Naslov bi mogao da glasi i manipulisanje narodom putem masovnih medija, ili instrumentalizacija masovnih medija ili Narode snago moja, narode marvo moja
Narod je uvek radije slušao slatke laži nego gorke istine, što su vladari i političari, bez obzira na sistem, to uvek koristili i danas koriste da bi bili na vlasti, a svoje interese prikazivali opštenarodnim.
Zahvaljujući savremenim sredstvima masovnih komunikacija sada je manipulisanje javnim mnenjem mnogo lakše i, naravno, maksimalno je prisutno u svim sferama. Iako se koriste naučna dostignuća iz oblasti socijalne psihologije i psihologije političkog ponašanja, na političkoj sceni ima dosta slučajeva koji se pre mogu svrstati u oblast psihijatrije.
Zato ne treba da čudi kada građani za mnoge političare kažu da “se nose“, a ne ponašaju.
Noam Chomsky je napisao Strategija manipulisanja ljudima putem masovnih medija, kako na globalnom , tako i na nacionalnom nivou. Ta strategija se otprilike svodi na to da javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti, a ljude je potrebno ubediti ljude da je poželjno biti glup, vulgaran i neuk.
Evo tih 9 tačaka njegove strategije, a svako može da u okviru njih nađe i mesto naše političke scene i pozorišta.
„1. Upotreba nevažnog
Pažnju javnosti preusmeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumevanju sveta.
2. Stvaranje problema
Ta metoda se naziva i "problem - reagovanje - rešenje". Treba stvoriti problem, da bi deo javnosti reagovao na njega. Na primer: izazvati i prenositi nasilje sa namerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu, ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
3. Loše na kašičicu
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu meru, uvoditi je postepeno, "na kašičicu", mesecima i godinama. Promene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biće sprovedene politikom malih koraka. Svet se tako vremenom menja, a da to ne budi svest o promenama.
4. Razblažavanje nepopularnog
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unapred. Ljudi tako ne osete odjednom svu težinu promena, jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promeni. Sem toga i "zajednička nada u bolju budućnost" olakšava njihov prihvat.
5. Dečji jezik
Kada se odraslima obraćamo kao kad se govori deci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj meri se koristi i prilikom reklamiranja.
6. Kratki spoj emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svest zamenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.). Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7. Neznanje za siromašne
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8. Veličanje gluposti
Javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti. Potrebno je ubediti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
9. Usađivanje krivice
Treba ubediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za sopstvenu nesreću, usled oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcenjen pojedinac, opterećen osećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.”
U vreme kada se Evropa, pa i svet, nalazila u sveopštoj krizi, 1934.godine Krleža je napisao:
"Živimo pod prokletim, i teškim teretom starinskih šema, otrcanih predstava, falsifikovanih slika o stvarnosti, i teško je probiti se kroz te mračne prostore, što ih zamišljamo u patetičnom grimizu vekova, oklopa, tradicije, vaspitanja i dresure, do neposredne i jasne istine da bi čovek zapravo trebao biti čoveku čovek, a ne poslodavac, i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduslov svakog daljeg ljudskog razvoja i napretka ".
Sve to važi i za vreme današnje. Svet i Evropa ,i naravno Srbija, opet se nalaze u krizi sa dosta sličnih sindroma samo na višem nivou u skladu sa savremenim naučno-tehničkim dostignućima.
Ono što je zajedničko za oba perioda je izuzetna manipulacija javnim mnenjem i neizvesnost u kom pravcu sve može da (s)krene. Svojevremeno je otišlo u fašizam, nacizam i svetski rat, a kuda će ovo sada ostaje da se vidi. Manipulacija narodom putem medija je moćno sredstvo u bilo kom pravcu da se krene.
Ako se pogleda naša politička scena onda je strategija koju je opisao Čomski „malji deca“ za ovo šta nama rade naši mediji i političari. Dovoljno je samo obratiti pažnju kako mediji prate stvari i izjave stranačkih vođa i portparola o zaposlenosti, investicijama, standardu, srpskim nacionalnim interesima, Kosovu, Eu , obećanjima o boljem životu ... i kako jedni druge ocenjuju, potcenju, napadaju i vređaju.
Inflacija i eskalacija mudrosti tek se očekuje kada zvanično i počne predizborna kampanja.Zagrejavanje je već uveliko počelo, a završiće se opet tako što će narod izabrati one koji će njime vladati. Njima će biti opet dobro, bili vlast ili opozicija ,a kada će narodu biti bolje ostaje mu da čeka do sledećih izbora i moli Boga da ne bude gore iako su mu svi obećali da će biti bolje.