Obrazovanje| Roditeljstvo

Dođi da ti Deda Mraz da 'bonu

Krugolina Borup RSS / 02.12.2011. u 00:12

Christmas%20Santa%20Claus%20Organic%20Cookie.jpgPršti pršti bela staza, evo Deda Mraza, a s Deda Mrazom, kako i dolikuje, dolaze i silne zimske čarolije.

Tako meni pre neki dan, preko deteta, stiže ponuda škole za Novogodišnju žurku - program za niže razrede. Dakle, ne pozivnica da dođem na novogodišnju priredbu, pa da se divim kako su i šta deca sve u prvom polugodištu naučila i savladala, pa sad prikazuju, nego bukvalno PONUDA da dete prisustvuje Novogodišnjoj žurci. U školi. Za pare.

Cena - prava sitnica: 550,00 dinara za dva sata. Što će reći da roditelj koji prima prosečnu platu u ovoj zemlji Dembeliji mora da radi više od dva sata, e a da bi zaradio za dva sata Novogodišnje žurke svog deteta. A oni koji rade za minimalac, moraju da rade i celih pet sati za ta dva dečija sata.

A u ta dva sata: sendvič ili čoko-kroasan i sok, ali i latino koreografije i salsa i muzički semafor i muzičke poze i muzički šešir i limbo dance i brzi limbo dance i zlatna kapija i novogodišnji ples i Deda Mraz. A Deda Mraz deli 'bone.

Ponuda potiče od Saveza za sportsku animaciju i sportsku rekreaciju Srbije. To, valjda, zato što u školi nemaju fizičko redovno, pa da bar za Novu godinu imaju intenzivno dvočasovno razgibavanje. Za pare. I to ne za one što ih škola zarađuje izdavanjem sala za fizičko, već za roditeljske.

Gledam onu ponudu, pa ne znam da li da se smejem ili da plačem.

Kad su naše škole prestale biti mesta na kojima deca pevaju, i postala mesta na kome se deci pušta muzika?

Kad su naše škole postale agencije za promociju i prodaju usluga profesionalnih animatora?

Kad su naše škole postale mesta na kojima Deda Mraz deci deli bombone?

Gledam u onaj priheftani papirić uz ponudu, i mislim se gde da potpišem: ispod SAGLASNA ili NISAM SAGLASNA?

Sve u meni vrišti da nisam saglasna.

A onda me dete pogleda svojim velikim očima i... više ne znam da li sam saglasna ili nisam.

Šta ću jadna, 'oću-neću, 'oću-neću, 'oću-neću... pod teretom školske emotivne ucene, na kraju potpišem da 'oću.

Božemeoprosti.

I sad čekam da mi ispostave uplatnicu.

Valjda neće keš da traže?!

Atačmenti



Komentari (119)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

pointofview_gun pointofview_gun 20:30 03.12.2011

Re: Danas pocinje 5 festival nauke

I ja nisam do fakulteta znala da postoji Petnica. Tacnije, jesam nesto nacula al sam mislila da je to za decu iz Beograda. Nijedan nastavnik nikad nije spomenuo mogucnost odlaska tamo, ne samo meni, nego ikome iz skole. Nije bas verovatno da smo svi mi iz moje skole netalentovani.
U skoli moje cerke niko nije spomenuo odlazak na festival nauke. Niti uopste postojanje istog.
Tako je to kad zivis u malom mestu...
ivankagrump ivankagrump 10:49 02.12.2011

Nekad bilo, sad se spominjalo

Mi smo za Novu godinu (tj. poslednji dan skole u prvom polugodistu) skupljali pare za sokove, mame su bile zaduzene za slane zanimacije i kolace, a za muzicku animaciju donosili smo kasete od kuce i pustali ih na starom razdrndanom kasetofonu
eli.lacrosse eli.lacrosse 11:35 02.12.2011

Re: Nekad bilo, sad se spominjalo

mame su bile zaduzene za slane zanimacije i kolace

Ne zaboravljaj bake, Ivanka.
golubica.bg golubica.bg 11:51 02.12.2011

Re: Nekad bilo, sad se spominjalo

ivankagrump
Mi smo za Novu godinu (tj. poslednji dan skole u prvom polugodistu) skupljali pare za sokove, mame su bile zaduzene za slane zanimacije i kolace, a za muzicku animaciju donosili smo kasete od kuce i pustali ih na starom razdrndanom kasetofonu


