Vratimo se u prošlost. Internet je nastao s ciljem unapređenja komunikacije između naučnika u Sjedinjenim Američkim Državama. Naučniku na zapadnoj obali bilo je lakše objaviti svoja istraživanja direktno na Internetu i tako ih distribuirati svim kolegama na istočnoj obali, umesto fizičkog prevaljivanja puta i diskutiranja o radovima. Na taj su način naučnici ni ne znajući stvorili prvu mrežnu zajednicu. Već se iz navedenog vidi da je prvobitna namena Interneta bila što brži i što bolji prenos podataka i informacija.
ACTA zakon, koji je prošao mimo svih uobičajenih kanala kao što su WIPO i WTO te o kojem se nikada nije javno raspravljalo (a ponajmanje u domaćim medijima), želi uništiti odnosno cenzurisati prenos svih informacija. Ono što je privuklo moju pažnju jeste izjava za medije jednog stručnjaka iz područja informatike. Naime, iznenadio me je njegov zaključak da će, uprkos spornom zakonu, pirati uvijek pronaći način da nastave raditi ono što su radili do sada. Smatram da problem nije u piratstvu, već u ACTA zakonu koji se ne odnosi samo na piratizovani sadržaj nego na sve informacije na Internetu.
Uzmimo, na primjer, situaciju u kojoj određena osoba privatno kreira kompjutersku aplikaciju i želi je podeliti sa open source zajednicom. Postavlja program na Internet, npr na Sourceforge stranicu. Šta se tada događa? (važno je naglasiti da je u ovoj situaciji prema SOPA zakonu Sourceforge u debelom prekršaju.) Iako je navedeni program autorski rad i tvorac ga želi podeliti sa drugima, moraće proći kroz kontrolu i proveru radi li se o tuđem autorskom radu. Postavlja se pitanje: ko će biti taj koji će provoditi cenzuru i proveru?
Prema ACTA-i, za to će biti zadužene privatne kompanije koje će vršiti nadzor nad celim Internetom, one će odgovarati samo Odboru ACTA koji može menjati zakone bez pravilnika, odnosno bilo kada i bilo koji zakon unutar same ACTA-e. Prema tome, uvid u navedenu inovativnu skriptu/program imaju prvenstveno privatne organizacije te je na njima odluka žele li taj sadržaj postaviti na Internet ili ne.
Ako se radi o ličnoj inovaciji koju autor želi podeliti s ostatkom sveta, pitam se zašto bi pravo prioritetnog uvida imale privatne kompanije?
Ujedno se nameće i pitanje na koji način bi se u ovakvom sistemu kontrole vršila dorada skripte u smislu njenog preuzimanja s Interneta i vraćanja u dorađenom obliku. Naime, prema ACTA-i je takva radnja ilegalna, jer je posredi već nečiji autorski rad. U tom slučaju događa se sledeće: zatvara se server tj. Internet stranica te prestaje protok svih podataka, čak i onih koji nisu u sukobu sa zakonom.
Vodeći se ovom logikom, krivac nije autor programa kao korisnik, već provider danih usluga. Govori se i o tome da bi provider nakon takvog prekršaja mogao korisniku zauvek zabraniti pristup Internetu, što je po novim EU zakonima povreda ljudskih prava.
Otiđimo u krajnost te uzmimo još jedan primjer. Kreirajmo još jednu revolucionarnu skriptu i postavimo je na Internet. Kompanija za nadziranje to otkrije, nakon čega se stranica na koju smo stavili skriptu zatvara. Nakon nekog vremena naša skripta pojavljuje se na komercijalnim operativnim sistemima, ali više nije besplatna!
Ovo je samo delić toga kako ACTA narušava open source zajednicu, programske inovacije i u konačnom pravo čoveka na necenzurisani govor. Kao zadovoljni korisnik open source operativnog sistema uviđam probleme vezane uz prenos i doradu otvorenog koda. Ne zaboravite da će povrh svega privatne firme za nadzor Interneta biti finansirane od strane velikih IT kompanija...
Imam nameru da napišem seriju tekstova koji će osvetliti donekle načine, kako običan korisnik može huljama da oteža život. Ta upztstva će sadržati sve o Tor-u i Tor projektu, zati anonimnost tokom torrent protokola, kao i načine za enkripciju i kripciju e-mail saobraćaja.
A uskoro i dobre vesti...
Hvala drugarima iz Linuks za sve i dobrom geek-u "siva zona"