priča šest sati.
Dr Zoran Đinđić, predsednik DS, u razgovoru sa predstavnicima Nezavisnog sindikata metalaca, 29. jun 1995.
Mi imamo kandidata za budućeg predsednika Amerike - 2030. godine. To će biti Janićije Drugi Karić.
Bogoljub Karić, NIN, 2. februar 1996.
Slobodane, Slobodane, ti si komunista,
Volimo te, volimo te k'o Isusa Hrista!
Hor poslanika SPS, predvođen Bidžom i Rakom proslavlja izbor Miloševića, snimak BK TV u sali za sednice Narodne skupštine Srbije, 15. jul 1997.