Koliko se secam i mi smo to radili

A u srednjoj skoli, u prvoj godini se islo valjda u Vojvodinu za neke sulude pare, pa ja preskocila, a u drugom su nam ponudili Kopaonik za jos vecu cifru (kao nismo punoletni, pa jos ne mozemo u inostranstvo koje bi ispalo i jeftinije ), te smo kolektivno resili da ne idemo, cela godina (i jos mi rekose da sam ispala pametna sto nisam isla ni u Vojvodinu). Kad bolje razmislim, samo sam u trecoj godini i isla na ekskurziju (Grcka), jer je sledeca (Italija) opet bila preskupa. E za tu Italiju se dovijalo na razne nacine, razredna se odrekla svog gratisa, pa je platila za sebe, a dobili smo jos jedan, pa je sve to podeljeno na 5-6 ucenika koji su zarko zeleli da idu, a nisu imali dovoljno para. I sa svim tim kombinacijama, opet nije otislo vise od 17 ucenika, a ja opet odlicno prosla, jer sam iste godine otisla u Italiju na Ciceronijadu - za dz

The bottom line is, sada hajde i nekako, tesko je objasniti djacetu-prvacetu da ne treba da ide na novogodisnju zurku jer je najobicnija prevara, ali cim malo poodraste, znas sta ti je ciniti...
49 41 49 41 16:14 02.12.2011

Razmisljanja deteta

Kcerka je bila III osn.; priblizavao se Bozic i Nova Godina.

Interesovalo me njeno vidjenje i pretstava u njenoj glavi o Deda Mrazu.

Bila je odricna, sa lezernom facom; palacajuci jezikom i odmahulici rukom.
-To su ljudi izmislili, da se malo provesele i naprave teatar pri kraju godine, ...

Kad sam joj to isto pitanje, postavio tacno posle dve godine u slicnoj situaciji dok smo setali niz stazu bila je glasna:
-Apsolutno postoji! Da nije tacno, to sto ja njoj kazem da su ga, mozda ljudi izmislili.

Naravno, posle sat i vise hodanja i razgovora o drugim temama; usledilo je njeno pitanje:
Sta mislim, sta bi njoj deda mraz mogao da donese?!?
Krugolina Borup Krugolina Borup 16:47 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

Interesovalo me njeno vidjenje i pretstava u njenoj glavi o Deda Mrazu.


Ove godine u januaru (dete-predškolac):

- Mama, sledeće godine hoću da budem budan celu noć za Novu godinu!
- A što sine?
- Hoću da vidim pravog Deda Mraza, a ne ove maskirane.

(pet minuta pauza, pa nastavak razgovora):

- Mama, a jel' Deda Mraz uopšte postoji?
- Pa... (kad me već pita, neću da ga lažem)... ne, sine.
- A ko onda donosi poklone?
- Roditelji.
- E, TAČNO SAM ZNAO!
dragan7557 dragan7557 16:55 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

Sta mislim, sta bi njoj deda mraz mogao da donese?!?

Pa Koka Kolu koja je i izmislila ovu nakaradu.

cerski
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 17:34 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

nakaradu


dobro de, te kokakolina nakarada, te komunisticka zavera protiv sv nikole...

pusti to.

nije los deda mraz.
mnogoj deci je donosio radost.

zapravo, ja volim deda mraza i jebemise za kokakolaporeklo i komunisticke zavere:)


mariopan mariopan 18:18 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

zapravo, ja volim deda mraza i jebemise za kokakolaporeklo i komunisticke zavere:)


Tako jeeee
49 41 49 41 18:40 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

kokakolaporeklo =



8 kasika secera!

u onoj jednoj Alu-limenci.

I sam sam se iznenadio.
tasadebeli tasadebeli 22:55 02.12.2011

Re: Razmisljanja deteta

Krugolina Borup
Interesovalo me njeno vidjenje i pretstava u njenoj glavi o Deda Mrazu.Ove godine u januaru (dete-predškolac):- Mama, sledeće godine hoću da budem budan celu noć za Novu godinu!- A što sine?- Hoću da vidim pravog Deda Mraza, a ne ove maskirane.(pet minuta pauza, pa nastavak razgovora):- Mama, a jel' Deda Mraz uopšte postoji?- Pa... (kad me već pita, neću da ga lažem)... ne, sine.- A ko onda donosi poklone?- Roditelji.- E, TAČNO SAM ZNAO!



