Znam da je kod vas ćutnja. I poštujem. Ovo je priča o našim predsjedničkim izborima. I mi kandidate za trku imamo.
Nakon mnogo premišljanja Đukanović je poklekao. A samo prije mjesec dana njegov tv poklonik pitao je gradonačelnika Podgorice i jednog od prvaka DPS-a, da li će vođa pokleknuti i prihvatiti nominaciju, što svi mi priželjkujemo!? Naš vođa ne može da poklekne – odgovorio je saborac. Kakav bi zaista to bio vodja kada bi, čak i u našim mislima, mogao pokleknuti. Pod bilo čijim pritiskom. Pa i svoje baze, koja je tražila da se vodja vrati. I da nas još dugo, dugo vodi. Zato je preciznije reći Đukanović se predomislio. Odsutao je od predsjedničke nominacije ali se zato vraća na čelo Vlade. U stvari, vraća se ako ne bude druge. Za bolje sjutra, spreman je, kako kaže, da žrtvuje samog sebe.
Tako smo dobili predsjedničkog kandidata DPS-a! Filip Vujanović, napokon. Filip na konju, opet. Nakon što je dobro propušten kroz koalicionu šibu nalik čuvenom, golootočkom, “toplom zecu”. Prozivali su ga, zastrašivali, ismijavali, čak ponižavali, brojni i na razne načine. Bilo izjavama, bilo naručenim tekstovima, bilo koalicionim prepadima, ili, preko probudjene baze, uskraćenim kandidaturama. Ispostavilo se tako da se u Nikšiću, gradu Vujanovićevog djetinjstva, jakom uporištu njegove stranke, nije našao niko ko bi aktuelnog predsjednika predložio za novi mandat. Kada je tako dobro propušten kroz mašinu, pranje, predpranje, ispiranje, Vujanović je, sav izubijan i izranjavan, imenovan za predsjedničkog kandidata. Čovjek jedva stoji na nogama a oni ga šalju u trku za predsjednika. Dostojno najbolje tradicije sovjetskog sojuza.
Ali, to nije ni važno. Reći će poklonici. Jer, svi znamo, da trku u stvari neće voditi on već šef izbornog štaba – naš veliki vođa. Zato ćemo svi mi gromko aplaudirati predjsedničkom kanidatu jer znamo da on neće biti predsjednik, i kad bude izabran – predsjednik će, kao i do sada, biti Đukanović. Brojni obožavaoci i glasači kandidata Vujanovića će, naravno, s istim elenom kao i da je i sam vođa kandidat što su oni priželjkivali do posljednjeg trena, izaći na biirališta i zaokružiti njegov broj. Jer, ne glasaju za predsjednika već za kraljicu. Englesku, naravno. Sa Đukanovićem na čelu vlade, predsjednik republike će biti još marginalniji od onog kakvim ga Ustav čini. Zato glas Vujanoviću je u stvari glas Đukanoviću. Šef dakle nije poklekao, kako je uostalom i tvrdio njegov saborac. I poklonik, koji je postvaio takvo provokativno pitanje i doveo u sumnju koljena velikog vodje, sad vidi to. I kaje se zbog sumnje koju je iznio.
Naravno, Vujanović će dobiti podršku i svih patriotskih, velikocrnogroskih snaga. Sve matice, penovi, akademije, autokefalni odbori, pojedinci i grupe, sliće se u jednu veliku rijeku podrške našem vođi. Jer tek oni dobro znaju da je glas koji će dati Vujanoviću u stvari glas za Đukanovića. Kad bi taj glas stvarno išao Vujanoviću, oni mu ga nikad ne bi dali. Čovjek je polusrbin, negator naše svete crkve, saborac Rista sotone, utemeljivač skaradnog svetilišta na Cetinju, itd, itd... Ali, kako će on biti samo predsjednik na papiru, nešto nalik Liliću iz zlatnog doba Miloševićeve vladavine, onda će sve naše patriote zaokružiti njegov broj. Progutaće sramotu što će prvi predsjednik nezavisne Crne Gore biti lutka, ime na papiru, a ne dostojni reprezent naše mile i nakon vijeka obnovljene države. Ta im sramota neće teško pasti jer znaju da će glas Vujanoviću u stvari omogućiti da lijepom našom i dalje vlada najveći sin našeg naroda, jedini garant odbrane mlade nezavisnosti od veliksorpskih apsiracija, i jedina nada će Crna Gora dostojanstveno i bez žurbe i ucjena dozvoliti EU da je primi u svoje punopravno članstvo. U protivnom, spreman je žestoko uzvratiti kandidaturom kod Rusa ili Amera, za punopravno članstvo. Ruska gubernija ili 52. američka država – tender pa ko ponudi više.
Zbog svega ovog Vujanović ne treba ništa da brine. Ni da razmišlja. Treba samo malo da se potrudi da se kroz kampanju previše ne prsi kao istinski predsjednik. Bilo bi neukusno a i nepoželjno. Jer, svi znamo ko je stvarni šef.
Željko Ivanović
Bulevar Lilića i samo Lilića ( prošle nedjelje Bulevar Gudžarat, prošle godine Milana i Romana, a bio je i bulevar sumraka, koliko juče Čede i Bebe, donedavno EK i OEBSA, ranije korupcije i kriminala, prije toga Ranka Krivokapića, a davno, veoma davno, Svetog Petra Cetinjskog)