Kao reakcija na neočekivane poraze svetskog kapitalizma raste antikomunistička histerija Zapada .Uplašen od budjenja komunizma , on podiže nivo antikomunističke propagande inicirane od strane Saveta Evrope( Rezolucija protiv komunizma , 23 zasedanje , 1996 broj 1096 o merama za razgradnju nasledja bivših komunističkih totalitarnih sistema ) novom Rezolucijom ( 1481 od 25.1. 2006.iz potrebe za medjunarodnom osudom zločina komunističkih režima )„ jer je javna svest o tim zločinima veoma slaba“, čime se priznaje nepotpun uspeh dosadašnjih aktivnosti. Ultimativno se zahteva od vlada u nekadašnjim socijalističkim državama da ponovo “ osude komunizam kao zločinački sistem i njegove zločine protiv sopstvenog naroda” i izbrišu iz udžbenika istorije sve što podseća na komunizam. Savet Evrope je danas ekvivalent nekadašnje komunističke Internacionale ukinute 1943.godine.
Nekadašnje jugoslovenske republike, a naročito Srbija, prednjače u ovoj antikomunističkoj histeriji jer se veliki broj bivših komunista opet nalazi na čelu države i hoće da “operu” svoju biografiju. Zato su danas na ceni deca i potomci generala Nedića, Draže, knezova i kraljeva Karadjordjevića itd. Nema dana da se u medijima ne piše o “zločinima” komunista. Traži se lustracija, otvaranje dosijea itd. Jedan od barjaktara ove histerije je ovih dana list “Danas” i njegov novinar anonimus D.A.Milić.
Jedino tačno što je ovaj mangup napisao u svom cinično intoniranom štivu je činjenica da je u Jugoslaviji bilo veoma mnogo “ unutrašnjih neprijatelja”(a o spoljnim da i ne govorimo) pa smo stalno morali biti u “čizmama, opasani i sa pištoljem”. Nije bilo lako ali moralo se.
A evo i zašto! Jugoslavija je u II svetskom ratu imala najviše kvislinga i kolaboracionista: bela garda, ustaše, četnici, nedićevci, ljotićevci, vmrovci, muslimanska milicija, balisti, hortijevci,folksdojčeri. U kvislinškim i okupatorskim vojnim formacijama bilo je 320.000 jugoslovenskih gradjana. Ubijeno je u borbama ,zajedno sa Nemcima ,447.000 a zarobljeno, opet s Nemcima 300.000. Uspelo je pobeci u Italiju i Austriju 30.000, a 21.000 je sve do 1947. ,kada su likvidirani ,delovala kao odmetnicke bande na teritoriji Jugoslavije. Medju njima je bio i D.Mihailović. 200.000 gradjana brisano je iz biračkih spiskova zbog saradnje sa okupatorom.. Državne komisije ( od opštinskih do savezne) registrovale su 8.200 ratnih zločinaca od čega je uhvaćeno,. uz pomoć Saveznika , osudjeno i streljano 2.000. Popis ratnih zločinaca vršen je na osnovu odluke Moskovske konferencije saveznika iz oktobra 1943.Spiskovi zločinaca dostavljena su Centralnoj komisiji u Londonu , gde se i sada nalaze. Ove godine Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji iz Beograda izdace knjigu sa imenima ratnih zločinaca i opisom njihovih zločina.
Najkrvoločniji zloćinci su bile ustaše , ljotićevci i nedićevci. Jonić, ministar prosvete u vladi M.Nedića, skončao je onako kako je predvideo: „Boljševizmu i partizanima moramo oglasiti rat do istrebljenja. Ili ćemo mi njih utamaniti, , ili će oni nas.Treće je nemoguće.“(Obnova, 29.12.1943). Britanci su 1945.izručili Jonića (kasnije i Nedića) novim jugoslovenskim vlastima, osuđen je na smrt i streljan.
Inače, u Nedićevoj Srbiji komunisti su unapred bili osudjeni na smrt . Na osnovu Uredbe o prekim sudovima (Službene novine,23.9.1941.) po članu 5. koji kazuje : „Ko rečima ili delom ispoljava komunizam ili anarhizam, ili pripada organizaciji koja to ispoveda, kazniće se smrću“, likvidirano je na hiljade komunista i simpatizera partizanskog pokreta otpora u Srbiji.A član 1 dopune Uredbe (21.8.1942) kazuje :“Kazniće se smrću ko, znajući da je neko bio član oružane komunističke bande ili aktivni pomagač ovih, primi ovako lice u svoj stan ili mu na ma koji način da sklonište „! U tome su učestvovali i četnici Draže Mihailovića ,koji nisu imali uredbu ali su imali kamu.
Te zlikovce smo mi jurili i hvatali posle rata , otkrivali u zemlji i svetu i likvidirali u borbi ili izvodili pre sudove naroda a ne neke “ neistomišljenike i ideološke protivnike KPJ”, koji su ugrožavali njenu vlast. Opozicija (DS,SRD) su bile minorne.