НЕ ПОСТОЈИ?!?!?!?

tasadebeli tasadebeli 23:30 02.12.2011

Мали оглас

Да не испадне овде да куца лаје ради села! Пре свега куца лаје себе ради! Ће да биднем брезобразан и да искористим Круголинин блог за мали приватни оглас који већ годинама понављам на родитељским састанцима. Дакле: Дајем своје дневнице са екскурзије и приде део платице заинтересованом који би уместо мене водио децу на екскурзију. Плаћено и здравствено осигурање.


Признајте, родитељи, ви понекада не можете да изађете на крај ни са својим једним или двоје деце, а ми их водимо по 25-30. И не морају они да праве никакве посебне неподопштине, довољна је та напетост која траје непрекидно од поласка до повратка. И то је и очекивано јер колико нас би било способно да настави свој живот када би се, не дај Боже, неком детету нешто догодило. И када се побунимо против тога, онда нам саспу у лице реченицу: "Па, шта хоћете! Добијате ви дневнице за то!" Ја те дневнице називам надница за страх. У Голупцу (немају дом здравља, само амбуланту) сам водио на ушивање једнога који је, јурећи се по ходнику са другарицом у пет ујутро, пролетео кроз стаклена врата. Ушивали су га наживо, још ми одзвањају његови урлици у ушима. Са Таре сам у Бајину башту спуштао једнога на инфузију јер се толико напио да је следећих недељу дана алкохол испаравао из њега. Иначе, обојица одлични ученици, а овај што се напио је у том тренутку био и првак Балкана у свом спорту за тај узраст од 14 година. А онај што су га ушивали у Голупцу је изгледа у том моменту открио чему је наклоњен и ено га сада студира врло успешно медицину. Па сам онда,... Ма, приче са екскурзије су као приче из војске...

До сада сам ишао на 15-16 екскурзија, а барем после десет екскурзија сам ишао на боловање 3-5 дана да бих се повратио од "провода". Треба да ме видите на шта личим када се вратим са екскурзије. К`о покојни Тоза!

Зато и тврдим да су екскурзије изгубиле смисао. Оне би требало да буду део наставног процеса, али се редовно претварају у луди провод пубертетлија са јахањем и пуцањем јер су ван погледа и домашаја руку родитеља. Када на све то додате и вишак хормона, спретност руку и ногу, неизбежно дође до неке глупости. Да не причам да клинци не могу да се сврте у школским клупама најмање недељу дана пред екскурзију и недељу дана после екскурзије и ти часови могу да се подведу под изгубљене часове.

Одатле мени, и многим наставницима са којима разговарам о томе, та идеја да се укину у школама такве ствари које се изводе само да би неки тамо шибицари зарађивали на нашој наивности.
uninamama uninamama 09:59 03.12.2011

Re: Мали оглас

Podržavam!
Krugolina Borup Krugolina Borup 13:52 03.12.2011

Re: Мали оглас

uninamama
Podržavam!


Takođe.

Profesore, možda bi vi mogli da sklepate neku peticiju u formi vapaja nastavnika za podrškom roditelja u takvom zahtevu Ministarstvu prosvete, a sigurna sam da bi je dobar broj roditelja potpisao. I verovatno skoro svi nastavnici (izuzev onih direktno povezanih s turističkim agencijama).

Nevolja je, pak, što bi se verovatno i učenici organizovali s kontra-peticijom. Međutim, bar bi to otvorilo javnu raspravu i skrenulo pažnju da postoji problem, pa nek se i učenici uključe u raspravu i neka pokušaju da razumeju probleme roditelja i nastavnika. A i mi da pokušamo da shvatimo što se oni tako razulare na tim ekskurzijama?

tasadebeli tasadebeli 18:14 03.12.2011

Re: Мали оглас

Krugolina Borup

uninamamaPodržavam! Takođe.Profesore, možda bi vi mogli da sklepate neku peticiju u formi vapaja nastavnika za podrškom roditelja u takvom zahtevu Ministarstvu prosvete, a sigurna sam da bi je dobar broj roditelja potpisao. I verovatno skoro svi nastavnici (izuzev onih direktno povezanih s turističkim agencijama).Nevolja je, pak, što bi se verovatno i učenici organizovali s kontra-peticijom. Međutim, bar bi to otvorilo javnu raspravu i skrenulo pažnju da postoji problem, pa nek se i učenici uključe u raspravu i neka pokušaju da razumeju probleme roditelja i nastavnika. A i mi da pokušamo da shvatimo što se oni tako razulare na tim ekskurzijama?



