gost autor: ecce-florian
"....trebalo bi da se objavi 17.05. zbog propisa"
..................................
Odgovor glasi da se našem biraču glasačkim listićem pruža prilika da učestvuje u jednom činu masovne podrške. Ne smatraju svakog dostojnim ove prednosti - tako u listi sigurno nedostaju imena bezbrojnih neznanaca od kojih se regrutuju nove vojske robova.Birač,stoga,obično zna šta se od njega očekuje.
Utoliko su stvari jasne.U meri u kojoj se razvijaju,diktatura slobodne izbore zamenjuje plebiscitom.Ali obim plebiscita prevazilazi onaj isečak koji su pre njega zauzimali izbori. Izbori čak posaju jedan od oblika plebiscita.
...
Ali tamo gde se plebiscit kamuflira u oblike slobodnih izbora, pridavaće se važnost karakteru tajnosti.Diktatura time teži da pribavi dokaz da se ne samo osalanja na ogromnu većinu, već da je njeno odobravanje ukorenjeno u slobodnoj volji pojedinca.Veština vođenja sasoji se ne samo u tome da se pitanja postave na pravi način, već istovremeno u režiji koja je monopolistička.Ona proces ima da prikaže kao zaglušujući hor koji izaziva strah i divljenje.
..............
Birač će smatrati važnim da ga vide dok glasa.
.....
Tako u likove koji se stalno vraćaju spada „građanin pokorni" koji predaju svog listića propraća otprilike rečima:
„Moglo bi se glasati i javno."
Na to dežurni blagonaklonim, proročkim smeškom:
„Da, da - ali nije potrebno."
.....
Namera našeg čoveka možda uopšte nije tako neobična;možda je dele mnogi drugi, verovatno znatno više od pomenuta dva procenta glasačkog tela.Međutim, režija pokušava da mu predoči da je veoma usamljen. I ne samo to - većina treba da imponuje ne samo brojčano, nego i znacima moralne nadmoći.
Možemo da pretpostavimo da je naš glasač dugoj, nedvosmislenoj propagandi, što se znalački pojačavala sve do dana izbora, odolevao zahvaljujući svojoj razboritosti. To nije bilo jednostavno; uz to se izjašnjavanje koje se od njega zahteva zaogrće većma poštovanja vrednim pitanjima;pozivaju ga da učestvuje na izborima slobode ili izjašnjavanju za mir.A ko ne voli mir i slobodu?On bi morao biti nečovek. To onom ne već pridaje kriminalni karakter.Loš birač liči na zločinca koji se prikrada mestu zločina.
Kako se za razliku od njega dobar birač oseća okrepljen ovim danom!Još za doručkom primio je preko radija poslednji podsticaj, poslednje uputstvo.Zatim izlazi na ulicu na kojoj vlada svečarsko raspoloženje. Sa svake kuće, sa svakog prozora vise zastave. U dvorištu izbornog lokala pozdravlja ga kapela koja svira marševe.
.....
Glasački listić kojem se sada okreće takođe zrači sugestivnom snagom.On je rezultat brižljivih promišljanja.Ispod reči „ Izbori slobode" vidi se veliki krug na koji suvišno pokazuje strelica:"Ovde je mesto za tvoje da." Pored njega se gotovo gubi malo krug određen za ne.
Došao je veliki trenutak:birač popunjava svoj listić. Zamislićemo da stojimo uz njega: zaista je glasao za ne
.....
Na ovoj tački treba uzeti u obzir dva prigvora.Moglo bi se pitati da li je to jedno odricanje zabeleženo na glasačkom listiću besmisleno.Na visokom moralno stupnju nema iznesenih sumnji.Taj čovek izražava svoje mišljenje, pred bilo kojim forumom. On se miri sa svojom propašću.
.....
Davalac onog jednog glasa još nije Odmetnik.
...
Zadovoljićemo se da se u gradu od deset hiljada stanovnika naslutimo sto ljudi koji su odlučni da učine kraj sili. U nekom milionskom gradu živi deset hiljada.Odmetnika, ako hoćemo da se služimo ovim imenom ne sagledavajući još njegov domet. To je ogromna snaga. Ona je dovoljna za obaranje i jakih silnika
.....
Ovim se objašnjava džinovski rast policije.Razrastanje policije i vojske u državama u kojim je odobravanje postalo tako ubedljivo činiće se na prvi pogled čudnim. Ono, dakle,mora biti znak da je u istoj srazmeri porasla potencija manjine.To, u stvari, i jeste slučaj. Od čoveka koji na takozvanim izborima mira glasa sa ne moći će se svakako očekivati otpor, a naročito onda kada vlastodržac dospe u teškoće. Nasuprot tome,nikako se ne može sa istom izvesnošću računati da će se, kada se stvari poljuljaju,sačuvati odobravanje one druge devedesetdevetorice. Manjina je u takvom slučaju ravna sredstvu jakog i nepredvidljivog dejstva koje prožima državu.
.............
U osobenosti našeg vremena spada i povezivanje značajnih nastupa sa beznačajnim interpretatorima.To se, pre svega, uočava po njegovim velikim ljudima; ima se utisak da je reč o likovima kakvih čovek koliko hoće može naći u ženevskim ili bečkim kafanama, u provincijskim oficirkim menzama ili opskurnim karavanserajima.
......
Ono što u vezi sa ovim prizorom ljuti jeste spoj tako male visine i ogromne funkcionalne moći.
............
citati iz
Ernst Jinger
Odmetnik
1951.