SFRJ je imala sposobne tajne službe OZN kasnije UDB ( “OZNA sve dozna” O.Davičo). KPJ je u njih slala najbolje kadrove. Država koja nema jake tajne službe je slaba država, kao Srbija danas.UDBA je sa milicijom i narodnom samozaštitom pedeset godina branila zemlju od unutrašnjih neprijatelja :nemačkih kvislinga i kolaboracionista, i kasnije informbirovaca. Njih je jurio Jovo Kapičić a najveg zlikovca medju njima Dražu Mihailovica uhvatio i predao sudu.Nije im on sudio, kako piše D.A.Milić.
Još manje su to radili generali i admirali JNA , koji u to vreme, i kasnije, rade svoj posao.- odbrana granica nove države.Više puta u tih nekoliko decenija američki i sovjetski tenkovi su s upaljenim motorima, avio i pomorske snage, čekali na samoj granici signal da upadnu u SFRJ ali to nisu nikada učinili. Znali su da ih tamo čekaju generali i vojnici koji su “isprašili tur” i tako elitnoj jedinici kao što je bila nemačka Grupa armija E predvodjena generalom A.Lerom.Njega smo zarobili maja 1945. a vojni sud u Beogradu osudio ga je na smrt i streljan je 1946.. Odbio je pomilovanje jer je znao “ da će umreti u čizmama” .Bio je dostojan protivnik a ovi njegovi naslednici danas na Kosovu su obične jajare. Čim zapuca – magla! JNA se tih godina unutar zemje angažovala samo u likvidaciji odmetničkih bandi, kod oružanih pobuna i protiv ubačenih diverzantsko – teroističkih grupa( Cazinska Krajina, Slavonija, Hercegovina, Kosovo više puta).
Nova Jugoslavija iz rata izazli kao pravno uredjena država sa izabranim organima skupštinske i izvršne vlasti, tužilaštvom i sudstvom, miicijom ,pa je mogla odmah pristupiti obnovi i izgradnji zemlje i funkcionisati kao pravna država.
Još i ovo. : mogu merodavno govoriti o sukobu Slovenija – JNA .Nije nastao zbog Mamuline kuće vec tvrdnji rupnikovaca da je “ JNA okupatorska armija” , “ da Slovenija želi biti demilitarizovana država”. Kao NGŠ JNA 1987 – 1989 .više puta sam ragovarao sa članovima Vlade, CK i državnim vrhom Slovenije o tome. Nije išlo.Nisu hteli da to objave i osude.Hteli su što pre u novu Austrougarsku (EU). i uspeli. Danas su stub NATO na Balkanu . A njihov jedan pešadijski bataljon u Peći, pod jurisdikcijom italijanskog komandanta tog sektora , “ trenira strogoću” nad Srbima. Ne mogu Slovenci bez tutora.
JNA je u tim teškim godinama 1991. – 1995. izvršila svoj osnovni zadatak i sačuvala državne granice od agresije spolja.Ona je ostala najduže verna SFRJ, ne da bi je spasla kao celinu(jer ona je razbijena na 14.kongresu SKJ januara 1990,pa se nije ni imalo šta spasavati ni čuvati pošto je na tom kongresu razbijen SKJ njen glavni integrativni factor) već da smiri politicke strasti i da se rastanemo u miru.JNA je upotrebljavala oružje samo u slučajevima zaštite svojih pripadnika ugroženih od paravojnih formacija I ugroženog stanovništva kada je bila u mogućnosti. Moja jedina zamerka armijskog vrhu je što nije na vreme razoružao i razbucao naoružane paravojn formacije u svim republikama. To ne znači da bi SFRJ opstala ali bi bilo manje ljudskih žrtava!To nisu hteli ratoborni lideri svih republika, želeći da se ovenčaju slavom oslobobodioca i tvorca nove,veće nacionalne države. Alavom S.Miloševiću i SPS nije bilo dosta srpskih država pa će formirati još dve . Kučan je sa “Evropa zdaj” hteo da se prvi uvuče u bulju EU.Taj poklič je bio signal ostalim separatistima da se krene u operaciju razbijanja zajedničke države. Tudjman i HDZ sanjaju veliku Hrvatsku. Svi napadaju JNA kao okupatorsku sem Miloševica koji je hvali ali da bude vojska Velike Srbije. Ona, naravno, to nije htela i ostala je do kraja jugoslovenska od koje su separatisti uzimali svaki svoj deo, kao što su to činili sa državom, jer je i sama bila višenacionalna , što je i uzrok da više od onoga što je uradila nije ni mogla!.Pa i posle te deobe većina profesionalnih pripadnika oficira i podoficira , sem bolesno ambicioznih vojnih vrhova, ne čini zlo drugim naropdima i narodnostim, što im služi na čast. A ovi drugi odgovaraće kad tad za svoje zločine zajedno sa političarima separatistima.
Dakle, nema JNA ništa sa razbijanjem SFRJ – nju su operativno dokrajčile republičke Vlade i skupštine te CK SK republika uz ideološko objašnjenje svojih nacionalnih institucija akademija nauka ,crkve,štampe,književnika itd.