Да, то сам и ја мислио. Можда не петиција, али нека врста заједничке изјаве са наставничког већа (тј. наставничких већа у више школа)којом ми сами себе проглашавамо неспособним да водимо такве екскурзије. И сада ту долазимо до онога на шта је Весна мислила у потоњем коментару. Тиме бисмо можда скренули пажњу на квалитет екскурзија на које ученици иду. Често недостаје управо то, испуњен програм екскурзије, квалитетан водич (неколико пута сам ишао са водичима који нису знали чак ни пут којим треба да идемо, а ретки су били они који би деци нешто и испричали тамо где бисмо се заустављали). А онда долазимо и до твог питања зашто се деца тако разуларе на тим путовањима и до онога што Весна каже да је проблем изгледа у тим "ланцима" са којих клинци буду пуштени. Тако опет некако долазимо на терен образовања и васпитања које притиска личност детета са једне стране, а са друге стране га претерано мази и штити и учи га да од малих ногу не буде одговоран ни за шта и да су ту увек одрасли који ће оно што није у реду забашурити својим положајем, новцем, агресијом према школи или већ нечим другим... Већ смо причали о томе на неким блоговима (код Стронгмена). Изузетно је тешко данас наћи праву меру и бити ауторитет који се поштује, а не ауторитет којег се клинци плаше. За тако нешто је потребно много времена, стрпљења, посвећености, а у овој лудој трци за новцем и сопственим уживањима данас људи то ретко постижу. Знам да ти, Круголина, и Весна нисте такве, али знате ли колики број родитеља данас деци купи телевизор и компјутер, убаци то у њихову собу и гурне дете унутра да буде мирно и да им не смета док се они одмарају од дневне јурњаве за новцем и испуњавају сопствене прохтеве. Васпитавање укључује и пожртвованост, а многи родитељи једноставно нису спремни за тако нешто. Многи од њих и не схватају да дете није украс у животу који можеш да узмеш да се поиграш њиме када имаш времена и стрпљења, а када те живот убаци у машину, онда тај украс оставиш на полици до неке следеће прилике. Да видите само колико сам писмених задатака прочитао у којима клинци напишу да им нису потребне патике од 200 евра, него им је потребно да тата и мама један дан проведу са њим, разговарају о ономе што њега интересује, баве се његовом малом душом. Тужно је када схватите колики је то број деце и то чак из породица где и мама и тата нису необразовани људи. (Зато и тврдим да васпитање нема никакве везе са степеном образовања онога који васпитава, већ искључиво са његовом личношћу.) И ти људи своју децу често претерано штите тамо где не треба, ваљда, због гриже савести што им се не посвећују довољно.

Понављам нешто што сам вам рекао пре, разумне деце има много више него што то нама из угла одраслих изгледа. Али када живе у таквом свету који сам вам горе описао, морају да пронађу неки свој мали модел живљења.

Мало и да вас насмејем у овој тужној теми. Знате шта ми клинци у школи најчешће кажу као оправдање када их грдим због неке учињене глупости? Кажу, ми смо у пубертету! (Мученици моји, они мисле да је то оправдање за све лоше што ураде.) Онда им ја обично кажем: "Одлично! Ви сте у пубертету, ја и већина наставника је у климаксу, дакле можемо да дигнемо школу у ваздух!" Насмејемо се заједно тој замисли и наставимо да живимо заједно док су у школи. Али они после школе оду кући и ту наш заједнички живот престаје, ту на сцену ступају људи који су им много важнији у животу -родитељи.
uninamama uninamama 10:04 04.12.2011

Re: Мали оглас

Ovo je još bolje...

