Srbi u Hrvatskoj imaju velikih problema. Republike Srbija te probleme nikada nije principijelno iznela. Više je obe države, a Srbiju naročito, zanimalo, da pošalje poruku kako je u regionu "kičma odnosa" sasvim u redu, nego da se stvarno nešto radi na istinskom sređivanju međusobnih problema i obaveza koje iz tih problema proističu. Možemo oceniti čak, bez preterivanja, da je dosadašnje pomirenje išlo u najvećoj meri preko leđa Srba iz Hrvatske, pogotovo onih koji ni nakon više od dvadeset godina od rata, etničkog čišćenja i kontinuirane diskriminacije, ne mogu ostvarioti svoja elementarna ljudska prava, poput prava na otetu imovinu, uskraćena stečena prava, garantovana kolektivna prava i da ne nabrajam (precizno mogu nabrojati dvanaest poglavlja u kojima su Srbi iz Hrvatske drastično uskraćeni u ljudskim pravima samo zato što su Srbi).
E, danas je u SNV priređen prijem povodom pravoslavnog Božića, gde je bila prisutna gotovo cela hrvatska vlada i predsednik Ivo Josipović. Domaćin prijema je bio politički lider Srba u Hrvatskoj, Milorad Pupovac. Lomila se česnica i prigodno govorilo. Nema tu šta posebno da se doda, ali, evo, biću slobodan da istaknem neke svoje rezerve, glede lepih i prigodnih govora.
"VOLIO bih da zaživi ona Teslina rečenica 'Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom'. Građansko društvo moramo graditi zajedničko", kazao je Zoran Milanović na tradicionalnom domjenku Srpskog narodnog vijeća povodom proslave pravoslavnog Božića.
Naravno, ovde je svaka reč na mestu novom hrvatskom premijeru. Iako rečenica koja se pripisuje Tesli,nikada,po vrlo kvalitetnim izvorima, nije od strane Tesle izgovorena, ona je politički vrlo korektna i ne može joj se naći zamerka. No, ja lično imam problem kad stavim u kontekst ono što je Milanović prethodno izgovorio o suđenim ratnim zločincima, Anti Gotovini i Mladenu Markaču koje on drži herojima, na njegovom istrajavanju na mitu "domovinskog rata" i mitu "branitelja", i ovom što je naveo kao Tesline reči. To nije kompatibilno, jer rat u Hrvatskoj je doveo do etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj, desetinama hiljada popaljenih kuća, masovnom uništavanju i pljački njihove imovine, naseljavanjem njihovih gradića i sela Hrvatima iz drugih država i nasilnom promenom etničke strukture, a sam "otac domovine" Franjo Tuđman se bez stida hvalio da je "najveći uspeh njegove politike svođenje Srba u Hrvatskoj na marginalni politički faktor koji više nikada neće ugroziti Hrvatsku niti preći tri do četiri minorna postotka".
Imam naročito problem sa iskazom hrvatskog predsednika Ive Josipovića (glasao sam za njega), gde on "domovinski rat" označava kao nastavak "antifašističke borbe iz drugog svetskog rata". Otac Ive Josipovića, moj otac i veliki broj mojih bliskih rođaka su učestovali u antifašističkoj borbi iz drugog svetskog rata i oslobodili Dalmaciju i Hrvatsku od fašizma. U istim jedinicama i pod istom komandom. Zajedno su učinili to da je Hrvatska kao i druge republike bivše Jugoslavije pod Titovom komandom oslobođene. Zajedno su stvorili uslove da ZAVNOH proglasi Hrvatsku kao antifašističku državu koja je "nastala zajedničkom borom Hrvata i Srba iz Hrvatske". I oni koji su pedeset godina posle, oterali mog oca, strica,ujake, porušili spomenike oslobodiocima iz drugog svetskog rata, gde su opet moji stričevi, ujaci, tetka, a verovatno i članovi njegove familije, odjednom antifašisti ravni onima iz partizanske epopeje. Pa nije tako...ne može biti.
Naravno, ne želim ovim da amnestiram sve Srbe iz Hrvatske za ono što je rađeno devdesetih godina. Bilo je među nama (ja sam Srbin iz Hrvatske), silnih političkih bena, hohštaplera i zločinaca. Imamo mnogo razloga za stid. Ali, neka mi niko ne kaže kako je na hrvatskoj strani bilo drugačije. I neka mi niko ne kaže kako nije dogovaran rezultat rata. I neka mi niko ne kaže kako je usled političkih prilika još uvek uopšte moguće napraviti realnu istorijsku analizu onoga što se događalo devdesetih godina.
No, na Božićnom prijemu, danas, Milorad Pupovac je izgovorio jednu rečenicu koja je najbliža realnosti, a glasi - "Srbi u Hrvatskoj i dvadeset dvije godine od početka rata nisu još slobodni od straha i mržnje". Izgovorio je to pažljivo, ali je to sušta istina.
I ne samo da su obuzeti strahom i okruženi mržnjom, nego su opljačkani i pretvoreni u građane drugog reda.
Voleo bih verovati da će se to stanje promeniti. Nešto malo, verovatno hoće, ali ako današnja vlada Hrvatske bude radila kao ona SDP-eova iz vremena Ivice Račana, koja se bojala svoje senke i vodila više računa o onima koji su glasali protiv nje nego na one koji su glasali za nju, onda smo osuđeni da slušamo samo lepe poruke, uz život prepun diskriminacije.
Ekonomska kriza i siromaštvo, mogao bi biti i te kako validan izgovor za nečinjenje.