As our worlds become smarter and get to know us better and better, it becomes harder and harder to say where the world stops and the person begins.
~ Andy Clark
Natural-Born Cyborgs?
Deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I to umeju odlično da rade. Na primer, zamislite sirotinjsko naselje u Nju Delhiju ili neko zabačeno selo i decu koja nikada nisu išla u školu. Ne govore engleski i nikada ranije nisu videla kompjuter. Zamislite sada, da se toj deci takva neka mašina 'ostavi' na korišćenje. Šta bi uradili?
Možda verujete da bi probali da ga ukradu? Ili da bi ga slomili ili na neki drugi način oštetili? Ali, da li bi vam prošlo kroz glavu da bi možda, za nekih desetak minuta ta, nepismena ili polu-pismena deca naučila da surfuju? Verovatno ne.
Sugata Mitra je eksperimentom Rupa u Zidu pokazao da deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I ne samo to, pokazao je da uče jedni druge.
„Prvi eksperiment koji sam uradio van Njukasla, sproveden je u Indiji. Postavio sam sebi nemoguć cilj: da li dvanaestogodišnja deca iz jednog južnog indijskog sela, koja govore Tamil mogu sama da nauče biotehnologiju na engleskom? Pomislio sam, testiraću ih. Dobiće nulu. Daću im materijale. Vratiću se i opet ih testirati. Dobiće još jednu nulu. Vratiću se i reći - Da, potrebni su nastavnici za odredjene stvari.
Pozvao sam 26-oro dece. Svi su ušli i rekao sam im da se na tom računaru nalaze neke veoma teške stvari. Ne bih se iznenadio da ništa ne razumete. Sve je na engleskom, a ja odlazim. Ostavio sam im sve. Vratio se nakon dva meseca, a 26-oro dece je umarširalo izgledajući veoma, veoma tiho. Pitao sam:
„Pa, da li ste pogledali išta od onoga?"
Rekli su,
„Jesmo."
„Da li ste išta razumeli?"
„Ne, ništa."
„Pa, koliko ste dugo vežbali pre nego što ste odlučili da ništa ne razumete?"
„Gledamo to svaki dan."
„Dva meseca gledate u to i ništa niste razumeli!?"
Onda je dvanaestogodišnja devojčica podigla ruku i bukvalno rekla (i ovo ide na engleskom, čisto da citat bude potpun):
„Apart from the fact that improper replication of the DNA molecule causes genetic disease, we've understood nothing else."
Sugata Mitra je takodje otkrio je da su deca napredovala zahvaljujući tome što su radila zajedno, kao i da je „bakin metod" (stojiš iza dece i diviš se) doveo do toga da oni, sa 30% posto, na testovima dodju do 50% (cifra koju su postizala deca u elitnim školama Nju Delhija, dakle, školama sa plaćenim i cenjenim profesionalcima).
Pa, reći ćete - Pošto sa njima nisu radili profesionalci, hajde da onda otpustimo sve 'profesionalce' i nek deca rade sama kad je sve to tako dobro!
A ja kažem:
Zamislite profesionalca koji je sasvim (iako bolno) svestan istinitosti sledećeg iskaza:
"A teacher that can be replaced by a machine should be." (Arthur C. Clarke)
Zamislite ljude koji, svesni mogućnosti onog što deca u grupi mogu da učine, željni da i sami doprinesu (na razne načine, uključujući i bakin metod), ponekad (što da ne), i da se povuku iz cele stvari (i rade nešto 'sasvim drugačije') i onda probajte da zamislite to razmotavanje.
(Sugata Mitra, za razliku od onih predavača koji uvek sve znaju, konstantno preispituje svoje zaključke i odluke. Ono što ga razlikuje od mnogih, je vera da deca mogu i želja za promenom sistema. Ne želja da se snalazi u postojećem, već kreiranje novih modula koji će se i sami menjati, shodno novim saznanjima.
„ Udaljenost utiče na kvalitet obrazovanja. Obrazovna tehnologija bi trebalo prvo da se uvede u udaljene oblasti. Vrednosti se stiču, doktrina i dogma se nameću - dva suprotstavljena mehanizma. A učenje je najverovatnije samo-organizujući sistem."
Jedan od eksperimenata odradjen je u severoistočnoj indiji, u selu Madantusi, gde nije postojao nastavnik engleskog, te ga deca nisu ni učila. Doneo je kompjuter, napravio Rupu u Zidu i ostavio im hrpu diskova. Posle tri meseca, zatekao je dvoje dece, koja su, ugledavši ga, odmah rekla da im je potreban brži procesor i bolji miš.
„Ostavili ste ovu mašinu samo sa engleskim jezikom, pa smo morali da naučimo engleski."
Živimo u dinamičnom vremenu, i možda je jedan od prvih zadataka za današnje nastavnike taj - da od škole naprave fluidan prostor. Prostor koji će, umesto da nudi već gotove i sažvakane istine, decu 'naterati da nauče taj engleski jezik'.
A ukoliko jezik nije barijera, a videli smo da nije, onda ne vidim zašto bismo imali problem da govorimo nekim 'našim jezikom'.
Rekla bih da bi to bio, ako ne dobar, onda odličan početak.