nema takve pojave na svetskoj muzičkoj sceni
kao što je lenard koen.
porede ga sa dilanom, vejtsom ...
ali meni je nemoguće porediti ga sa bilo kim.
kada je započeo karijeru, koen je bio zreo,
formiran čovek, etabiliran pesnik i pisac, putnik,
duboko zagledan u sebe i apokapliptični svet.
on nikada nije bio sjajan pevač, ni sjajan muzičar,
nije to ni sada, ali pedest godina njegove pesme
žive svojim senzualnim životom i vreme im ne može ništa.
a od koena samog vreme je napravilo melanholičnu legendu
koja i dalje nesmanjenom strašću preispituje,
traži, presreće sebe na neočekivanim mestima,
i umire od smeha na svoj račun.
njegov glas je postao još tamniji,
raspukli šapat kojim govori pesme na novom albumu
je razoružavajuće intiman, neodoljivo smiren,
a opet tako precizno ritmičan da se svaka reč
čuje nepogrešivo, jer je reč ono čime
koen drži svu magiju na okupu.
on ne piše lako, ponekad godinama traži
tu pravu reč, precrtava, dopisuje...
pesma anthem je imala oko 80 verzija pre nego je snimljena.
darkness, sa novog albuma je nastajala par godina,
izvodio je tu pesmu pri kraju poslednje turneje koja je trajala
ok odve godine, na kojoj je nastupio preko 270 puta,
na koncertima ne kraćim od tri sata. ja sam uspela da nađem
nekoliko verzija teksta, bilo mi je baš zanimljivo da pratim...
i tako... imamo dvanaesti koenov album, deset novih pesama,
lagan, melanholičan, sa savršenim autoironičnim humorom,
o smrti, ljubavi, religiji, to jest, o svemu...
muzika je bazirana na bluzu i gospelu, sa malo akustičnijim
instrumentima nego par ranijih, sa predivnim ženskim bek vokalima
koji savršeno naglašavaju raspuklu toplinu njegovog glasa.
zove se old ideas, ne može tačnije...jer
to i jesu sve one ideje koje oduvek imao,
dograđene novim iskustvima, i novim duhom.
za mene je inteligencija uvek bila
najerotičnija ljudska osobina, a koen još uvek uspeva
svojim rečima i glasom da to napravi itekako vidljivim.
i zato se ne može uporediti ni sa kim.
ps. pesme sa novog albuma ćemo kačiti u komentarima,
a moji favoriti su going home, darkness, come healing, different sides...
i tekst koji obara s nogu:
"Going Home"
I love to speak with Leonard
He’s a sportsman and a shepherd
He’s a lazy bastard
Living in a suit
But he does say what I tell him
Even though it isn’t welcome
He just doesn't have the freedom
To refuse
He will speak these words of wisdom
Like a sage, a man of vision
Though he knows he’s really nothing
But the brief elaboration of a tube
Going home
Without my sorrow
Going home
Sometime tomorrow
Going home
To where it’s better
Than before
Going home
Without my burden
Going home
Behind the curtain
Going home
Without the costume
That I wore
He wants to write a love song
An anthem of forgiving
A manual for living with defeat
A cry above the suffering
A sacrifice recovering
But that isn’t what I need him
To complete
I want him to be certain
That he doesn’t have a burden
That he doesn’t need a vision
That he only has permission
To do my instant bidding
Which is to say what I have told him
To repeat
Going home
Without my sorrow
Going home
Sometime tomorrow
Going home
To where it’s better
Than before
Going home
Without my burden
Going home
Behind the curtain
Going home
Without this costume
That I wore
Going home
Without the sorrow
Going home
Sometime tomorrow
Going home
To where it’s better
Than before
Going home
Without the burden
Going home
Behind the curtain
Going home
Without this costume
That I wore
I love to speak with Leonard
He’s a sportsman and a shepherd
He’s a lazy bastard
Living in a suit
ko ovo priča?!