ПРОГРАМ ЕКСКУРЗИЈЕ
Екскурзије треба преиначити у једнодневна студијска и научно-истраживачка путовања.
Програми екскурзија би се базирали на стварном наставном плану и програму за тај разред и одвијали би се унутар граница Републике Србије.
Програме таквих путовања с правцима и садржајима предлажу предметни наставници из конкретних наставних тема/јединица или, на основу ученичких семинарских/истраживачких радова, одељенским и стручним већима током текуће школске године за наредну школску годину. Наставничко веће их разматра и доноси коначну одлуку о њима . Савет родитеља би, као и до сада, давао сагласност на прогаме.
„Програм екскурзије садржи: образовно-васпитне циљеве и задатке; садржаје којима се постављени циљеви остварују; планирани обухват ученика; носиоце предвиђених садржаја и активности; трајање, путне правце, техничку организацију и начин финансирања“ .
Носиоци припреме, „организације и извођења програма екскурзије су директор школе, стручни вођа и одељењски старешина“ . Стручни вођа је наставник чији је програм усвојен.
Услови за извођење екскурзије, припрема и извођење екскурзије, избор агенције и безбедност путовања би се одвијали према постојећем Правилнику.
Ученици четвртих разреда, као већином пунолетни или старији малолетници – одговорни за своје поступке, могу да иду на матурску екскурзију у иностранство, водећи рачуна о томе да програм екскурзије поштује одредбе Правилника.
Трошкове извођења екскурзија, као и до сада, сносе родитељи/старатељи ученика. Они с туристичком агенцијом склапају уговоре, па се тако избегава одуговлачење с наплатом, а директор, одељенске старешине и рачуноводство школе се ослобађају додатних послова и непријатности.
Ученик који је у претходне две школске године кажњен укором наставничког већа, укором директора или укором одењенског већа не може бити учесник екскурзије, осим уколико с њим на пут не крене родитељ/старатељ или пунолетно лице овлашћено од стране родитеља/старатеља (унети у Правилник о дисциплинској одговорности ученика).

29. новембра 2011. године Милан Гачановић
проф. Прве београдске гимназије

Možda ne moraju da budu jednodnevna, možda mogu da budu i u inostranstvo, ali MORAJU da imaju relevantan obrazovni program!
Jukie Jukie 01:44 05.12.2011

Re: Мали оглас

uninamama

Možda ne moraju da budu jednodnevna, možda mogu da budu i u inostranstvo, ali MORAJU da imaju relevantan obrazovni program!


Meni je kao đaku bilo dosadno kada nas stalno vuku po crkvama i manastirima (išao sam na prve tri ekskurzije, četvrtu sam odbio) jer me istorija kao predmet stvarno ne interesuje i zato sam i otišao na prirodni smer, pojma nemam ko je taj određeni vladar ko je gradio manastir, nisam bio siguran da li smem da ulazim u manastire kao ateista i da li će se kaluđerice ljutiti što ne znam običaje, i jako mi je drago što manastir i dalje stoji očuvan iz tog perioda ali nisu morali da me voze pola dana tamo da mi pokažu manastir koji mi izgleda isto kao i svi oni koje smo ranije obišli. Da smo pre ekskurzije iz tih nekih predmeta iz kojih je obilazak manastira relevantan imali neko predavanje o trasi ekskurzije, verovatno bih znao šta da tražim i gledam i da li je to jako važno ili se to svuda nalazi.

Ovako se sećam neke grobnice raznih vladara, i neke izložbe slika u kućici na vrhu brda na Fruškoj gori (nisu imale stakla preko pa sam prstom pipnuo boju...), i tamo smo dečka koji je došao iz Afrike prevarili da se po rukama izudara koprivom ( "ovo je čudotvorna srpska trava, ako se par puta udariš po rukama ima da skačeš metar i po uvis" - i jeste...) , i posetili smo ergelu lipicanera (ali nam nisu pokazali program jer nisu zapisali da dolazimo!) i išli smo do Matice Srpske u Novom Sadu (gde je neki čovek pričao monotonim glasom i bilo me je sramota što ne mogu da se koncentrišem) a vodička nije umela da nađe M.S. pa nas je prvo dovela do neke crkve?, i nekog kanjona kojim se ide do manastira i tamo u dnu se vidi jato belih pataka a kada izađeš tamo prodaju sladoled i to od svake vrste imaju samo po jedan (dve godine su nas vodili istim kanjonom do istog manastira!??? i drugi put je bila jedna patka manje... sirota), od Subotice smo videli samo Palićki zoo vrt i odmah se vratili nazad (zoo-vrta se naravno najbolje sećam), a sem toga se sećam gomile manastira i ispred jednog nas je onako smorene neka časna sestra pitala da li smo pešačili do tamo kad smo toliko iscrpljeni, pa smo morali da priznamo da nismo...

