Dijalektički antibarbarus - sukob na blogerskoj ljevici

David Leo Fincher: Fight-club

Mislim da upravo u ovom momentu nakon predsednickuh izbora, treba jasno pozicionirati i afirmisati kljucan doprinos politici u Srbiji, akt-stav Cedomira Jovanovica, predsednickog kandidata LDPa, stav koji je trajno izmenio politicku scenu Srbije, a koji je od drugih ucesnika politicke scene kriminalizovan, zigosan i gurnut na marginu. Tim povodom, na predlog Nebojse Jovanovica, teoreticara (Sarajevo), zamolila sam Branimira Stojanovica, filozofa i psihoanaliticara (Beograd) da zajedno napisu tekst, komentar na temu cinjenice da se:

Vec neko vrijeme na Blogu B92 vodi se rovovska borba pristalica LDP-a i njegovih kriticara. Zanimljivo, od svih kritika upucenih LDP-u ponajmanje je razumljiva ona koja se zeli predstaviti kao sofisticirani, teorijski artikulirani napad "sa lijeva", dakle sa strane na kojoj bi se trebali nalaziti LDP-ovi ako ne "prirodni", a ono sigurno strateski ideoloski saveznici. Taj stav se prepoznaje po dosadnom ponavljanju proste formule: Druga Srbija = srpski nacionalisticki projekat.

Vjerujemo da tu jednacinu treba odbaciti i kao netacnu, ali na zalost netacnost je samo jedna, mozda i najmanja od njenih mana. Daleko je znacajnije to sto pseudo lijeva kritika tu jednacinu koristi u svrhu Denkverbota, i to dvostrukog. Ne samo da se osoba optuzena da je "pripadnica/pripadnik Druge Srbije" na taj nacin diskvalificira kao nesposobna za kriticko misljenje i politicko djelovanje, nego se istodobno zabranjuje i kriticko razmisljanje o samim pojmovima "Druga Srbija" i "srpski nacionalisticki projekat". Umjesto da ih se preispituje kontekstualno, u svjetlu konkretnog politickog "ovdje i sada", uvodjenjem sintagme “Druga Srbija” i "srpski nacionalisticki projekat" je signal za kraj svake rasprave.

Paradoksalno, to se desava upravo u trenutku kada pojam "Druge Srbije" treba odbaciti u "ropotarnicu istorije". Skovan u vrijeme Slobodana Milosevica, pojam "Druga Srbija" sluzio je kao prazan oznacitelj skupa razlicitih ideoloskih i politickih projekata, ciji je najmanji zajednicki kolicnik bio antimilosevicevski stav. Smatramo da je ukupni ucinak tog pojma bio negativan: njegov glavni diskurzivni efekat je bilo potiranje razlika i antagonizama medju heterogenim projektima koje je jos tada trebalo prikazati u njihovoj nepomirljivosti. Tek odlaskom Milosevica te su razlike isplivale u prvi plan: bio je to Milosevicev najveci dar srpskoj politickoj sceni. Vec od tog trenutka pojam "Druge Srbije" gubi na svojoj svrsishodnosti i navodi na krivi zakljucak da su politicke koordinate Milosevicevog rezima i rezima njegovih nasljednika iste.

Ali, danas za tim vise nema potrebe. Na srpskoj politickoj sceni konacno se desio cin koji je srpsku politicku scenu preobrazio u politicku scenu Srbije. Taj cin prepoznajemo u izjavi Cedomira Jovanovica o nezavisnosti Kosova, koju tumacimo kao primjer uspelog akta. Rijec je o aktu koji je definiran kao svojevrsno simbolicko samoubistvo, kao gesta prekoracenja granice onoga sto je do sada znacilo biti pripadnik srpske zajednice. Krajnji ishod takvog akta i njegovi efekti radikalno su neizvjesni i neuracunljivi: subjekt ih nikad ne moze predvidjeti, planirati, iskalkulirati.

Svojim aktom Cedomir Jovanovic jest izveo politicko-simbolicko "samoubistvo", ali je pritom arenu nacionalne politike pretvorio u drzavnu politicku scenu intervenirajuci u ono sto vidimo kao kljucno mjesto artikulacije srpske nacionalne politike. U pitanju je zabrana da se prijedlog razdvajanja Kosova od Srbije uopste moze artikulirati, neizrecivost tog prijedloga: bilo je to ono-o-cemu-se-ne-moze-govoriti-i-o-cemu-se-mora-šutjeti srpske politike. Danas, nakon sto je ta zabrana pala Jovanovicevim aktom, s njome je pala i dihotomija Prva vs. Druga Srbija. Jovanovicev akt je nepovratno otvorio prostor jednog drugog tipa produkcije politike i zajednice, i omogucio pojavljivanje novog politickog subjektiviteta koji zahtijeva i nove oznacitelje.

Oni koji se danas zalazu za jednacinu LDP=Duga Srbija=Srpski nacionalisticki projekt, nisu nista drugo do oni koji taj radikalan dogadjaj politike u Srbiji zele cenzurirati, a politiku u Srbiji natjerati da se vrati u sigurne granice srpske politicke scene. Iako sebe vide kao vatrene kriticare "Druge Srbije", oni su njezini najveci baštinici: ona danas prezivljava upravo kroz njihov diskurs.