Nijedan general ni oficir kao pripadnik JNA , nijedna jedinica JNA nije okaljala svoju čast niti učinila ratni zločin u besmislenom gradjanskom ratu 1991 – 1995. To nije bio njen rat. Nijedan od njih nije se obogatio ali su mnogi oficiri i generali izašli su iz ovog rata kao siromasi izgubivši sve što su stekli za pola veka naporne službe i sada počinju život ispočetka. To je bio pljačkaški rat sepratiskičkih paravojnih formacija u kome se oni nisu direktno suprostavljali vec je svaka vodila rat protiv civila druge nacionalnosti trajući ih sa njihovih ognjišta, otimajući vredne stvari i paleći kuće i sela da se u njih više nikada ne vrate. To je najpodmukliji i najsmrdljiviji gradjanski rat u istoriji sveta.
.Cinizam o “generalskoj pameti” ostavljam po strani jer previše asocira na ulične rasprave i dijaloge.
Što se tiče “faraonskih privilegija”,od kojih se u tekstu navode dve,tri ( mondenska letovališta i zimovališta, eksluzivne prodavnice,putovanja u inostranstvo itd.) Ništa od toga - imali smo vojne prodavnice (vojna odeća i obuća), vojna odmarališta koja su koristila sva aktivna vojna lica i gradjanska lica na službi u JNA. Mi smo valjda bili jedini društveni sloj kojima je bilo zabranjeno nošenje civilnog odela dugo vremena posle rata i privatno putovanje u inostranstvo, što je važilo sve do mog penzionisanja juna 1989.godine.Svi smo ravnopravno “ čekali u redu” za stan ,koji se nije dodeljivao po činovima vec po broju članova porodice, polu i uzrastu dece, zdravstvenom stanju..” Propisi o tome su bili strogi a smelo tvrdim da je materijalno – finansijska kontrola u JNA bila jedna od najboljih u zemlji.Niko u Titovoj Jugoslaviji nije bio izvan zakona, a naročito kad su u pitanju novci. Tito svojim naslednicima nije ostavio ni kolibu .Loš je manir nekih javnih radnika i novinara da o tome pišu slušajući kafanske komentare a o životu i radu u JNA nemaju pojma. . Lični standard nam je bio bolji od ostalih gradjana zbog teškoća, rizika i napora u vojnoj službi I mislim da je to narod razumeo. Starešinama je bio zabranjen bilo kakav privatni rad i živeli su isključivo od svoje plate I kredita koje su uzimali kao I svi drugi gradjani. I danas, veliki broj dece generala je završio škole ali je nezaposlen kao i stotine hiljada drugih gradjana Srbije.
Ni istorija nije jača strana D.A.M. Nekulturno je i bezobrazno nazivati Sremski front “klanicom”. Njegov mesarsko - kobasičarski način izražavanja je bruka za vaše novine.Hiljade beogradskih omladinaca i omladinki pohrlilo je tih dana tamo – taj front je bio naša 1941.Bili smo svi dobrovoljci, ne stariji od 16,17 godina. Pomisao na to vreme čini me i danas presrećnim.Mogao sam da biram - ići medju borce na front ili “podviti rep” i sakriti se dok opasnost ne prodje, kao što je to uradio Borislav Mihailovic – Mihiz I time se kasnije hvalio. A bio je stariji od nas. . I danas to učešće u ratu smatram najlepšim delićem svog dugog života.A moje blago je pisamce koje sam napisao noć uoči odlaska na front “Mama, mi odosmo na Berlin”, misleći i na brata Žiku koji je takodje tu noć odlazio. Oba smo otišli a bili smo jedina njena deca. To isto se dogodilo kada je naš otac Dobrivoj sa svojim bratom Milutinopm , našim stricem, 1914. otišao u rat. A bili su jedina muška deca od njih šestoro u kući Mirkovica podno Zlatibora. Milutin je poginuo u gudurama Albanije. Kao stariji bio je već oženjen i imao dva sina pa je tragedija bila manja.. To su nacionalni geni, narodna pamet koja postoji i danas i koja jedina može rešiti problem KiM : ne parolom “nikada necemo priznati nezavisnost Kosova” već “oslobodićemo Kosovo od okupatora”!.
Jedna od vecih neumnosti koju je napisao vaš novinar je da je država i JNA, u kojima su Srbi velika vecina, bila “filovana gadjenjem i mržnjom prema srpskom narodu, koji je najviše izdržava i tetoše”. To je sumanuto.Bio sam ponosan na to što mi Srbi jedini na svetu imamo tri nacionalne države: Srbiju te Hrvatsku i BiH u kojima smo bili konstitutivni narod.
Na kraju, naš državni vrh imao je svoje kriterije o zaslužnim funkcionerima i o tome donosio svoje propise, naročito kada se radilo o ljudima koji su svoj revolucionarni rad započeli još u Kraljevini Jugosavi,pa im je za zasluge davao i vece povlastice. S tim JNA nema nikakve veze.