Kuća, jutros, Sava, Ana i ja
S Neću tvoju belu košulju da izgladam ko Riki Martin. Ja Što nisi uzeo juče od oca. S Zaboravio. Ja Gde ti je mozak? S Na karikama*, najpopularnij sam. Ja Obuci onaj moj beli tanki džemper sa V izrezom, tata, Čeda i Beba nose slične. S Pali. Oni nikad ne bi ništa u Zari kupili. S Koji je bolid ovo zakazao kad igra Nole. A Bolid si ti, eno ti je košulja, poslao ti tata. A Maaama, koju suknju da obučem? Ja Koju god oćeš, od onih mnogobrojnih koje sam dala nekom ili sklonila u zimske stvari, jer nećeš da ih pogledaš. A Pa kad neću da izgledam ko fuksa sa estrade. Ja I to mi je hvala što što sam u HandM u dužničkom ropstvu. Nisu sve suknje kratke i bezveze. I da znaš, reći ću ocu da ni one iz Amerike što ti je doneo nisi ni dva puta obukla. A A ja da ćeš ti glasati za Tadića. Ja A on sad gleda Noleta, a ja vas ovde skockavam. Ja Saaaavvoo, skidaj skejterke oblači cipele. S Nemam pojma gde su. Ja ? S Kod Nikole ostale u rancu posle košarke. A Pusti ga ionako je u zadnjem redu u horu, neće ga videti. S A ti kokoško čitaš četri reda .
A Meni ove čizme ne idu sa ovom tvojom suknjom. S Ideš na Akademiju a ne na žurku kokoško napaljena.
Oni na probi, ja još kući, Nole igra. SMSovi stižu. S Jel dolaziš? A Gde si? S Mojne kasniš. A Maaaamaaa. Samo što nije počelo. Gde si? Nole odugovlači u tećem setu, krećem bukvalno u pet do dvanaest.Moj ćale koji, naravno, kao i mi otac dece , tetka, baba i Co, imaju preča posla od mene ateiste i to-) dobija zadatak da mi SMSuje 4. set. Škola: Svetosavska akademija. Bolje nego pre.Mnogo. Hodnici puni Svetog Save crtanog vodenim bojama. Brat Sava google istog, pa ga precrtao. Čini da se prosvetitelj Sava ne bi ljutio, dapače. Tako ga ja nekako zamišljam, napredak, inovacije. Nekad smo za školsku slavu, umesto za neki dan prosvetiteljstva kako sam uvek mislila da SS treba slaviti, imali popa i kolač u svakoj posebnoj učionici, i iz svakog razreda je bio neki roditelj domaćin učioničine slave, pa se to prenosilo. Krkanluka onoliko, iz jednog razreda trešti uskliknimo s ljubavlju iz drugog Nataša Bekvalac. Krkanluka onolko, a slavine preko puta u WCima loše, ni ruke da se operu. Otac dece i ja u prećutnom koalicionom dogovoru da o tome ne zvocamo mnogo, zarad dece nam i njihovih odnosa sa drugom decom, kad mi sa takvih events nestanemo. Al imali smo granicu. Kupovali u pekari grickalice, nismo teli ručno da mesimo ko ostatak razreda. Mada su ga u tom periodu nastavnici i diše obožavali, i slali mu ljubane faksove sa željama da im modernizuje kabinete, kad je već pomogao uvođenje veronauke:) Produženo boravak pun ko oko, toplo, zagušljivo. 90% mama, 5% tata, 5% deda. Diša drži govor, stoti put iste činjenice, Vizantija, Srbija, manastiri, duhovnost, ništa zanačaj opismenjavanja, učenja, ... „Nemanjiči su dobili tri sina i nekoliko ćerki.“ I tu puknem. Sav moj višegodišnji obzir da ne smaram sa PC etc na roditeljskim sastancima, ode u paramaprčad, počnem da se semjem ko luda. Ionako sam imala zalet, sve mame sa mobilnima, Ljuba- tata od male Jelene crven ko rak, šizi odavno, Vesna na službenom putu, on mora na Akademiju, ja mu rukama pokazujem rezultate seta, svi gledaju u nas, žao mi bilo one dece na bini, otimamo pažnju. A oni slatki. Bez obzira što možda ništa ne shvataju jer su forma jezik outdated totalno, oni rade nešto zajedno, vežbali su nešto zajedno i to im ni ono lomljenje jezika ne može pokvariti. U stvari, doprinosi, ko zajebe unese lud smeh. Završi se event, imali smo i momenat, jedna devojčica se onesvestila dok je stajala na bini, pošto je hor otpevao svoje. Izneše je i nastaviše kao da ništa nije bilo. Pola ljudi poludelo, pola iskoristilo gužvu da se približi bliže bini da se namesti za slikanje svog deteta. S Majko, kako je bilo? jesam bio dobar? A Mama, kako je bilo, jesam bila dobra? Ja Jeste, naravno, nego jel znate da je Nole.... SandA Znamo, javljao nam tata sve vreme ;)
Posle smo malo polegali, Nole je to, al ovo je Dorćol. Epilog: Gledam one HBO Comedy non stop i Fox Life. Ubite me, osim što ću glasati za Tadića, obožavam taj američki fazon posvećenosti dečijoj školi, odlasku na priredbe i utakmice, odnosu i komunikaciji roditelja sa školom. Na filmu, pa šta. Mora da ima bar nešto i u realnosti. Tako su me moji i ex i delegirali za ovo idenje na akademiju usred Noleta, tako bi američka mama sa filma izabrala. Prošlog leta odluči moja keva da prema unuku počne da primenjuje moj metod odnosa sa decom, ono ljubim vas, volim vas non stop, što u naše vreme žešće bilo nije, SMS sto puta i to. Ode Sava na pripreme u Aranđelovac, odluči keva da pošalje prvi SMS u životu-voli te tvoja baba-stiže joj odgovor od komšije Ace, koji joj je u imeniku odmah pored unuka-Dragana sa vašeg broja mi se javila pokojna baka Caka i rekla mi da me voli ;) Sećate se Love Actualy-i divno si glumeo hobotnicu. Ili kako se nesretna Linet iz Domaćica muči da sašije ručno kostime za priredbu kad je kinji ona direktorka. Pa i to od nas zavisi. Ne verujem da se mi roditelji nismo udružili, recimo minirali postojeći savet roditelja ili mu se kulturno priključili pa rekli, ej a da unesemo neku zakletvu Savi da ćemo iduće godine na tom Piza testu biti bolji! Da nam diša kaže nešto o konceptu učenja za ceo život, o značaju naučnih dostignuća, da smo u danu kad slavimo prosvetitelja Savu pohvalili i spomenuli sve učenike škole koji su postigli neke rezultate na takmičenjima. Pa mogao je da kaže i da je uspeh naših tenisera rezultat truda, rada, upornosti, učenja, a ne samo talenta. Da smo umesto popa i kolača, dokupili nešto knjiga i igračaka za taj boravak. Ili da smo pozvali na slavu klince iz svratišta u Jevrejskoj, iza ćoška nam je. *www.karike.com |