Držim da je ova vrsta optimizma posledica nedostatka činjenica, jer islamizacija, i to ona neumerena, sasvim fino napreduje i u Evropi, a o „tradicionalnim" oblastima tek da ne govorim. Evo, Mali. Za par dana se pretvorio od mlade i krhke demokratije (nezavisnost stekao 1960. a višepartijski sistem i sekularni ustav su bili na snazi od 1991. do neki dan) u šerijatsku džamahiriju. Iz severnih, pustinjskih oblasti zemlje gde je MLNA (Narodni pokret za oslobođenje Azavada) jednostrano (a kako drugo?) proglasio nezavisnost, beži ono malo hrišćana (oko 90% žitelja Malija su muslimani), ženama je zabranjeno da se u javnosti pojavljuju nepokrivene a lokalne radio stanice neprestano upozoravaju da će lopovima biti odsecane ruke (što je egzemplarno i učinjeno pre neki dan neimenovanom lopovu na trgu u gradu Timbuktu) a preljubnici kamenovani. Izuzev pripadnika samog pokreta, podrazumeva se, koji su u svom „oslobodilačkom" pohodu zadržali slobodu da otmu sve što im se svidi.
I tako je šerijat, za svega par dana, pod svoje uzeo teritoriju koja je veća od teritorije Francuske. Mali je, odprilike, dve i po Francuske (dakle, nimalo mali) a deo koji su islamisti zauzeli je oko 2/3 teritorije Malija, pa koga računanje zabavlja nek izvoli.Inače su Amerikanci i Francuzi, ako je verovati novinama, u ovaj deo Malija dosta investirali, sve iz straha od islamizacije. E, neka su.
I tako, pratim i beležim, i saosećam ... al mi nije palo na pamet da bih mogao da završim i na mitingu podrške. Kad ono ...
Sunčan dan, moj omiljeni trg Garibaldi, inače jedan od lepših u Nici (u kojoj je, uzgred, legendarni Đuzepe Garibaldi i rođen) prekriven baštama ... U jednoj sedim i ispijam kafu a pogled mi s druge strane trga koga tramvajska trasa deli na dva dela, privlači grupica od 10 do 12 mladih crnaca. Nose neke transparente i zastavu koja mi se čini poznatom i pokušavaju da potpuno nezainteresovanim prolaznicima uvale po koji letak.
Ustajem da pročitam transparent ispisan u bojama zastave Malija (pa se srednji, žuti deo, ne vidi s daljine). Kaže - DA jedinstvu zemlje i raznolikosti. NE cepanju moje domovine. Napolje s Al kaidom i njenim saveznikom MLNA.
Sirotinjski skup. Ne samo što nije bog zna kako brojan već i što se čini da su svi potpuno ravnodušni i nezainteresovani. Došlo mi žao nešto. Valjda što sam i sam iz jedne razjebačene zemlje. Al pre nego što odlučujem da se pridružim brzinksi proveravam je li Mali priznao Kosovo. Nije. Red je da podržim onda.
Bio sam jedini belac. A ovaj moj blog verovatno je jedini medijski izveštaj sa skupa.
Daju mi letak na kome piše:
„Mali je tokom dve decenije sa svojom stabilnošću - političkom, ekonomskom i društvenom, bio primer u Africi, a danas je pozornica terorista, narko dilera i naoružanih bandi, što je posledica libijske krize. Suočena s pretnjom balkanizacije i porasta terorizma, situacija u Maliju preti da dovede u pitanje stabilnost regiona Sahel pa i cele Afrike. Rizik cepanja zemlje i prisustvo terorističkih grupa čini da je hitna intervencija međunarodne zajednice, kako bi se izbegao haos, neophodna.Mali, jedan i nedeljiv."
Čitam i kažem im da sam sa Balkana. Smeškaju se, nešto između nesigurnosti i nelagode.
U redu je, nema razloga da vam bude neprijatno - kažem i molim jednog prolaznika da nas fotografiše.