Boris Tadić – Tomislav Nikolić. Ispostavilo se pitanje da li će se najavljeni tv-duel i ostvariti. Naravno, bilo je jasno da hoće. Jer, da obojica nisu mislili ozbiljno, niti bi jedan prihvatio, niti bi drugi prethodno pozvao (i sve to, u oba slučaja, pred milionskim auditorijumom). Inače, stigla je i medijska potvrda da će se duel održati , i u kom terminu.
Skoro pola Srbije pred okvirom tv-ekrana. Tu blještav, ali ukusno skorman studio, tu pažljiv voditelj, tu pitanja koja se provereno tiču građana, makar u prvom delu emisije, a tu i voda, na stolu, u čaši, skoro dva „deci“. Što se te vode tiče, nadajmo se da je Nikolić prevazišao porive koje je iskazala njegova dugogodišnja istomišljenica Nataša Jovanović. Ili ne daj bože one porive iz vremena kad se zajedno sa Šešeljem i Vučićem zadovoljno cerekao pošto se advokat nakon tv-duela sa vojvodom koji je sada u Hagu „okliznuo niz stepenice“ i nakon toga pojavio sav u podlivima i polomljenih kostiju lica. Valjda je T. Nikolić spremio neku drugu taktiku, isključivo verbalnu. Borisa Tadića u ovom smislu ne apostrofiram, jer za sada nema iskustava koja bi ukazala na sumnju da bi mogao da načini neki gaf sa tom čašom vode. Bar da je sa njegove strane Velja, pa da posumnjamo na prelaznost sklonosti ka šutiranju u studiju, ali Velja je, eto, na nezgodu po Nikolića, baš sa njegove strane. No, dobro – verujmo da će se Nikolić predstaviti u svom novom, europejskom ruhu, a Tadić, koji ruho nije ni menjao, u onom svom, istom. Da, reče Tomislav Nikolić danas pred kamerama - "Nek ponese knjige..." To ipak ukazuje da će stvar uglavnom proteći onako, u belim rukavicama.
Ako je sve tako, duel neće doneti mnogo toga novog u odnosu na prethodnih godinu-dve. Uostalom, navijači jednog ili drugog će, kao i svi navijači, „uočiti“ sve razloge da nakon duela svog favorita proglase onim koji je ostavio mnogo bolji utisak. Ali, ne zanimaju nas navijači. Oni su već odlučili. Zanimljivi su oni koji su neodlučni i koji još nisu prelomili. Upravo oni prelamaju konačan rezultat izbora. I predsedničkih.
Tadić je tu, u tom tv-sučeljavanju, izgleda u prednosti. Zašto? Jer uglavnom nema šta da krije, i nema čega da se odriče, ili da objašnjava kako to uopšte nije to, nego je radeći „ono“ zapravo mislio „ovo“, iako deluje da je suprotno... – za razliku od Nikolića. Nikolić će morati, upravo, da objašnjava kako je uopšte moguće da je toliko godina dušom i srcem bio, na rečima i delu, protiv maltene svih modernih civilizacijskih tekovina, a sada je, najedanput, i on njihov zagovornik, i to ne samo njihov zagovornik, nego i njihov najbolji zagovornik, čak bolji od ovih koji to zagovaraju sve vreme. I - kako je, zajedno sa Vučićem, još koliko juče pred tv-kamerama lepio po zgradama natpis „Sigurna kuća za Ratka Mladića“, a danas je čovek koji se izdaje za osobu koja bi bolje od Borisa Tadića doprinela stabilnosti regiona, što je skoro neostvariv zadatak, budući da se Boris Tadić (i) zbog (optužbi za) nedela R.M. izvinjavao susedima, dok je sam Nikolić ta izvinjenja predstavljao kao novo ponižavanje srpskog naroda itd.
Duel mi je zanimljiv pre svega zato, da bih video šta će Nikolić (i njegov marketinški tim) smisliti kao zamerke Borisu Tadiću, a da to nije SEKA, koju Tadić nije izazvao, ali je ona svim protivnicima bila dobrodošla kao prikaz da je njegova vlast, eto, loša, i da to nije ono čuveno nazdravljanje na stadionu nakon pobede, uz čaše šampanjca, nakon čega su ovde mnogi doživeli osećaj poput onoga koji imaju navijači kad prema suparničkom golu krene igrač sam sa loptom. Ali, gol nije pao, odnosno ta povika oko šampanjca je bila samo dokaz koliko protivnik barata tankim argumentima.