Ovo je na izvestan način nastavak i završetak bloga '' Da su danas izbori '' koji je ovde egzistirao pre više od godinu dana.
Pred prošle izbore bio sam neregistrovani, povremeni čitač sajta i bloga B92, koji se, iako iskusan u poznavanju političara i svih prljavština koji oni mogu da smisle, plašio i zgražavao nad onim što sam u tim kratkim pristupima imao da vidim po blogovima. To je sve prštalo i praštalo da me je ozbiljno obuzimala nelagoda i malo je reći da mi je bilo neprijatno. A sve to, setimo se, bez svetske i naše ekonomske krize, sa verovanjem mnogih da je moguće i Evropa i Kosovo, uz asistenciju ’’prijatelja sa zapada’’ čiju isukanu onu stvar nismo dobro videli okrenuti leđima i zauzeti skidanjem gaća, naših, sve očekujući da damo dupe pod kiriju.
Pisale su i pisali su partijski komesari, aktivisti, totalni diletanti i kvazianalitičari.
Telalili su o potrebi da pobedi neka druga Srbija od one koja je hiljadama godina činila moju zemlju takvom kakva jeste : divna, nepokorna, unikatna u prepoznavanju najgorih zavera moćnika sveta, tradicionalna, ona koja stavlja porodicu ispred kurvarluka i pederastije i koja patrijarhalno uči svoju decu da čak i neznancu požele dobar dan ili nazovu Boga.
I da ne kradu.
Pričali su da će ti retrogradni Tribali ovu zemlju da vrate u devedesete, da će da izbije građanski rat, da će delovi zemlje da nam se odvoje...
Svašta su još pričali.
Na sreću, preživeli smo kako–tako te poslednje četiri godine sa velikim izgledom da nam bude samo lošije, videli smo sve blagodeti evropejaca i lažnih prijatelja , osetili potpunu neokomunističku ljubav ortodoksnih i prikrivenih u simbiozi i kontinuitetu, protivnih uvek i uvek samo srpskim interesima.
Čisto da nastave nasleđe.
I tu smo gde jesmo. Poraženi, pobijeni, na oko živi a mrtvi.
Sve nas je manje i sve smo poganiji u svom bezbožništvu, nemoralnosti, uživanjima u šatro hedonističkim pirevima a zapravo smo satrulili u kretenskom konformizmu.
Čak se ni druga Srbija ne oglašava. Nema više onih jauka ni dreke kojima razmaženo dete pokušava da privuče pažnju. Derište se nalazi u fazi kada je napokon prihvatilo da je upravo dobilo poslednju vaspitnu opomenu pred malo, roditeljski iznajboljenamere motivisano – lemanje.
Čestiti Knjaz je, tako kažu, popuštao kad narod zaćuti.
Ovi ne olabavljuju ni kad blog B92 ječi nepodnošljivom tišinom.