U poslednjih nekoliko meseci sve češće pojedini stručnjaci u medijima iznose ideje da je fizičko kažnjavanje dece neophodno sredstvo u vaspitavanju. Ovi stručnjaci promovišu svoj stav kao stav stručne javnosti i zagovaraju protivljenje donošenju zakona o zabrani fizičkog kažnjavanja, sve do najavljivanja pozivanja na građansku neposlušnost u slučaju usvajanja zakona.
Članovi DEAPSA, na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu sa decom sa problemima mentalnog zdravlja, a posebno sa žrtvama zlostavljanja i zanemarivanja, i na osnovu rezultata brojnih naučnih studija i longitudinalnih istraživanja u zemlji i inostranstvu odgovorno tvrde da fizičko kažnjavanje ima negativne posledice po dobrobit i razvoj deteta, kako neposredne, tako i dugoročne. Primena fizičke kazne kao vaspitnog sredstva povezana je sa češćim problemima mentalnog zdravlja (sniženo samopouzdanje, češća depresivnost, slabija postignuća u učenju i sl.) i problemima u ponašanju i socijalnim odnosima (teškoće u samokontroli, lošiji relacije sa roditeljima, vaspitačima i nastavnicima, češće ispoljena pojačana agresivnost i drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja i sl.). Brojna istraživanja su ukazala da fizičko kažnjavanje deteta ne dovodi do dugoročne ili trajne promene u ponašanju, već da je kratkoročno rešenje koje je dugoročno praćeno brojnim negativnim posledicama po razvoj deteta i po odnos roditelj - dęte. Ne postoje dokazi koji bi ukazali na pozitivan ishod primene telesnog kažnjavanja.
Stručnjaci koji se u medijima izjašnjavaju protiv zakona o zabrani fizičkog kažnjavanja dece kao argument iznose neophodnost da roditelj postavlja pravila i granice u ponašanju i da će zabranom fizičkog kažnjavanja roditelj izgubiti tu važnu poziciju u odnosu sa detetom, da će dete postati ravnopravno sa roditeljem ili čak, po nekima, jače od roditelja. Kao stručnjaci koji se bave decom i dečjim razvojem podsećamo na dve osnovne dimenzije roditeljstva: osećajni odnos prema detetu i nadzor nad detetovim ponašanjem. Nadzor nad detetom uključuje red i strukturu, odnosno postavljanje pravila i granica, ali na način koji ne počiva na strahu od roditelja ili strahu od roditeljske ljutnje i kazne. Disciplinovanje dece fizičkim kažnjavanjem ne pomaže detetu da nauči poželjne obrasce ponašanja i razvije unutrašnju kontrolu, jer koristi spoljašnju kontrolu , demonstrira moć i dominaciju roditelja i uči dete da je upotreba fizičke sile dozvoljena, ako dolazi iz pozicije moći. Fizičko kažnjavanje ne uči dete da poštuje roditelja, jer predstavlja, s jedne strane, izraz bespomoćnosti i nekontrole roditelja, a s druge strane, nepoštovanje deteta. Ako se podsetimo da je dečji razvoj niz stalnih interakcija između deteta i okruženja, jasno je da deca uče ono sa čim žive. Život sa nasiljem i nepoštovanjem uči decu nasilnom rešavanju problema i neuvažavanju drugih osoba, a što je u suprotnosti je sa istinskim ciljevima roditelja: da dete odraste u stabilnu osobu odgovornu i prema sebi i prema dugima. Postoje metode postavljanje granica zasnovane na pozitivnoj disciplini, koje omogućavaju detetu da doživi pozitivne i negativne posledice ponašanja i da razvija odgovornost za svoje ponašanje u sigurnom okruženju roditeljske ljubavi, prihvatanja i uvažavanja. Odgovornost stručnjaka koji se bave decom i institucija društva je da obuče roditelje kako da delotvorno reše najčešće teškoće sa decom na način koji će biti u najboljem interesu deteta .
Podsećamo na činjenicu da rana iskustva iz odnosa roditelj - dete imaju krucijalni značaj za razvoj ličnosti deteta jer na osnovu njih dete gradi sliku o sebi i sliku o svetu oko sebe. Jedan od argumenata zagovornika fizičkog kažnjavanja dece je da mala deca ne razumeju objašnjenja kada je nešto opasno i da su strah i bol jedini delotvorni načini učenja. Iskustva zasnovana na doživljaju straha i bola od osobe od koje dete očekuje sigurnost ostavljaju trajne nepovoljne posledice po kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj deteta.
U medijima je zastupljeno i tumačenje da bi donošenje zakona o zabrani fizičkog kažnajvanja narušilo autoritet roditelja i zadiralo u najintimniju vezu roditelj-dete. Cilj zaštite dece od fizičkog kažnjavanja nije osuda roditelja i ugrožavanje autoriteta, već podrška i pomoć roditeljima da ojačaju svoje roditeljske veštine i auroritet zasnovan na uzajamnom poverenju i poštovanju. Odgovorno roditeljstvo uključuje i toplinu i nadzor nad ponašanjem deteta, a strategije nadzora koje pozitivno usmeravaju decu i uče ih poželjnom ponašanju i nenasilnom rešavanju problema u odnosima.
Zbog svega navedenog DEAPS podržava društvene i zakonske akcije koje imaju za cilj osiguranje bezbednog i podržavajućeg okruženja za rast i razvoj dece i prevenciju svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja dece.
Predsednistvo DEAPSa
U Beogradu, decembar 2011.