U mesecima koji dolaze, ruski model odnosa prema npr. Britanskom Savetu i Zapadu uopšte biće uvezen u Srbiju, jer za to ne treba gasovod, niti odluka Parlamenta a ni dil sa Gaspromom. Sačekaćemo još mesec dana da se mjuzikl „Izbori, oh presudni izbori“ ponovo izvede pa ćemo početi sa implementacijom onih akcionih planova. A onaj NAROD iz prvog pasusa će onda početi da se događa na ulicama Srbije. Samo još mesec ili dva strpljenja.
Za to vreme, ovde po ceo dan slušamo kako „zločesta“ EU hoće/neće da potpiše Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji sa Srbijom. Sporazum se predstavlja kao nešto što je Srbiji dato od Boga, Kusturice, tenisera, Crkve, Marije Šerifović itd ili da je SAA ustvari dobar rod malina i šljiva koji EU nama ne da da koristimo i da uživamo u onome na šta imamo pravo. Pošto makar mali broj građana/građanki shvata da je SAA jedan UGOVOR u kome je nama cilj da se približimo EU, nadam se da većina čitalaca ovde zna da moramo da ispunimo makar neke preduslove na kojima ta ista organizacija/superdržava počiva. Prvo podmetanje se svodi na rečenicu „Srbija je Evropa“, zato što niko ne govori da Evropa nije isto što i EU. Drugo podmetanje se svodi na to što smo ih (EU i zemlje članice) ili preveli žedne preko vode ili su nam oni prijatelji (Grčka i grčki Kipar) koji će po svaku cenu biti uz nas. Treće podmetanje je da EU MORA da potpiše sporazum zbog sebe, mada niko ne navodi razloge zašto bi to MORALO da se desi.
Iz nekoliko bitnih razloga mislim da EU u OVOM TRENUTKU ne treba da potpiše SAA sa Srbijom čiji predstavnici u poslednjih par godina uporno (samo)povređuju Srbiju:
1. 1. Hapšenje i esktradicija Mladića i ostalih optuženih nije nešto što treba Americi, Holandiji, Britaniji, Belgiji. To je nešto što je preko potrebno isključivo Srbiji. Rad Tribunala u Hagu je takođe najviše Srbiji u interesu jer će se samo tako krenuti iz prošlosti ka budućnosti. Sabotiranje hapšenja i nipodaštavanje suđenje bilo preko medija, bilo kroz izjave političara je dokaz da Srbiju ne zanima ni vladavina prava niti ljudska prava. Čak i da zaista ne znaju gde je Mladić, svi predstavnici vlasti su imali mnogo prilike da građanima objasne zbog čega ovi ljudi moraju biti uhapšeni.
2. 2. Srbiji je previše puta progledano kroz prste u vezi približavanja EU. Ne sećam se nijedne zemlje (današnje članice EU i zemlje Zapadnog Balkana) kojima je toliko izlaženo u susret a da nisu promenile neke suštinske stvari. Tačno je da u tim zemljama (ne računajući Balkan) nije bilo ratova i ratnih zločina, ali paralele se mogu povući.
3. 3. U Srbiji predstavnici vlasti i većina medija proglašavaju za ekstremizam zahteve da Srbija konačno počne da živi po pravilima, bez obzira da li su to domaći zakoni ili međunarodni standardi koje je ratifikovala.
4. 4. Status Kosova možda jeste formalno odvojen od pitanja približavanja EU, ali svakako faktički utiče na „doprinos regionalnoj saradnji/stabilnosti“. Akcionim planovima koje je spremila Vlada, ali i onim što trenutno radi, Srbija će itekako unazaditi regionalnu stabilnost, a verovatno i indirektno podržati neko novo „događanje srpskog naroda“ na severu Kosova i/ili u „onom“ delu BiH.
5. 5. Bez obzira na istraživanja javnog mnenja, građani koji izlaze na izbore su VEĆINSKI opredeljeni za partije koje neće u EU, ali to prikrivaju na različite načine (SRS, DSS, SPS i NS glasači/poslanici su većina). Većina ovih glasača hoće u EU, ali pod „našim uslovima“. Hoću i ja u Hayatt u šorcu, ali mi ne daju !
6. 6. Potpisivanjem SAA, EU neće pomoći demokratizaciju Srbije već će građanima poslati poruku da će EU uvek progledati kroz prste, da možemo da se švercujemo (hvala Borki Pavićević), da treba samo malo jače da zakukamo na opasnost od radikala pa će nam dopustiti da skočimo na narednu stepenicu.
7. 7. Potpisani sporazum će verovatno biti odbijen u Parlamentu Srbije, što je blam koji nikome ne treba.
8. 8. Iako niko ne spori da u Srbiji postoji tzv. kadrovski potencijal koji je bitan za proces pristupanja, do sada smo videli malo rezultata. To se neće promeniti sa potpisivanjem SAA, jer su Vlada, političari ali i „oni koji se bave evropskim integracijama“ ubeđivali građane da će „OVE godine“ reforme dobiti zamah. Da se ne lažemo, od ubistva Đinđića, veoma malo toga je urađeno, a ono što jeste, rezultat je rada Vlade čiji je on bio Premijer. Ko ne veruje, neka pogleda kakvi zakoni su donošeni tokom cele 2007,ali i poražavajuće mali broj ovih zakona.
9. 9. Uporno ignorisanje civilnog društva, nipodaštavanje predloga (zakonskih i svih ostalih) koji dolaze od strane nevladinih organizacija nije se prekinulo sa ulaskom DS-a u Vladu. Štaviše, tek sada nema adekvatne reakcije posle napada na novinare, aktiviste, neonacističke skupove i sl. Moj lični utisak je da je DS mnogo više reagovao dok je bio u opoziciji. Sada se sve svodi na „osudu“ i „zalaganje za kažnjavanje počinilaca“. Ako DS i G17+ nisu adekvatno reagovali na ove POJEDINAČNE incidente, kako možemo biti sigurni da će reagovati na MASOVNE incidente (primer: paljenje džamija u Beogradu i Nišu) posle proglašenja nezavisnosti Kosova.
10. 10. Oni koji čine Vladu Srbije, moraju zaista donositi zakone, uredbe, menjati politiku, ali ne zato što to traži EU, već zbog budućnosti građana Srbije. Kada se to radi, građanima treba objasniti korist, ali i nužnost nepopularnih mera. Moj utisak je da je većina ljudi koji se „bave evropskim integracijama“ često ponavljaju fraze, uveravaju domaću i stranu javnost „da je Srbija spremna“, a da istovremeno ne uspevaju da zadobiju političku podršku Vlade i civilnog društva. Isti ljudi mnogo više vremena potroše na forsiranje nekih datuma (najnoviji primer je 28. januar za koji je čula svaka domaćica), a da nam nikada ne kažu šta MORAMO.
Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji je ozbiljna stvar, kao što je ozbiljna i Evropska Unija. To je mnogo više od glupih naslova „Slovenija ubeđuje Holandiju, a Holanđani neće“.
P.S. Pozdravljam ekipu iz ćoška koja tvrdi da su moji blogovi naručeni od strane LDP. Za vašu informaciju, LDP se zalaže za potpisivanje SAA.