Autor: Rodoljub Šabić
Nezavisno udruženje novinara Srbije i list „Republika" organizovali su danas u 12 časova u Medija centru okupljanje pod nazivom „Omaž Verici Barać".
Bio sam tamo i govorio. I u svoje ime i u ime kolege Saše Jankovića, zaštitnika građana koji me je za to zamolio, jer nije mogao da prisustvuje, zbog obaveza bio je van zemlje (Verica, Saša i ja smo zajedno proglašeni za počasne članove NUNS-a). Naravno, bio sam samo jedan od govornika, uz Vukašina Obradovića, predsednika NUNS-a, i Oliviju Rusovac i Zlatoja Martinova, novinarku i urednika „Republike". Posebno nadahnuto govorila je Olivija Rusovac.
Ono što je bilo markantno je upadljivo odsustvo zvaničnika, pogotovo predstavnika Vlade jer je, Savet kojim je Verica Barać predsedavala, formalno upravo radno telo Vlade. Neočekivano? Ustvari i ne.
Taj upadljivo prazan prvi red jeste u totalnom kontrastu sa pravom lavinom izraza žaljenja, telegrama saučešća i pohvala njenog rada koja je, odmah nakon njene smrti, bukvalno pokuljala sa svih nivoa vlasti, ali je zapravo sasvim u skladu sa realnom podrškom koju su ona i njen Savet u vlasti imali.
Skup je protekao skromno, bez lažnog sjaja i pompe, tiho, ljudski, sasvim u skladu sa uspomenom na sad već legendarnu predsednicu Saveta za borbu protiv korupcije.
Nek počiva u miru.