Noć me je stigla u ......Srbiji, moj Preradoviću! Da me je noć stigla, ni po jada, nego mrkli mrak, tmuša, prstpredokomnevidiš, crnilo da crnje ne može biti (a može!), ponor pakla domaće proizvodnje, koji ne samo da preti nego dela i rabotuje.... I da je jedna noć! Ili dan. Preživelo bi se, preduralo. Ali ovo sestro, brate, rode, traje i ne vidi i ne nazire mu se kraj! Kad je počinjalo, uzimalo zalet, imađah 43 godinice sopstvenog živlenija, 23 manje nego danas! Jebote! Nisu mi tih 23 godine pojeli Pekićevi skakavci, pojela ih je i posrala po meni ova nesmenjiva bulumenta koja je i danas na vlasti. Svi su oni na vlasti a šatro vlast i opozicija, šio mi ga Đura, Versaće ili Klajn, isto mi se fata.
Nije mi žao smrzavanja i udaranja u bronzano zvono nataknuto na niklovanu cev od oko 12cm (lična proizvodnja), šetnji danju i noću, čarki s policajcima koji su štitili kontramitingaše, ono, vau, vau....jedan pandur vadi pištoljčinu i trči prema meni: Saćeš ti meni da laješ al kako ti ja kažem, mamu ti jebem izdajničku, podizanje okrvavljene devojke u Kolarčevoj i odnošenje do kola hitne pomoći, i najzad, gutanja i udisanja onog suzavca ispred Skupštine. Ne, zaista mi nije žao. Imam fotografiju snimljenu day after, 6.oktobra, u Pionirskom parku, Jasna, Boba, Dana, Ljilja, Goca i ja, zagrljeni i nasmejani, onako srčano! Tad smo još verovali da nastupaju novi dani, da su govnar, njegova veštica, njihovi podrepaši, i njihova krvavozločinačka politika zauvek otišli iz naših života. Ne volim izraz: Ropotarnica istorije, izlizan je i ne govori ništa, nije istinit.
Nisu otišli u tu ropotarnicu ali ni iz naših života, evo ih nikad debljih i jačih, arogantnijih i agresivnijih, podlijih, smrde do neba mućkovinom, siluju nas na svakom koraku, sve su nam oteli još nam je samo goli život ostao ali ni on ne zadugo. Neće se oni zaustaviti pa taman da nestane i poslednji živi stvor čovečije provenijencije, koj će im moj uopšte nekakav narod, građanke i građani. Kaže danas meni moj drugar Miša: Što se grabe za vlast kad su sve pokrali, narod nema više ni cvonjka. Nije više stvar u krađi, odgovaram mu, vlast je moć, seljače iz Žitorađe ni manje ni više nego PREMIJER! Kako li se raduje njegova drugarica iz detinjstva, doskorašnja narukvičarka. Tek ćeš da vidiš kad on onako krmeći bahato lupi debelom šačicom o premijerski sto i drekne na ministre a sve pred kamerama. Prvo će da se razračuna s kriminalom i korupcijom uz svesrdnu pomoć kriminalaca i tajkuna, onda će, ionako njegovo, mlitavo i kilavo sudstvo da opomene podignutom zadriglom glavom i biranim psovkama, da se drže slova zakona kad su u pitanju građani a da i dalje nastave da ne sude i ne presuđuju njegovim pajtašima a sve to uz apostolskobezgrešnoodobravajući osmeh Predsednika kraljevske republike. Da parafraziram Vladiku Rada: Vlast je car zla svakojega!
Ej! Narod je glasao za tebe! Sam u kupatilu pred ogledalom, vidiš jadnog, zadriglog ili usukanog, žvalavog, mrsomudljivog, ni po čemu značajnog čovečuljka ali VLAST! Odjednom ti se šire grudi, moć ih napumpava, pažljivo raspoređuješ šiške ili začešljavaš i sapunom učvršćuješ prosedu kosu, izbrijan si, izbrijali te onako starosrpskodomaćinskospssnsovski do ispod kože, umesto losiona tvoja domaća rakija, odelo, kravata, uglancane cipele....silaziš okružen ćelavonaoružanim obezbeđenjem do luksuznog prevoznog sredstva i ideš da VLADAŠ! S punim pravom si zahtevao za sebe mesto Premijera, Ministra policije, Ministra odbrane, Ministra svega....i dobio si. Dao ti ih na tacni VojvodaPredsednik, ljupko se osmehujući razrezanim osmehom. Vas dvojica ćete moći siti da se ispričate na maternjem ruskom jeziku a ne sumnjam da će susreta biti svakodnevnih. Vrlo dobro! Služimo Putinu! A ima tamo u bratskoj Rusiji i ona sa plastičnim cvetom u kosi i njen gajbica multimilioner sin, uvek spremnih da savetom, više nego delom, pomognu napaćenom Predsedniku i Premijeru čije srce kuca samo i samo za sopstveni narod....Cecu, svoju i njenu decu i još dvoje, troje.
Rekoh, ne žalim što činjah ono što činjah ali ako me neko pita: Gde si bio, šta si radio, moj odgovor ne može da glasi nikako drugačije nego: Nigde i ništa! Zora ovde nikad neće svanuti a kamo li ciknuti!