Gost bloga: Pandovisia
Pandovisia - Girl From Facebook
Da li se prilikom upoznavanja preko neta težimo videti sa drugom osobom, ili sa sopstvenim odrazom u kompjuterskom ogledalu? Trebamo li sa chata preći na „pravu stvar", ili nam je noć uz miša i monitor prihvatljivija kao komfornije i svakako jefitnije rešenje? Da li je interaktivni odnos bolji od asinhronog, ili su samo lenjost i aseksualnost ti kojima nove tehnologije idu pod ruku? Iluzija garantovane privatnosti ima opuštajuće dejstvo na komunikaciju, medjutim dokazi ukazuju da na netu upravo nema privatnosti, i da se oni koji je tamo traže sakrivaju u pogrešnoj rupi.
Pa ipak rado i sve češće uskačemo u tu rupu. Šta nas u njoj očekuje? Porodica i prijatelji, saradnici i ljubavnici. Mogućnost održavanja prisnih prijateljskih, pa čak i strasnih ljubavnih veza u virtuelnom svetu dobija novu dimenziju, a romantični aspekt komunikacije u oblacima postaje jedna od tema nove net umetnosti. Nažalost i druge stvari vrebaju učesnike u ovoj igri - internet zlostavljanje od strane seksualnih, finansijskih i drugih (ne)skrivenih predatora sve češće odnosi žrtve u realnosti. Na kraju, ali ne i najmanje važni, nalaze se AI avatari naših mašina. Možda će i sam chat sa živim čovekom koliko već sutra predstavljati luksuz.
Ali ostavimo veštačku inteligenciju i net manijake po strani i pogledajmo sopstveni odraz u elektronskom ogledalu. Da li smo zaista ona osoba za koju se izdajemo bilo u stvarnom ili u virtulanom svetu? Ukoliko je odgovor negativan to znači da „face to face" komunikacija ne garantuje iskrenost i da avatari ponekad mogu biti iskreniji od nas samih! Možda bi trebalo da ih pustimo, sve dok sami ne naučimo bolje, da nastave svoju igru predstavljanja, pretvaranja, flertovanja, druženja, poznanstva, prijateljstva, razumevanja - igru koja se zove Smile & Frown. Iz te igre ćemo možda nešto i naučiti.