Moj jučerasnji blog izazvao je pažnju i polemiku. U njemu sam se, verujem, na korektan način bavila pitanjem kako mediji tretiraju slucaj saobraćajne nesrece ministra policije, a u svetlu strahovito velikog broja smrtnih slučajeva u saobracaju, potpunog odsustva saobraćajne bezbednosti i transparentnosti rada ministarstava, posebno upadljivo odsustvo postavljanja važnih pitanja na koje gradjani imaju pravo.
Požalila sam se na neizlazak na naslovnoj stranici portala, a u medjuvremenu smo, sasvim korektno, stigli i do stranice sa vestima, dok se na naslovnoj nalaze odlični blogovi mojih omiljenih autora.Tako da se ne trpam tamo gde nema mesta.
Ipak, još jedno objašnjenje. Ovaj blog poziva na razgovor o vaznoj temi za gradjane naše zemlje. Na njemu nisu tolerisane rasprave o medicinskim detaljima niti seirenje političkih neistomišljenika, u koje ubrajam i sebe. Uz nekoliko manje više nevažnih komentara tendicioznih komentatora, svi ostali diskutuju principijelno. U tome devedesetdvojka i dalje prednjači nad ostalim medijima.
Ipak, od danas se u krvožednoj štampi pojavila verzija o pušci nadjenoj na santimetar od glave ministra i slična "svedočenja". Dokle god se ozbiljni mediji budu povlačili pred potragom za istinom o ovom dogadjaju (pa makar i motivisani razumevanjem težine zdravstvenog stanja ministra) prazan prostor će preuzimati tabloidi i od priče napraviti bezvrednu baljezgariju u nastavcima, time umanjujući njen značaj i pravo na istinu koje javnost ima. Ovom temom još jednom želim da se suprotstavim tabloidizaciji istine u Srbiji.
A o teroru tabloida koji unistava političku i javnu scenu u Srbiji, danas dodajem i ove primere.
U jednom od mnogobrojnih glasila opskurnih interesnih grupa, a u vlasništvu uvek istih ljudi, čije biografije predstavljaju paradigmnu sunovrata srpske javne scene, proglašena sam nemilosrtdnom , a moj blog žestokim napadom na ministra. U drugom sam bolesnica, monstrum i gebelsisticka licnost, uz otvorene i prilicno ruzne lazi na moj racun, ali i na racun ove medijske kuce. Blog imate ovde, a manipulaciju i nemilosrdno vredjanje ovde dole. Oba slucaja su sama ze sebe nebitna, ovi ljudi ne mogu vise nikome nauditi svojim placenim lincovanjem politicke manjinje, posebno ne meni. Ali sve zajedno je zapravo prava slika medijske neodgovornosti, carstva lazi, kriminala, jezivih optuzbi, uvreda i vulgarnog razvlacenja svakog ko nije u njihovom klanu.
Ima li kraja medijskoj tiraniji tabloida?
Ima li kraja lažima?
Ima li Srbija pravo na istinu?
Ko štiti bezvlašće u sistemu informisanja?
http://www.pressonline.co.yu/vest.jsp?id=28646§ionId=62