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:35 03.12.2011

uh


ne podrzavam.

mada, moje misljenje i nije bitno. deca su mi velika, a ja ne radim u prosveti. lako mi je da ne podrzavam ukidanje eskurzija, jelda.

al, opet, ne verujem u restrikcije i zabrane. hocu da kazem, najlakse je nesto ukinuti. i onda nema vise.

al problem je tako resen na najgori nacin. samo je cenzurisan.

i kapiram ja da je su eskurzije i horor, jedni bi da kupuju (ako su odleprasli u inostranstvo), drugi bi da se napiju, treci bi da se seksaju, cetvrti size onako,peti su beslovesni...

prosto da ih zatvoris u sobu s gumenim zidovima i cekas datum povratka.

kapiram ja i da je sve skupo, da se mnogi loze bas na one najskuplje varijante i na prvu loptu ih poistovecuju s najatraktivnijim.

mozda ipak ima neko resenje. neki drugi pogled, drugi koncept.

lepo je kad se negde ide i u necemu ucestvuje zajedno.

znam ja da se neka deca na eskurzijama ponasaju ko da su pustena s lanca.
ali mozda se tako ponasaju jer i jesu pustena s lanca.

mozda treba o lancima malo promisliti.
pa o pravilima i sankcijama koje se sprovode u delo.

mene zanima kako bi izgledala jedna zaista kvalitetna eskurzija.

ako kopam po licnom secanju, eskurzije na koje sam isla u gimnaziji, ostavile su me ravnodusnom. sad mogu da pokapiram da zapravo nisu imale sadrzaj, da se sadrzaj svodio na dranje u autobusu, lep hotel i divljanje po sobama i vecernji provod u diskacu.

na prvoj godini faksa profesor istorije filozofije nas je vodio u grcku. i to je bilo savrseno. iako smo patili od duga puta u basu i spavali po sirotinjskim hostelima bez konfora.

ali smo sibali po grckim selima, imali predavanja na otvorenom, vec treceg dana, iako smo se skupili s razlicitih katedri a iblo i padobranaca, bili smo tim.

ali, imali smo sadrzaj.
i vodju puta koji je umeo da animira nasu radoznalsot.

posle smo po istoj shemi isli na siciliju. mesec dana landarali po velikoj grckoj.

i mnogo je godina proslo.

ali svakog oktobra, jedan mali tim iz tog autobusa, pravi sicilijansko vece. otisli smo svak na svoju stranu, cak i geografski, ali je ta davnoprosla eskurzija nesto sto nas povezuje. cak nam se i deca, koju smo u medjuvremenu izrodili, druze.

licno mislim da nam je ta zajednicka uspomena podigla i nivo tolerancije. jer, iz ekipe u autobusu, neki su zavrsili kao monasi u hilandaru, neki kao profesori na teoloskom faksu, neki kao profe na istoriji, neki kao fizicari u americi, ali se i danas nekako kapiramo, povezani secanjem.

ja uopste nisam u verskom fazonu, mada respektujem one koji jesu, po sistemu, tvoja stvar.

i jednom dodjem na jednu slavu kod poznanice koja je u medjuvremenu usla u za mene nepojaman verski zanos. posto me zna (ne sa eskurzije), uvek je briyna da nesto ne uradim pogresno ili kazem. naravno, preteruje.

i dodjem ja, kad ono, svi ljube ruke popu i obracaju mu se s "oce", presamiceni. poznanica me strogo gleda, ja gledam malo onako, mislim, ruke ljubim samo bebama.

kad ono, svesteno lice oko koga su se tako uzrujali, moj drug s eskurzije, mislim, znamo se iz druge price.

i ne da smo udarili u zezanje, sve do olajavanja, da je bilo total super. a i vernici presamiceni su mogli da vide drugu stranu uglednog profesora teoloskog faksa.

:)

izvinte na duzini

:)






























dunja73 dunja73 22:58 05.12.2011

---

pa kod vas , to gospodski, platite pa se deca zabavljaju...Evo kako to u Bajernu , u skoli prva 4 razreda izgleda.......

Na pocetku godine, se izaberu 3 roditelja u savet...I ti roditelji , nisu izabrani "nako " nego imaju neku obavezu ..npr...ako neko ima neki problem, preko jednog od njih lakse komunicira sa uciteljem...ili....pravi se nesto,,,,party.....organizuje se ko sta donosi i to na dobrovoljnom nivou.....Neko se javi da donese kolace, a ti kolaci su jako jeftina varijanta , sto bi se zvalo kod nas neke suve pite , poput embargo kolaca, patispanje , mafis-i ...znaci ne sadrze kreme i filove , kao prvo zbog higijenskih ( jaja , buter ) i iz finansijskih razloga ...Kafa se donese ..mozda koja flasa sekta , deci caj ili sokici neki , punc , posle svi zajedno raspreme tu ucionicu i razlaz.....
Bitan je taj timski rad , i uopste posvecenost necemu, ucesce u organizovanju , druzenje , roditelji, deca, ucitelji ..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana